Borba za ljudska prava

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Ogranka Matice hrvatske u Splitu 4. ožujka u prepunoj dvorani Dominikanskog samostana na Pazaru u Splitu predstavljena je knjiga urednika Julienne Bušić i Luke Kneza Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada.

Uz urednicu, knjigu su predstavili Andrijana Perković Paloš i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, dok je prisutne pozdravila i Snježana Šetka, predsjednica OMH u Splitu. Radoslav Zaradić podsjetio je da angažman Julienne Bušić za Hrvatsku traje gotovo 60 godina. Osvrnuo se i na tekst Brune Bušića iz 1976. Deklaracija Vrhovnog zapovjedništva hrvatskih nacionalnih oslobodilačkih snaga koji je objavljen u knjizi. Jedan od zaključaka koje je Bušić iznio glasi: „Mi se borimo za jedinstvenu nacionalnu hrvatsku državu, u kojoj će hrvatska suverenost biti nedjeljiva, neotuđiva i na trajnoj snazi. Za nacionalne manjine koje žive skupa s hrvatskim narodom (…) za politički i pravni sustav, koji (…) prihvaća ispravno i neumitno priznanje i garanciju jednakosti za sve.“

Andrijana Perković Paloš rekla je kako knjiga donosi važnu temu o položaju i borbi hrvatskih disidenata za vrijeme komunističke Jugoslavije te njihovoj percepciji u međunarodnoj zajednici. Zaključila je kako u knjizi navedeni izvori imaju nešto zajedničko – oni su svjedočanstvo represije komunističkog jugoslavenskog režima koji se desetljećima nastojao prikazati blažim od onog sovjetskog, a čak je neopravdano nosio sintagmu „komunizam s ljudskim licem“.

Julienne Bušić istaknula je nedosljednosti američke politike. Dok su disidenti iz Sovjetskog Saveza dobivali punu potporu američke vanjske politike u svojoj borbi za ljudska prava, protivnici komunističke Jugoslavije bili su ignorirani, čak i ušutkivani. Razlog je zaštitnički odnos SAD-a prema Jugoslaviji kao državi koja je prva izašla iz komunističkog bloka. Američka politika prema Jugoslaviji gušila je kritičke glasove hrvatskih disidenata u medijima i politici o kršenjima ljudskih prava. Čak su i ubojstvo Brune Bušića u Parizu 16. listopada 1978. mediji uglavnom ignorirali, za razliku od sličnog slučaja ubojstva bugarskog disidenta Georgija Markova u Londonu. Geopolitički interesi SAD-a uvijek su imali prednost pred zaštitom ljudskih prava.

(Redakcija)