KNJIŽEVNOST IZDVAJA

ŠTO SE ČITA OVIH DANA U LONDONU?

Katedrala knjiga

Knjižara Foyles / Izvor Wikimedia

Najpoznatija knjižara u Londonu je Foyles u ulici Charing ­Cross, koju nazivaju „katedralom knjiga“, a ima 6 katova. Osim ove čuvene zgrade, Foyles se proširio i otvorio još nekoliko knjižara poput one pri Kraljevskoj festivalskoj dvorani (Royal Festival Hall) na Južnoj obali Temze (South Bank), na kolodvoru Waterloo da bi putnici mogli kupiti knjige za čitanje dok putuju na posao i najmanju knjižaru u Foyles nizu u prizemlju zgrade u West­field Stratford, u istočnom dijelu Londona. Osim Foylesa, najrasprostranjeniji je lanac knjižara Waterstones, a najveća je od njih ona na Piccadillyju. Također je nezaobilazan i važan lanac knjižara Daunt, a uz spomenute postoji bezbroj drugih malih i većih raznoraznih knjižara. Treba spomenuti da i neka kazališta npr. Royal National Theatre i The Globe, potom Kraljevska koncertna dvorana te razne galerije i muzeji također imaju svoje knjižare.

Bestseleri

Prvo što sam zamijetila u svim izlozima knjižara bila je knjiga Garyja Stevensona Trading Game, na čijim je koricama pisalo No.1 Sunday Times Bestseller, zatim Coco Mellors, Blue Sisters, reklamiranu kao The Instant Sunday Times Bestseller, zatim nobelovke Hang Kan, We Do Not Part i dobitnice nagrade Booker za 2024. Samanthe Harvey, Orbital.

Među najprodavanijima su knjige Samanthe
Harvey, Ali Smith, Han Kang i Coco Mellors

Coco Mellors, Londončanka nastanjena u New Yorku, cijenjena je autorica najprije zapažena po svome romanu Cleopatra and Frankenstein (2022), a zbog novog je romana Blue Sisters, objavljenoga 2024. u izdanju 5th ESTATE London, doputovala u London gdje je u St. Mary’s Marylebone (depandansi Waterstonesa) priređen njezin javni nastup koji je vodila novinarka Emma-Louise Boynton. U Blue Sisters opisuje četiri sestre, različite po karakteru, sklonostima i profesijama, koje žive na raznim stranama svijeta, a ujedinjuju se povratkom u New York zbog prodaje kuće nakon smrti jedne od sestara. Roman je feministički i dirljiv, a donekle bismo ga mogli usporediti s romanom Louise May Alcott Little Women (Male žene).

Od inozemnih autora prevedenih na engleski na policama Daunta ističu se Postcard (Razglednica) Anne Berest, My Brilliant Friend (Moja genijalna prijateljica) Elene Ferrante i The Years (Godine) Annie Ernaux u prijevodu Alison L. Strayer, dok se ova Ernauxina knjiga upravo prikazuje u adaptaciji i režiji Eline Arbo u Harold Pinter kazalištu na West Endu svake večeri i na subotnjim matinejama pred prepunim gledalištem.

Kraljevsko narodno kazalište

Moje najomiljenije mjesto u Londonu Kraljevsko je narodno kazalište pa i njihova knjižara. Osim ukoričenih drama koje se trenutno prikazuju u tri kazališne dvorane toga kazališta i drugim kazalištima (prema popisu Društva londonskih kazališta, The Society of London Theatres, na prostoru grada Londona djeluje ukupno 241 kazalište, od toga na West Endu 39 kazališta), i u ovoj knjižari istaknuta je knjiga Coco Mellors, ali i novi roman Gliff Ali Smith u izdanju Penguina, što sam primijetila i na policama Foylesa te Daunta. Inače, književni kritičari proglasili su Ali Smith „škotskom nobelovkom na čekanju“ još 2016. Poput njezinih prijašnjih knjiga, a neke su prevedene i objavljene u Hrvatskoj (npr. Ljeto, Proljeće, Zima, Jesen i Bilo, ali ne ostaje), i ovaj je roman vrlo hvaljen i tražen.