Projekt za očuvanje gradišćanskohrvatskoga identiteta

U prosincu 2024. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održani su znanstveni kolokvij i okrugli stol u okviru znanstvenoistraživačkoga projekta Jezično nasljeđe gradišćanskih Hrvata – JENGRAH, hvalevrijednoga projekta na Filozofskome fakultetu pod vodstvom Igora Marka Gligorića. Suradnice su projekta Zrinka Jelaska, Stela Letica Krevelj i Aleksandra Ščukanec, a vanjske su suradnice Katarina Aladrović Slovaček i Anja Matić Škorić.

Projekt se bavi gradišćanskohrvatskim nacionalnim korpusom u gradskim i seoskim sredinama. U žarištu je znanstvenog interesa ponajprije značenje pojma hrvatski jezik za različite skupine gradišćanskih Hrvata. Iz neposrednih se razgovora pokazalo da u svojoj složenoj jezičnoj biografiji – barem dvojezičnoj, a nerijetko višejezičnoj – gradišćanskohrvatski govornici imaju različit odnos prema hrvatskome. Govornici njime barem donekle vladaju kao materinskim jezikom, i to obiteljskim idiomom koji je nerijetko komunikacijski vrlo ograničen. Njihov se jezični opis usložnjuje ulaskom u sustav obrazovanja gdje je (istraživačko) pitanje koji se ili kakav hrvatski jezik govori i piše.

Gradišćanski Hrvati zapravo razlikuju dva standarda: jezik kojim se služe u svakodnevnoj komunikaciji, jezik tiskovina i liturgije – gradišćanski standard – te hrvatski standardni jezik (izuzetno važan obrazovanome stanovništvu, služi im kao identitetska odrednica). Stoga je pri usložnjavanju gradišćanskohrvatske višejezičnosti važno izlaganje govornika hrvatskom standardnom jeziku ili barem kojemu od njegovih funkcionalnih stilova ili situolekata.

Pojednostavljeno, hrvatski se govornik u Gradišću odgaja u gradišćanskohrvatskome mjesnome govoru; ulaskom u odgojno-obrazovni sustav već na predškolskoj razini upoznaje druge gradišćanskohrvatske organske idiome, a potom se u osnovnoj školi upoznaje i s gradišćanskohrvatskim standardom. Pritom u obzir valja uzeti okolinski jezik koji najčešće nije slavenski – dakle, njemački je ili mađarski – a koji nužno prevladava pri socijalizaciji govornika. Tada jezičnu biografiju obogaćuje i(li) usložnjuje hrvatski standardni jezik; naravno, i standardni jezici okolinskih idioma jezičnih zajednica u kojima boravi taj dio hrvatske tzv. stare dijaspore.

Pokazalo se da bitan utjecaj imaju okolinski jezik, ali i službeni jezik države u kojoj žive govornici te dijalektna raslojenost toga jezika. Iz navedenoga proizlazi da su istraživači usmjereni na proučavanje hrvatskoga standardnog jezika, hrvatskoga kao materinskoga i kao inoga jezika (drugog, stranog, nasljednog, predačkog), dvojezičnosti i višejezičnosti u svim njezinim pojavnim oblicima.

Znanstveni kolokvij te okrugli stol zaokružili su prvu fazu projekta: u srpnju 2024. održan je znanstveni kolokvij Perspektive istraživanja gradišćanskohrvatskoga jezika, a potom i opsežno terensko istraživanje u Eisenstadtu, Schachendorfu i Trausdorfu u Austriji te u mađarskim naseljima Peresznye i Narda, u kojima su sudjelovali punoljetni govornici gradišćanskohrvatskih idioma.

Sudionici znanstvenoga kolokvija i okrugloga stola svojim izlaganjima podijelili su svoja iskustva i nove spoznaje. Kolokvij je bio izvještajne naravi, nakon terenskog istraživanja. Raspravljalo se o dvama standardnim jezicima u gradišćanskohrvatskoj sredini – gradišćanskom standardnom jeziku i hrvatskom standardnom jeziku – i njihovu odnosu. Raspravljalo se o tome je li kod materinskoga gradišćanskoga, standardnoga gradišćanskoga i hrvatskoga standardnoga jezika riječ o različitim jezicima ili je svaki od njih govor jednog te istog jezika; raspravljalo se i o odnosu nasljednoga i predačkoga u gradišćanskohrvatskom kontekstu. Posebno je tematizirana takva vrsta specifične višejezičnosti gradišćanskih Hrvata te je gradišćanskohrvatski razmatran u kontekstu europskih manjinskih jezika.

Terensko je istraživanje rezultiralo zaključcima o sociolingvističkome i psiholingvističkome statusu pojedinih idioma gradišćanskohrvatskih govornika, gdje su posebnu pozornost sudionici kolokvija i okrugloga stola posvetili konstelaciji jezičnih sustava u promatranih govornika, odnosno kod svakog govornika kojeg su analizirali.

Briga o nacionalnoj filologiji i Hrvatima izvan Hrvatske nastavit će se u drugoj fazi projekta u kojoj će se utvrđivanjem idioma koji čine dvojezičnost ili višejezičnost – moguće višestruku – te prepoznavanjem afektivnoga odnosa govornika prema pojedinim jezičnim sustavima izdvojiti bitni elementi u ovladavanju i poučavanju gradišćanskohrvatskih govornika, a prepoznat će se i bitna obilježja današnjega gradišćanskohrvatskoga, čime projekt doprinosi spoznajama o hrvatskome jeziku u svim njegovim pojavnim oblicima.

Projekt promatra sinkronijski kulturno-jezični status gradišćanskih Hrvata kao dijakronijski filološki nedovoljno istraženo pitanje te kao izvorište baštine i sjećanja usmjerenih na očuvanje gradišćanskohrvatskoga identiteta prepoznavanjem stvarnih problema te predlaganjem njihova rješenja. Doprinijet će razumijevanju ovladavanja različitim jezičnim sustavima u gradišćanskohrvatskoj sredini te razumijevanju odnosa među njima. Osim toga, projekt je i od nacionalne važnosti jer doprinosi nacionalnoj filologiji te brizi za Hrvate izvan Hrvatske, i to one koji pripadaju tzv. staroj dijaspori, a time se doprinosi i zaštiti hrvatskih organskih idioma i nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj i izvan nje.