KNJIŽNIČARI PREPORUČUJU

Niall Williams, Ovo je sreća

„Prestalo je kišiti“ rečenica je kojom započinje roman i koja čitatelju daje naslutiti da vrijeme nije jedino što će se promijeniti u Fahi, fiktivnom mjestu na zapadu Irske. Pripovjedač Noel na zalasku života prisjeća se doba kada je kao sedamnaestogodišnjak napustio Dublin i započeo novi život s bakom i djedom.

Izd. Petrine knjige, 2023.
Prev. S. Grubić Samaržija

Nakon majčine smrti stiže u seoce u kojem još nema asfalta, a njegovi stanovnici vrata svojih kuća drže otvorenima. Usporedno pratimo krizu Noelove vjere, njegovu prvu ljubav i sazrijevanje te promjene koje u uspavanu seosku sredinu donosi uvođenje električne energije. Ta dugoočekivana novina uvodi se polako, no jednom kad stigne, ustaljeni ritam i nevinost živopisnih stanovnika bespovratno će biti izgubljeni. Iako knjiga jest svojevrsna posveta prošlim vremenima, lišena je svake patetike – riječ je o istančanoj prozi prožetoj humorom, nježnošću i sjetom. Roman je prevela Svetlana Grubić Samaržija.

Vlada Urošević, Madžun

Izd. V. B. Z., Zagreb,
2019. Prev. Jelena Lužina

Teško je pisati preporuke za knjige koje su satkane od čiste ljepote jer što god da se o njima napiše, čini im se mala nepravda, a potencijalni čitatelj ne može dobiti pravi uvid u ono što ga čeka.

Upravo je takva knjiga Madžun, roman Vlade Uroševića, pisca koji je široj čitateljskoj publici u Hrvatskoj relativno nepoznat, iako je riječ o jednom od najeminentnijih makedonskih autora. Roman je pisan iz perspektive dječaka koji u osvit Drugoga svjetskog rata pripovijeda o svojoj svakodnevici. Živi s bakom, djedom, tetkama i ujacima u građanskoj kući na rubu Skoplja. Dane provodi promatrajući biljke i kukce u vrtu, čitajući enciklopedije, proučavajući markice na pristigloj pošti i slušajući razgovore odraslih. Dječakova svakodnevica puna je malih čuda i naizgled banalni trenuci, poput rasijecanja lubenice za vrelih ljetnih dana, opisani su kao pravi mali spektakli. Maestralan jezik i stil sjajno je svojim prijevodom dočarala Jelena Lužina.

Anda Bukvić Pažin i Marija Ott Franolić, Velika važnost malih priča

Izd. Naklada Ljevak,
Zagreb, 2024.

Anda Bukvić Pažin i Marija Ott Franolić već su dobro poznate svima koji se bave promicanjem i poticanjem čitanja, a možda i šire. Temeljito i neumorno istražuju, razgovaraju i pišu o važnosti priča, a ova knjiga još je jedan njihov vrijedan doprinos promišljanju o toj temi. Trebala bi se naći na popisu literature učitelja, odgajatelja i knjižničara, no možda još važnije – roditelja. Zašto? Zbog svoga pragmatičnog karaktera autorice nastoje objasniti što slikovnica uopće jest, što čini dobru slikovnicu, kako čitati slikovnice, čitatelju skreću pažnju na činjenicu da dubinsko čitanje započinje samim naslovom i da su slikovnice predmeti koji imaju svoj format i oblik, pa čitanje tako postaje aktivnost u koju nije uključeno samo osjetilo vida. Predlažu aktivnosti koje se mogu provoditi u domovima, vrtićima i školama, kao i primjere dobre prakse. U knjizi je i nekoliko intervjua sa stručnjacima koji se, svaki na svoj način, bave pričama te preporuke kvalitetnih slikovnica, dječjih knjiga i stripova. Autorice ne dociraju i knjiga nije jadikovanje nad vremenom u kojem se sve manje čita, nego štivo koje nudi konkretne prijedloge i obraća se širokoj publici.