Kroz širinu Galerije Šira

Ne jednom čula sam kako mlađa generacija pogrešno deklinira ime jedne zagrebačke galerije – i sama sam se znala zbuniti u dativu i lokativu. Riječ je o Galeriji Šira, nazvanoj po prezimenu u nominativu, a ne pridjevu u ženskom rodu! Galerija je to koju već gotovo deset godina vodi Korana Littvay, inače voditeljica Fundusa umjetnina i zbirke studentskih radova pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja mi govori da i danas stariji posjetitelji često komentiraju kako su najbolji okviri bili kod Šire. Okviri?

Fotoarhiv Galerije Šira

Galerija koju od sredine 2016. godine znamo kao Šira, ima svoju dugu, jedinstvenu i doista neizmjerno vrijednu povijest. Naime, Matija Schira stariji – otud joj i naziv – doselio je u Zagreb s rumunjsko-banatskog područja i otvorio staklarsko-uokvirivačku radionicu, jednu od nekoliko sličnih u gradu, među kojima se isticala i ona Antuna, kasnije Ede, Ullricha. Dok su Ullrichovi uz to i trgovali umjetninama, Schira se držao zanata, no izložbena djelatnost ipak je u nekoj mjeri bila prisutna u prednjoj prostoriji njegovog obrta – izlagao je Crnčića, Krizmana i druge. Salon Schira, koji se naposljetku usidrio u Preradovićevoj 13, preuzeo je sin Matija (za prijatelje Miki) 1959. godine, te ga je zajedno sa suprugom Olgom brzo pretvorio u kultno okupljalište zagrebačkih umjetnika i intelektualaca – toliko prepoznatljivo da je „kod Mikija u podne“ postao nezaobilazan izraz tadašnje kulturne scene.

Na početku: Salon G

Salon Schira početkom 1960-ih držao je ritam sa svjetskim korakom jer su od sredine 1961. do početka 1963. godine izložbeni prostor, onaj odmah iza izloga, za izložbe i akcije koristili članovi grupe Gorgona, nazvavši ga Salon G. U sedamnaest mjeseci organizirali su četrnaest izložbi domaćih i stranih umjetnika. Julije Knifer izložio je Meandre, Eugen Feller Malampije, izlagali su i Ivan Kožarić, Đuro Seder, Radomir Damjanović, Ivan Rabuzin, Marijan Jevšovar i drugi, a izloženi su i manji formati inozemnih umjetnika poput Joana Miróa, Victora Vasarelyja i Yvesa Tanguyja. Prva izložba Studija G otvorena je 1. rujna 1961. kada je u prostor prvi put ušao tada dvadesetdvogodišnji Igor Zidić ne znajući u kolikoj će mu mjeri Salon Schira postati važnim.

Izložbena djelatnost Studija G prestala je početkom 1963. godine zbog financijskih poteškoća, budući da su gorgonaši prostor financirali isključivo privatnim sredstvima. Oko Schire se u narednim godinama intenziviralo javno viđenje prostora kao mjesta okupljanja obrazovanih individualaca, a svoj je neformalni ured tamo imao Božo Biškupić.

Galerija Šira za vrijeme Salona mladih / Izvor arhiva Šira

Izložba Mije Maraković / Izvor arhiva Šira

Potom: Salon / Galerija Schira

Sredinom 1970-ih, pod vodstvom Igora Zidića, ponovno je pokrenuta izlagačka djelatnost Salona Schira, koji je ubrzo preimenovan u Galeriju Schira. Ovo trinaestogodišnje razdoblje započelo je upravo Kožarićevom izložbom. U knjizi Salon/Galerija Schira: 1975.-1988. Zidić je popisao ukupno pedeset i jednu izložbu koju je organizirao – od Krste Hegedušića i Miroslava Šuteja do Ede Murtića, Zlatana Vrkljana, Marine Tuđina Badurina i drugih. Nastavio je Schirinu tradiciju te je povodom svake izložbe izlog galerije bio posebno aranžiran. Svaku je izložbu pratio katalog, često unikatno oblikovan jer su umjetnici sami improvizirali na papiru. Unatoč privatnom statusu, galerija je uspjela osigurati sufinanciranje za tisak i materijal, a uspjela je privući, inače nedržavnim prostorima teško dostupnu, medijsku pažnju. Schira je tako postala prostor slobodnog umjetničkog izraza, otvoren društvenim i političkim temama. Da je atmosfera bila nesputana i pomalo neočekivana, svjedoči i anegdota iz Zidićeve knjige o izložbi Zorana Homena 1983, kada je svježe pečeni kruh u izlogu zbunio prolaznika koji je pomislio da je riječ o pekarnici. Iako kruh nije dobio, Olga mu je za utjehu spremila sendvič.

