Veliki slikar i pedagog, ljudska i umjetnička veličina

Dana 31. siječnja u 84. godini umro je Rudolf Rudi Labaš, veliki hrvatski slikar i pedagog. Rođen je 31. kolovoza 1941. godine u Starom Golubovcu. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasama profesora Omera Mujadžića, Đure Tiljka i Ive Režeka, a diplomirao 1965. godine u klasi Vjekoslava Paraća. Njegova povezanost s Akademijom nastavila se i trajala cijeli život kroz pedagoški rad, gdje je kao profesor crtanja i slikanja djelovao od 1978. do umirovljenja 2011. godine. Od 1969. godine bio je slobodni umjetnik, a kao vješt crtač i slikar radio je na Radioteleviziji Zagreb. Bio je član grupe Biafra od 1970. do 1978. (grupu su činili kipari Branko Bunić, Stjepan Gračan, Miro Vuco, Ratko Petrić, Stanko Jančić, Đurđa Zanoški te slikari Ivan Lesiak, Rudolf Labaš, Zlatko Kauzlarić Atač, Vlado Jakelić, Ratko Janjić Jobo, Emil Robert Tanay i Izet Đuzel). Grupa je nastojala aktualizirati pitanja suvremenoga humanizma u kulturnom i društvenom smislu, uz ostalo i polemičkim odnosom prema vlastitoj sredini i apstraktnim likovnim smjerovima. Zastupala je ekspresivnu i angažiranu figuraciju, u koju je unosila naturalističke postupke i snažna izobličenja. Izložbe i akcije grupa je priređivala često i na ulicama i otvorenim prostorima. I Labaševo se ekspresivno figurativno slikarstvo temeljilo na egzistencijalizmu i društvenoj kritici.

Rudolf Labaš – slikar snažne ekspresivne figuracije i bogatoga kolorizma  / Izvor Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu

Kasnije Labaš postaje predstavnikom snažne ekspresivne figuracije, bogatoga kolorizma i naglašenoga crteža. Uvijek izražava određenu egzistencijalističku tjeskobu, unutarnji duševni i duhovni nemir, slikajući glave bez lica. Za vrijeme Domovinskog rata slika prizore biblijske ikonografije.

Osim brojnih samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, Labaš je ostavio trag i u kazalištu gdje je radio kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu, Teatru &TD, Satiričkom kazalištu Jazavac, Glumačkoj družini Histrion u Zagrebu. Također, ilustrirao je mnogobrojne knjige i časopise. Izradio je svečane zastore za Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku i Zagrebu. Na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1978. do 2011. godine. Godine 1992. izabran je za redovitog profesora. Predavao je bazične kolegije Crtanje, Crtanje akta i Plastična anatomija studentima prve godine studija, predmete koji su kroz povijest do danas ostali konstanta u programima rada Akademije. Rudolf Labaš u više od trideset godina svojega djelovanja na Akademiji studentima je interpretirao anatomsku topografiju i građu ljudskog tijela, osnove bez kojih se ne može napredovati u umjetničkom studiju. Predavao je mnogim generacijama studenata. Može se reći da je imao stožernu ulogu u obrazovanju budućih mladih hrvatskih umjetnika, jer je postavljao temelje, i u tome je bio najbolji. Zanimljivo, cijeli je profesorski vijek bio na prvoj i drugoj godini studija, predajući crtanje. Nikada nije prihvatio klasu, dakle, treću i četvrtu godinu slikarstva. On je na prvoj godini predavao crtanje, a pokojni Nikola Koydl, koji također nikada nije uzeo klasu, slikanje na drugoj godini, odnosno temeljnoj prvoj godini studija slikanja.

Rudi Labaš bio je dobar čovjek. Potpuno posvećen studentima i svojemu radu. Nikada nije pio i pušio, nikada nije išao s društvom ili nekim kolegom u kafić na piće. Bio je snažne fizičke građe, širokih ramena i mišićav. Volio je small talks, usputnu ćakulu u prostorima Akademije. Nikada nije sa mnom razgovarao o umjetnosti. Volio je govoriti o svojim doživljajima s putovanja i boravaka u Parizu, Italiji, Egiptu i kuda je sve išao. Rijetko bismo spominjali studente, kada bih ga upitao za ponekog studenta, pokazalo se ako je loš kod mene na povijesti umjetnosti, loš je ili ga nema ni na njegovoj nastavi crtanja, a to su temeljni kolegiji na prvoj godini. Najviše je volio govoriti o hrani, o tome što je i kako skuhao, bio je gastronom i hedonist. Znao je da sam majstor karatea, da imam crni pojas, pa smo razgovarali o važnosti sporta i treninga za zdravlje. On je u mladosti trenirao boks i hrvanje, od tuda mu snažna tjelesna građa i psihofizičko zdravlje. Razgovarali smo o borilačkim vještinama, uvijek onako usput kada bismo se sreli na hodnicima Akademije.

Labaš je bio jaka osobnost, ljudska i umjetnička. Ostavio je golem i neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti kroz svoj zamaman, atraktivan i visokokvalitetan umjetnički opus, ali i kroz pedagoški rad na ALU. Njegove dramatične kompozicije i figurativni ekspresionizam nastavljaju svjedočiti o kompleksnosti postojanja u suvremenome svijetu.