Krak Putinove hobotnice

Uzmimo to zdravo za gotovo. U protivnom, prijeti nam opasnost da jednom u budućnosti ostanemo u čuđenju nad brzinom događaja: Republika Srpska zalog je u geostrateškoj igri. Ona je anomalija u svjetskom poretku, rijedak primjer političkog sustava koji nije ni država ni stvarna federalna jedinica. U biti, ona je komponenta države koja ignorira vlastitu državu. Poput ostatka zgrade koja se davno srušila, a još uvijek ima uporabnu dozvolu, ona strši i odbija se uklopiti u okolicu. Njezin predsjednik Milorad Dodik također se odbija uklopiti u bilo kakav poredak, a njegov stil vladavine minijaturna je preslika sustava na čijem je čelu Vladimir Putin. Dodik ovisi o Putinu, bez njega ne bi imao nikakvo egzistencijalno uporište.

Dodik sasvim javno sve poteze vuče uz odobrenje Kremlja / Snimio Dejan Rakita / PIXSELL

Sud Bosne i Hercegovine, glavno sudište u toj državi, osudio je 26. veljače Milorada Dodika zbog nepoštovanja državnih institucija i odluka visokog međunarodnog predstavnika na godinu dana zatvora i zabranu bavljenja politikom u razdoblju od šest godina. Nije otišao u zatvor, i dalje se bavi politikom, presuda nije pravomoćna. Upućeni su predviđali takvu presudu i razvoj događaja s otvorenim ishodom. U Bosni i Hercegovini ne može se predvidjeti ishod ničega. Osim što se, naravno s oprezom, predviđalo da će doći do zaoštravanja, a onda će se stvari polako smiriti. I po reakcijama iz međunarodne zajednice moglo se vidjeti da nije riječ samo o pravosudnom pitanju, jer je pravosuđe u ovom slučaju najslabija poluga u odnosima moći. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, očekivano, zaključio je da je to presuda svim Srbima. Američki State Department presudu je uzeo na znanje, a do znanja dao da se čeka odluka predsjednika Donalda Trumpa. Koji, očito, čeka razjašnjenje nekih stvari s ruskim kolegom Vladimirom Putinom da bi onda digao ili spustio palac. Moskva je osudila presudu, nazvavši je političkom. Dodikova Republika Srpska donijela je niz odluka koje zvuče kao da napušta Bosnu i Hercegovinu, ali istodobno ne moraju značiti ništa. Sam Dodik pokušao je još jednom u svoju igru uvući Hrvate, pozivajući ih da ožive Herceg-Bosnu, a Rusija je zatražila izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.

Uzbuđenje će trajati još neko vrijeme, a onda će se Bosna i Hercegovina opet vratiti u svoju političku učmalost, u unutarnja nadmudrivanja razrade koncepata koje, osim samih sudionika, nitko više ne razumije. Osim ako se na relaciji Moskva–Washington ne dogodi nekakav ključan dogovor, neko rješenje koje bi donijelo novo crtanje granica na karti svijeta. Dodik to čeka, a hoće li dočekati, još nitko ne zna. Dodik je nešto poput Putinova spavača. Doduše, spavači su tajni, a predsjednik Republike Srpske sasvim javno sve poteze vuče uz odobrenje Kremlja. On je najistaknutija figura u konceptu ruskog svijeta i njegove inačice, srpskog svijeta, i to u području gdje se oni u geostrateškom smislu spajaju u jedno. Ruski interesi na jugoistoku Europe identični su srpskima, Srbi ondje odrađuju posao za Ruse.

U permanentnoj zbrci nedovršene bosanskohercegovačke države, Dodik neprestano potpiruje velikosrpsku žeravicu. Njegove državničke ambicije i veza s Kremljom očito impresioniraju i ponekog Hrvata, koji prihvaćajući protuzapadnu retoriku pokazuje sklonost novoj podjeli interesnih sfera u Europi. Kao da su Hrvati Srbi. No, Dodik je samo krak ruske hobotnice, koja pokušava pronaći prostor za duhovnu, kulturološku, svjetonazorsku, gospodarsku, prema potrebi i vojnu, a u konačnici političku ekspanziju Rusije i onih koji je smatraju političkom majkom. Kao takva, Republika Srpska već tri desetljeća drži za taoca Bosnu i Hercegovinu, mrcvari je i drobi njezinu supstancu.

Austrijanac Wolfgang Petritsch, koji je na smjeni tisućljeća bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i kao takav praktički vladar te zemlje, nedavno je podsjetio da je svojedobno upravo uz Dodikovu pomoć uspostavljen pravosudni sustav, uključujući i Sud Bosne i Hercegovine koji je Dodika sad osudio i koji Dodik ne priznaje. Upravo logika ruske geopolitičke hobotnice priznaje samo one institucionalne oblike koji odgovaraju njezinim interesima, sve druge odbacuje. U posljednje vrijeme pak, tu logiku preuzimaju i neka druga središta svjetske moći, što definitivno dovodi do krize međunarodnih institucija i novog miješanja karata u svjetskom poretku. Interesne sfere se preispituju, a tradicionalno uglađeni međunarodni odnosi odjednom su postali sirovi. Kako stvari sada stoje, i Dodik zajedno sa svojim međunarodnim zaštitnicima pritom ima poneku jaku kartu. Presuda iz Sarajeva, čini se, nije ga se ni malo dojmila. No kriza svjetskog poretka tek se zahuktava. A njezin ishod potpuna je nepoznanica. Kao i konačna sudbina Milorada Dodika i Republike Srpske.