Galerija Šira prije dodjele ALU, 2013. / Snimio Nikola Šerventić

Zidić je početkom 1989. preuzeo ravnateljsku dužnost u tadašnjoj Modernoj galeriji te nije imao vremena za paralelnu suradnju sa Schirom. Izložbena djelatnost u nešto drugačijem tempu odvijala se i dalje, uz pomoć Bože Biškupića i Josipa Depola, sve do 2002. godine kada se Matija Schira umirovio, a prostor, za koji je cijelo vrijeme plaćao najam, vratio državi.

Naposljetku: ŠIRA

Dvanaest godina izlog Schire nije ispunjavao definiciju te riječi, sve do 2014, kada je prostor dodijeljen ALU u izlagačke svrhe, zahvaljujući sluhu za revitalizacijom kulturne baštine tadašnjeg Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Adaptaciju je financiralo Sveučilište u Zagrebu, a prilikom obnove očuvani su ključni elementi koji su definirali staru Schiru – boja i oblik fasade, izlog, stepenice, parketi, kao i font ulaznog natpisa ŠIRA koji je danas zlatopis na staklu, što i zaslužuje.

Gorgonaš Đuro Seder simbolično je otvorio Galeriju Šira i njezinu prvu izložbu, koja je ostvarena u suradnji sa Svjetskim festivalom animiranog filma Animafest Zagreb, 16. lipnja 2016. godine. S tim je datumom ALU dobila prvu formalnu galeriju u zasebnom prostoru. Logistički, Galerija Šira djeluje uz voditeljicu, peteročlani savjet sastavljen od profesora s Akademijinih odsjeka te podršku tehničke službe. Zasnovan na povijesti koju je Šira oblikovala kroz desetljeća, prostor je nastavio živjeti kao platforma za nove umjetničke pristupe i istraživanja. I danas je ona prostor slobode mišljenja i stvaranja, koji nastavlja tradiciju otvorenosti – riječima Bože Biškupića, bio je to prostor „u kojem zabrane nisu vrijedile“. Od 2016. godine Korana Littvay organizirala je oko 150 izložbi te brojnih drugih programa u Širi sve sa zajedničkim nazivnikom – student.

Godišnji natječaj za izlaganje, otvoren od lipnja do kolovoza, omogućuje samostalne i skupne izložbe studenata i alumna, pridonoseći cilju Akademije da potiče i razvija osobni izričaj svakog studenta. Također, nerijetka su praksa pozivne izložbe, ali i obrane diplomskih radova u Širi. Izložbe koje Korana Littvay izdvaja svakako su one Leonarda Loscialea, Željka Beljana, Vitra Drinkovića, Albe Miočev, Marine Popović, Marija Romode, Klasje Habjan, Tina Dožića, Lore Elezović, Andreje Cihlar i Tomislava Hršaka – sve redom izvrsnih mladih umjetnika koji karijerno dobro napreduju.

Suradnja s Akademijom
likovnih umjetnosti

Šira ostvaruje i brojne suradnje na institucionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Među najvažnijima su dugogodišnja partnerstva s Animafestom, Galerijom umjetnina u Splitu, Grafičkim fakultetom, Tekstilno-tehnološkim fakultetom te Pasionskom baštinom. Važan dio programa čine suradnje s udrugama, kolektivima i festivalima kao što su 90-60-90, Atanor, MOLD i DA! festival.

Od 2022. Korana Littvay intenzivirala je popratni program kroz pokretanje Edukativno proširenog programa (EPP), koji je do danas obuhvatio četrdeset različitih događanja, usmjerenih na potrebe studenata i alumna, uz promoviranje same Galerije, jačanje njezine vidljivosti te razvoja publike. U realizaciji programa asistiraju Lucija Stolnik, studentica prve godine diplomskog studija animiranog filma i novih medija, te Marina Popović, magistra slikarstva, koje zajedno sudjeluju u formiranju sadržaja, pri čemu Stolnik i fotografira, dok se Popović fokusira i na najave na društvenim mrežama. Edukativni dio uključuje radionice pisanja životopisa, formiranja profesionalnog portfolija, radionice profesionalnog fotografiranja umjetničkih radova, predavanja producenata o organizaciji izložbi, savjete o financiranju, stipendiranjima i rezidencijama te oblicima poslovanja nakon diplome. Zabavni segment zamišljen je kao ležerni prostor druženja – kvizovi o likovnoj umjetnosti i kulturi, filmske večeri, slušaonice i pjesnički kružoci. Korana Littvay studentskim inicijativama daje slobodu – dovoljno je doći, sjesti i podijeliti kvalitetnu ideju, bez suvišnih formalnosti, baš kao u Zidićevo, Matijino i Olgičino doba!