Između ovdje i ondje

Prodoran i neumoljiv izložbeni predgovor koji odjekuje poput kakvog manifesta slobode te potezi kista prepuni bunta, boli i nade čine izložbu МІЖ TУT І ТАМ – AMBIVALENCE, otvorenu 20. veljače u Oris Kući arhitekture. Izložba je rezultat suradnje Orisa i Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj te je posvećena 3. obljetnici sveobuhvatne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu.

Prijevod izložbe s ukrajinskog na hrvatski jezik glasi Između ovdje i ondje, no radovi Tetiane Maslyk, Nine Kyrylych i Sofiije Maslyk potvrđuju da je umjetnost univerzalni jezik jer vjerujem da su reprezentaciju snažnog osjećaja podvojenosti ukrajinskog naroda osjetili i posjetitelji koji nisu bili svjesni značenja ukrajinskog naslova.

Umjetnica Sofiia Maslyk uz svoje fotografije

Kroz tehniku akrila na platnu, dodatno obogaćenu reljefnošću postignutom upotrebom organskih materijala, akademska slikarica Tetiana Maslyk stvara slojevite vizualne prikaze. Najsnažnije su njezine apstrakcije tamnih tonova koji simboliziraju fizičko i psihičko razaranje – naziru se tu ratni motivi poput prašine, pepela i svjetlosnih bljeskova, odnosno eksplozija, no oni u isto vrijeme funkcioniraju i kao refleksija umjetničine unutrašnjosti. Radovi su to iz serije Ambivalence, koji su nastali u posljednje dvije godine. Svakako je važno istaknuti dva rada iz spomenute serije koji snažno oslikavaju kontrast destrukcije i prividnog smiraja. Prvi, uronjen u tamni kolorit s akcentnom crvenom bojom, odiše intenzitetom nalik plamenu koji proždire sve pred sobom, dok nasuprot njemu stoji prizor pejzaža tik nakon što se požar ugasio – ali trenutak olakšanja još nije stigao. Dim se i dalje uzdiže, zrak je zasićen težinom nedavne katastrofe, stanje je neizvjesno, a budućnost se tek nazire kroz izmaglicu. Kako ističe Vjekoslava Damjanović, ravnateljica Narodnog sveučilišta Sesvete na kojem je slikarici po dolasku u Hrvatsku dodijeljen atelijer, na njezinim platnima „smrt i egzistencija snažno se sudaraju, potpuno razaranje i radost novoga početka nastaju iz pepela“. Platna svjetlijeg kolorita evociraju toliko iščekivanu nadu i mir, a kroz apstrakciju se naziru horizonti Ukrajine.

Umjetnica Tetiana Maslyk / Snimila Sofiia Maslyk

Prizore osunčanih i bogatih polja Ukrajine, snažnog kolorita, izlaže Nina Kyrylych, pedagoginja koja je pod mentorstvom umjetnice Olge Glumčer usvojila vještinu slikanja. Treba istaknuti apstraktni pejzaž iz 2022. godine u kojem vibrantnim kontrastom između zlatnih polja i dubokog plavetnila neba snažno evocira krajolik svoje domovine u miru.

Uz akril na platnu, na izložbi su zastupljeni i eksperimentalni film te fotografija, mediji kroz koje Sofiia Maslyk, studentica snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, istražuje egzistencijalne borbe u uvjetima rata. Mentalna borba prikazana je kroz seriju radova Smjene svijesti i to sablasnim, maglovitim i apstraktnim motivima na fotografijama, dok se fizička borba prenosi filmom. Kroz subjektivne kadrove i apstraktne vizuale, dokumentira osjećaj nevidljivosti, suzdržanosti i straha, bilježeći stanje čovjeka čija je svakodnevica neprestana neizvjesnost i stalni sukob. Iako je dio radova nastao u Ukrajini, većina je snimljena u Zagrebu.

Potezi kista Tetiane Maslyk ispunjeni su kontrastima rata i mira, u Sofiijinim kadrovima uhvaćene su unutarnje borbe ukrajinskog naroda, dok slike Nine Kyrylych zrače bojama ukrajinskih polja – prostranih i osunčanih, koja su danas svjedoci agresije. Na magnitudu razaranja prisutne je podsjetio veleposlanik Ukrajine Vasyl Kyrylych: „Rat Ruske Federacije protiv Ukrajine uništio je 145 crkava i drugih kultnih, sakralnih zgrada te više od 453 muzeja, kazališta i drugih ustanova kulture.“

Otvorenje izložbe obilježeno je i drugim vidovima umjetnosti – ukrajinska pjevačica Anna Del otpjevala je autorsku pjesmu Вільна, dok je završni čin, kojim je izložba i službeno proglašena otvorenom, bio performans cirkuske umjetnice Nelije Lois na pjesmu Воля. Pjesmu na koju je plesala nisam razumjela, ali njezina težina bila je neupitna. Kad sam kasnije pročitala prijevod, shvatila sam zašto – naime, zadnji stih glasi: „Na polju će niknuti suncokreti!“