Što (zapravo) čitaju srednjoškolci?

Kristian Novak, Slučaj vlastite pogibelji

„Pravda se tiče svakoga ili nije pravda. Ako se slučaj pogibelji pravednoga tiče samo njega, s njim umire i pravda sama“, riječi su hrvatskog književnika Kristiana Novaka koje, uz mnoge druge iz njegova romana Slučaj vlastite pogibelji, uđu čitatelju pod kožu.

Izd. Naklada OceanMore, Zagreb, 2023.

Prvu nit romana drži ambiciozna profesorica, druga je pisana u obliku scenarija, a ponajviše prati policajca Marlija. U središtu je djela smrt mladog policajca u Međimurju, Marlijeva brata, kojoj, smatraju neki, nije posvećeno dovoljno pažnje kako bi se saznala prava istina. Upravo scenarij čitanje čini dinamičnim i napetim, govorno karakterizira likove te izravnije prikazuje emocije. Likovi su mi brzo postali bliski, posebice Marli i profesorica. Naučili su me o hrabrosti, kontroli emocija i jezika. Kao Međimurku, posebno me bliskom njima činilo pisanje na kajkavštini, a i samo mjesto radnje, koje je dostojno dočarano.

Novak vuče paralelu između svog Slučaja i Sofoklove Antigone na kojoj profesorica radi s dramskom skupinom. Uključivanjem Antigone obukao je 21. stoljeće u antičku halju, pokazao da se greške od prije gotovo 3000 godina ponavljaju i istaknuo činjenicu koja bi nas trebala osvijestiti: vrijeme je za promjenu.

Roman posebnim čini i to što je priča dijelom istinita, a dijelom plod autorove mašte, čime  ostavlja prostor čitatelju za vlastite pretpostavke. Granica između zbilje i mašte diskretno je ispletena. Novak je time pokazao originalnost svog pisanja te dokazao da se hrvatsku književnost itekako isplati čitati.

Anne Berest, Razglednica

Ratni užasi nisu nepoznati, no francuska književnica Anne Berest svojim je autobiografskim romanom Razglednica (2021) postigla da ponovno potresu, podsjetila na ožiljak s kojim živimo.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2024. Prevela Ita Kovač

Roman se temelji na želji Anne i njezine majke Lelije za rekonstruiranjem života svojih predaka da bi otkrile pošiljatelja misteriozne razglednice koju su dobile. Na njoj su imena članova obitelji Rabinovič – Efraim, Emma, Noemi i Jaques – svi poginuli u Auschwitzu 1942. Anne Berest nas vodi sa sobom kroz slike života svoje obitelji opisujući mnoge bolne prizore koji nas tjeraju da prekrijemo oči, suzdržimo suze. Myriam Rabinovič, Annina baka, živjela je život koji je uz fizičku glad nosio i glad za starim danima. Paralelno, uz priču iz druge polovice 20. stoljeća, radnja je smještena u sadašnjosti kada se Annina kći pobliže susreće s riječi „židov“ te težinom koju ona nosi. Priča o životu obitelji Rabinovič istinita je te su sve pojedinosti nekoć bile zbilja.

Roman je duboko potresan i izrazito dirljiv. Autorica piše iznimno toplo, s poštovanjem prema onima koji su njezinoj obitelji nanijeli zlo, što još više naglašava humanost koju želi prenijeti.

Ovaj roman podsjeća na istinu, no i na to da postoji njezina skrivena strana, na nadu, vjeru i odgovornost. No, najviše od svega na to da se ne smije zaboraviti.