Moja blaga riječ uz Kuzminu suprotivu Turkom

„Svemogi Bože moj, kim svaka postaju,

Odvarati jur gnjev tvoj ter pomiluj naju;

Ostavi zlu volju, pazi na verni puk;

Gdi tarpi nevolju svagdan od turskih ruk.“

Ovaj molitveni vapaj oca hrvatske književnosti na usta Kuzme Kovačića kazuje da je Paljetkova studija Molitva suprotiva Turkom u kontekstu protuturskog otpora u Europi Marulićeva vremena i poslije njega od neprolaznoga značenja za hrvatsku književnost, svekoliku kulturnu javnost i, napose, za pravno ustrojstvo same hrvatske države i njezin opstanak u europskom kontekstu iz kojega je izbacuje nasilnička odluka Ivice Puljka, aktualnog gradonačelnika grada Splita. Naime, već je medijski glasno odjeknula njegova naredba kojom je naložio da se bagerima, buldožerima, viljuškarima, dizalicama jurišno nasrne, sruši, raskomada i oštrim pilama sasiječe kiparsko djelo koje autorski potpisuje Kuzma Kovačić. U kasno subotnje poslijepodne 22. veljače 2024. godine ta je Puljkova zapovjedna odluka provedena i tim nezakonitim djelom istrgnula Republiku Hrvatsku iz europskog konteksta jer ju je izbacila iz njezine pravne strukture kazujući tim činom da nije pravna država. Evidentno, Puljak nije srušio samo kiparsko djelo, koje pravno i nije srušio i ne može srušiti, jer to nije u njegovoj nadležnosti, nego ovom protuzakonitom odlukom ruši pravni ustroj Republike Hrvatske, poništava odluku suda i negira strukturu ozakonjene vlasti, ne samo države Hrvatske, nego i samoga grada Splita uzimajući sebi za pravo odlučivanja koje je pod jurisdikcijom Gradskog vijeća i drugih zakonom propisanih nadležnih i mjerodavnih tijela.

Kuzma Kovačić na mjestu svoga uklonjenog spomenika u Splitu / Snimio Zvonimir Barišin / PIXSELL

Dobro je znano da Kuzma Kovačić nije raspisao natječaj za podizanje štandarca, nije odlučio na kojemu će mjestu biti postavljen, tek se odazvao na Pozivni natječaj koji je raspisalo onodobno Gradsko vijeće. Isto je pravno tijelo izbor natječajnog kiparskog djela povjerilo ozakonjenom Povjerenstvu koje je izabralo predloženi koncept Kuzme Kovačića. Svakako valja naglasiti da je prostor u kojemu je kiparevo djelo, Narodni trg (Pjaca) pod zaštitom UNESCO-a jer je integralni čimbenik u povijesnoj jezgri Splita u sastavu Dioklecijanove palače i drugih zdanja od iznimnog kulturnog i umjetničkog značenja oblikovalo urbanu strukturu grada Splita, dakle, od neprocjenjive je važnosti za hrvatsku i svjetsku kulturnu baštinu. Stoga je prostor i gradbena sastavnica Kovačićeva kiparskoga rješenja jer je i po njemu koncipirano, a samim time, i ukomponiran u taj prostor oblikujući skladnu cjelinu, dakle, kiparsko je djelo nedjeljivo od prostora u kojemu je postavljeno, neizmjestivo, jer je tim i takvim prostorom determinirano. Ono pak što je izazvalo nemalo čuđenje i zgražanje hrvatske kulturne javnosti, i javni prosvjed građana grada Splita, nezakonita je odluka gradonačelnika grada Splita kojom je izmjestio raskomadano kiparsko djelo iz njegova autorski ozakonjena prostora.

Ovdje je riječ o činjenici da gradonačelnik nije poštovao pravnu proceduru kojom je trebao riješiti, štono kažu, ovaj „slučaj“, koji se, zacijelo ne bi ni dogodio, da ga Puljak nije proizveo nezakonitom odlukom o rušenju kiparskoga djela i time preusmjerio temu s kipareva sudskog dobitka parnice iz pravnog prostora u politički prostor, dakle, izmjestio je i premise. Ovdje, naime, nije riječ o naravi upisanog teksta s nadnevkom od 26. listopada 1944. kada je Split oslobodila Jugoslavenska vojska od fašizma zbog kojega kipar nije vodio sudsku parnicu s Gradom Splitom i, nakon višegodišnje pravno legalno vođene procedure Odlukom nadležnog suda dobio parnicu koja upućuje Grad Split na poštovanje Odluke suda koju treba provesti, to jest, ukloniti nezakonito djelo pisanja, odnosno, interveniranja u kiparsko djelo. Podsjećamo, uz važne datume iz povijesti Splita, odlukom gradonačelnika Puljka, dopisan je datum 26. listopada 1944, bez konzultacija s autorom Kuzmom Kovačićem, koji je grad tužio, i presudu dobio, zbog neovlaštena zadiranja u njegovo autorsko djelo.

 Jasnom distinkcijom valja kazati da Kuzma Kovačić nije vodio parnicu protiv navedenog nadnevka, to jest teksta, kao takvog, što mu se pokušava impostirati, nego je branio svoja autorska prava koja ne dozvoljavaju nikome da intervenira na njegovu kiparskom djelu. Drukčije kazano, moglo je Gradsko vijeće grada Splita, kao što ne može, jer Zakon o autorskim pravima to ne dozvoljava, upisati „Dobar dan!“ ili „Nema Splita do Splita!“ ili štogod slično, i ta bi odluka i taj tekst bili nezakoniti i jednako pravno procesuirani, kao što Odluka suda ne bi bila drukčija od ove koja štiti pravnu državu i kipareva autorska prava. Ovo je pravo univerzalno i općeprihvaćeno u svim nadležnim tijelima Republike Hrvatske i cijeloga svijeta.

Druga je pak stvar što Puljak ne haje i radi po svojoj volji, drukčije, a ovom prigodom i samo Gradsko vijeće Splita tu je činjenicu ignoriralo. Ne može autorska prava ništiti gradonačelnik Pariza, Milana, Varaždina, Rijeke, bilo kojega drugog grada, a ni njihova Gradska vijeća, kao što to ne može Milorad Dodik u Banjoj Luci niti Ivica Puljak u Splitu. Razložno bi bilo da se gradonačelnik Splita udalji od ovakvih postupaka i sačuva autoritet časne službe koju vrši tako što će poštovati pravnu državu. Neka je poštuje poštujući Odluku suda o autorskim pravima kipara Kuzme Kovačića, k tomu, izrečenu odluku valja akceptirati isključivo u tom pravnom prostoru, a ne u političkom, gdje se kipara naprasno gura, nepravedno tereti, medijski iskrivljuje unatoč činjenici da u tom prostoru ne sudjeluje time što je pravnim putem zakonski branio, i obranio, svoja autorska prava što potvrđuje i Odluka suda. Njima, zakonima hrvatske države, valja se Puljku uputiti i po njima upravljati gradom, a ne, kao što to sad čini načinom turskog dahije potvrđujući da su Splićaninove riječi, kako kaže Luko Paljetak, od „Marulićeva vremena i poslije njega“ neprolazne, „i poslije njega“, i danas, i uvijek aktualne.