Arhitektura surovosti: između forme, karaktera i sudbine

Biografska priča o mađarskom Židovu arhitektu Lászlu Tóthu u prošlotjednoj trci za Oscara od ukupno deset nominacija osvojila je tri kipića. Treći dugometražni uradak glumca, redatelja i scenarista Bradyja Corbeta, Brutalist, film je o antisemitizmu i kapitalističkoj avanturi, o imigrantskom iskustvu koje odbija biti asimilirano, o lakomislenom američkom entuzijazmu suočenom s tragičnom i bolnom dubinom europske kulture i zanata.

U svojoj domovini višestruko nagrađivan i priznat, izbjeglica bremenite sudbine iz čijih tužnih očiju svijetli vizija, uspjevši preživjeti holokaust, otiskuje se preko Atlantika tražeći mogućnosti kako bi u tuđem prostoru izgradio vlastiti spomenik. Arhitekt László Tóth izmišljena je ličnost, no scenaristi filma, sam Corbet i Mona Fastvold, konstruirali su ga inspirirani životima i djelovanjima mađarskog arhitekta Marcela Lajosa Breuera, američkog arhitekta Paula Rudolpha, njemačko-američkog arhitekta Miesa van der Rohea te mađarskog slikara i fotografa Lászla Moholy-Nagyja.

Adrien Brody drugi put u karijeri dobitnik je Oscara za glavnu mušku ulogu,
za izvanrednu glumačku izvedbu Tótha / Izvor Editus

Dok Lászlóva bol pulsira svakom njegovom rečenicom, američko ga tlo prima hladnim zagrljajem: pruža mu priliku, ali pod uvjetima koji mu guše dušu. Tu dolazi do njegova profesionalnog uskrsnuća zahvaljujući ekscentričnom bogatašu Harrisonu Van Burenu (izvrsni Guy Pearce) koji prepoznaje Tóthov talent, no iza njegove se prijazne vanjštine kriju netrpeljivost, sklonost nasilju i gorčina vlastite prosječnosti. Kroz lik Van Burena, Brody izvrsno evocira fetišizaciju, mistifikaciju i idealiziranje europske kulture od strane bogatih Amerikanaca, koje se u ovom filmskom izlaganju svodi na eksploataciju znanja i sposobnosti jednog diplomanta Bauhausa (za čije su učenje, saznajemo u filmu, nacisti tvrdili da je rasadnik izopačene umjetnosti) iz čistog koristoljublja, pretjerane ambicije i stjecanja slave.

„Bio je rat. Pa ipak, koliko razumijem, mnoga su mjesta mojih projekata preživjela. I dalje su ostala u gradu. Kada nas strašna sjećanja na ono što se dogodilo u Europi prestanu ponižavati, očekujem da će umjesto toga poslužiti kao politički poticaj, izazivajući preokrete koji se tako često događaju u ciklusima odrastanja ljudi. Već predviđam zajedničku retoriku bijesa i straha. Čitava rijeka takvih neozbiljnosti može teći nesputano. Ali moje su zgrade osmišljene da izdrže takvu eroziju dunavske obale.“

Adrien Brody drugi put u karijeri dobitnik je Oscara za glavnu mušku ulogu, za izvanrednu glumačku izvedbu kojom lik Tótha oblikuje u blijedo, ispaćeno, tvrdoglavo lice te svakim pogledom i pokretom utjelovljuje istovremeno slomljeno i nesalomljivo biće. Njegova supruga Erzsébet (Felicity Jones) koja se pojavljuje u drugoj polovici filma, svojom ljubavlju i neposrednošću još više ističe vapaj Tóthova karaktera, a uslijed njezina teškog stanja, on ponire još dublje.

Brutalist je film epohalnih zamaha, obuhvaća velike društvene promjene i njihove utjecaje na pojedince i odnose, film je o rađanju novih pokreta, kultura i sila te o posljedicama propadanja starih. Film je posveta čistoći stvaranja u uskogrudnom svijetu iz kojeg pršte interesi, oda je vizionarskom idealizmu stvaratelja koji odbija pognuti glavu pred moći novca.

Uz izuzetnu vizualnu atraktivnost i zadivljujuće kadrove snimatelja Lola Crawleyja, također nagrađenog Oscarom za kameru, brojni široki planovi i udaljeni rakursi snimanja unatoč na trenutke kaotičnim scenarističkim rješenjima, povremenim anakronizmima u slici pa i nelogičnosti same narativne niti te (dramaturški posve nepotrebnim) patetičnim epilogom koji možda služi samo da bi se i Beta kamera dodala na popis tehničke opreme, očaravaju monumentalnošću. Iz te perspektive, tri i pol sata trajanja mogla bi biti opravdana, jer ovo je film koji se gleda i sluša u kinu. Uz vizualno bogatstvo, originalni soundtrack također je izvrstan, te je za njega Oscarom nagrađen skladatelj Daniel Blumberg.

Iako ga u europskim kinima gledamo u standardnom kinoformatu, snimanje u VistaVison formatu ovdje nije samo još jedan pokušaj korištenja filmske trake u digitalnom dobu. Osim što povećava detalje i proširuje vidno polje bez iskrivljavanja odnosa elemenata slike, čime idealno predočuje arhitektonsku grandioznost, VistaVison izvrstan je stilski odabir za uradak ovakvih estetskih zahtjeva, vjerno prenoseći premisu filma. Posebice kad se promatra u okvirima maloga budžeta unutar kojeg je ovaj kompleksan film nastao, što nije slučaj kod ostalih suvremenih ostvarenja epskih razmjera, snimanih na filmskim trakama, koji su konkurirali za zlatne kipiće.

„Ništa se ne može samo od sebe objasniti. Ima li boljeg opisa kocke od njene konstrukcije?“

Brutalist je susret monumentalne jasnoće i jednostavnosti s nečim mračnim, sablasnim i teško uhvatljivim, ali nesumnjivo prisutnim u precizno iscrtanim, često preopsežnim linijama. Naslov, osim toga što predstavlja arhitektonski stil koji se javlja u drugoj polovici 20. stoljeća, ocrtava karakter i sudbinu protagonista te njegov način kročenja putovima života, svojeglavo odbijanje kompromisa uz hrvanje s povijesnim previranjima pod patronom magnata.