Mladi solistički ansambl koji može još više

Opera HNK u Osijeku upriličila je u listopadu, ususret 100. obljetnici smrti Giacoma Puccinija, premijeru dviju jednočinki iz Triptiha: Plašt i Sestra Angelica. U siječnju su uslijedile nove izvedbe i to nakon pet izvedbi hit-baleta Snježna kraljica što se itekako odrazilo na raspoložen nastup orkestra kao važnog faktora tih dviju glazbenih drama. Osječka Opera postavila je prije tri godine i Giannija Schicchija u kombinaciji s Busonijevom jednočinkom Arlecchino, tako da će se ubuduće moći kombinirati naslovi iz Triptiha. Plašt i Sestra Angelica doličan su obol Puccinijevoj obljetnici, tim više što se hrvatska operna kazališta u cjelini nisu u tome baš iskazala.

Katarina Toplek Horvat kao sestra Angelica / Snimio Kristijan Cimer

Praizveden 1918. u Metropolitanu, Triptih otvara novu stranicu u skladateljevu radu. Majstorstvo gusto orkestrirane melodioznosti, osjećaj za dramatiku, njezin razvoj i vrhunce te iskreno suosjećanje za sudbinu svojih, ponajprije, junakinja, što ih je nadahnuto provodio u prethodnim operama, u Triptihu je sažeo u tri jednosatne jednočinke. U svakoj, u svega nekoliko taktova, ocrtava ugođaj, mijenja ga i komentira, donosi prepoznatljive motive, arije i duete, gradi glazbenu dramu. Svaka je zaokružena, izbrušena cjelina bez ijednog suvišnog ili nedostajućeg takta.

Glazbena izvedba pod ravnanjem Filipa Pavišića pružila je obilje ljepote, zahvaljujući orkestru, solidnom doprinosu zbora i solističkoj podjeli. Bogat kolorit orkestralne fraze reljefno je dolazio do punog izražaja i u kratkim frazama – kratkim u realnom vremenu, ali koje dugo odzvanjaju u slušatelju – i u velikim lukovima. Razrađena agogika i dobar osjećaj za pjevačku frazu također su dirigentova zasluga.

U Plaštu se pjevačka fraza tenora Igora Krište u ulozi Luigija najbolje stapala u jedinstvenu cjelinu s dramatikom orkestra. Krišto je dragocjen nositelj repertoara osječke Opere; pjevački i glumački angažiran. Svakako mora voditi brigu o maksimalnoj kontroli glasa ugodne boje i nosivosti. Bariton Leon Košavić već je s otvaranjem zastora naznačio intenzivan glumački izraz Michelea i oplemenio ga prirodnom ljepotom baršunastoga glasa. Dojmljivo je ocrtao lik čovjeka kojemu vlastita sudbina izmiče iz ruku prema kobnome kraju ljubomornoga supruga koji ubija ženina ljubavnika. Ljubavni trokut upotpunila je u ulozi Giorgette Ilijana Korać Teklić čiji lirski sopran ulozi ne odgovara ni uz njezinu najbolju volju da je što bolje ostvari.

Odlični su bili Frugola Gordane Kalmar, Talpa Blaža Galojlića i Tinca Matica Zakonjšeka koji je svojim zvučnim tenorom tumačio i ulogu Prodavača pjesama, dok su Ljubavni par ugodno zvučeći ostvarili Katarina Šarić i Karlo Miličević.

Prva operna režija Lee Anastazije Fleger dobro je prošla. Puccinijeva djela nisu jednostavan zadatak ni za iskusne redatelje, jer nije lako iz protagonista izvući emocije, odnosno potaknuti ih na izražavanje bogatog spektra emocija. Obje opere povezivala je funkcionalna mizanscena koja je pjevačima išla na ruku. Iako je scenografija Plašta Stefana Katunara više prikazivala veliko lučko skladište, negoli teglenicu na Seini, dobro je korespondirala s glazbenim ugođajem. Scenografija Sestre Angelice bila je, unatoč tamnim tonovima, ali s odličnim svjetlom Vesne Kolarec, atraktivan cvjetni samostanski vrt s tekućom fontanom! Kostimi Tee Bašić Erceg sveli su epohe obiju opera pod zajednički nazivnik bliži onome u Plaštu iz prvog desetljeća 20. stoljeća. Odličan je u tome smislu bio kostim za Angelicinu tetku kneginju koji je još više istaknuo njezin crni bešćutni karakter.

Bogatim altovskim bojama ostvarila ju je Gordana Kalmar, naznačivši hladnoću lika. Niz uloga opatica vrlo dobro su ostvarile Sanja Toth (Predstojnica samostana), Marija Ostrugnjaj (Opatica), Jasna Komendanović (Učiteljica novakinja), Snježana Lakotić (sestra Dolcina), Andrea Paić (sestra Genovieffa i Sestra bolničarka) i druge.

Pjevački zahtjevnu naslovnu ulogu, koja uvijek emocionalno iscrpljuje pjevačicu, suvereno je ostvarila sopranistica Katarina Toplek Horvat toplim, nosivim glasom sa sigurnim visinama. Decentno je predočila nesretnu sudbinu mlade žene koju obitelj osudi na samostanski život zbog izvanbračnog djeteta i zataji joj djetetovu smrt. Katarina Toplek Horvat pouzdana je nositeljica repertoara osječke Opere, dio njezina mladoga solističkog ansambla koji se afirmirao posljednjih nekoliko godina.

Valja mu poželjeti što više mogućnosti za rad, više od ustaljenih dviju opernih premijera u sezoni. Možda bi konzorcij K-HNK mogao tome više pridonijeti posudbom i razmjenom produkcija, kao što je iznjedrio baletnu hit-predstavu Snježna kraljica.