Ljepota glazbe, tijelâ i pokretâ

Američko baletno kazalište (American Ballet Theatre – ABT) četvrti je najstariji i uz New York City Ballet (NYCB) najveći baletni ansambl od njih zamalo dvjestotinjak u Sjedinjenim Državama. Iako djeluju kao susjedi i dijele pozornicu Kazališta Davida H. Kocha u Lincolnovu centru, ansambli njeguju svoje posebnosti. ABT izvodi širok raspon baleta, od klasika poput Labuđeg jezera i Orašara do suvremenih djela poznatih koreografa što privlači široku publiku. NYCB, osnovan 1948, usko je povezan s Georgeom Balanchineom, jednim od najutjecajnijih koreografa 20. stoljeća, njegovim djelima i stilom. Često praizvodi nova djela modernih koreografa. Repertoar mu je više usredotočen na suvremeni balet, a manje na tradicionalne balete sa sadržajem.

Fangqi Li, Chloe Misseldine i SunMi Park u predstavi Ballet Imperial / Snimio Kyle Froman / The George Balanchine Trust

ABT je odlukom Kongresa 2006. proglašen američkim nacionalnim baletnim ansamblom. Zaslužio je to stalnim nastupima širom SAD-a. Uz ljetnu sezonu (lipanj‒srpanj) u Operi Metropolitan i jesensku sezonu (listopad‒studeni) u Kazalištu Davida Kocha, ostatak godine ABT provodi na turnejama po SAD-u, često uz državnu financijsku potporu. Nastupima pred najširim mogućim auditorijem stvara, predstavlja, čuva i širi veliki repertoar klasičnog plesa. Svake godine ima publiku od 300.000 gledatelja. Ansambl što okuplja stotinjak plesača, gostovao je u više od 480 gradova u 45 zemalja te naručio više od 180 djela otkako je započeo s radom u jesen 1939.

U ansamblu su djelovali vrhunski koreografi poput Mihaila Fokina, Léonidea Massinea, Antonyja Tudora, Agnes de Mille, Glena Tetleyja, Jeromea Robbinsa, Georgea Balanchinea, Twyle Tharp. Plesačke zvijezde bili su Alicia Alonso, Jean Babilée, Mihail Barišnjikov, Erik Bruhn, Anton Dolin, André Eglevsky, Carla Fracci, John Gilpin, Rosella Hightower, Nora Kaye, Natalia Makarova, Alicia Markova, Rudolf Nurejev, Igor Juškevič. U sastavu ABT-a djelovala je od 1951. do 1982. škola (American Balet Theatre School) zasnovana na ruskom stilu čija je prva ravnateljica bila Bronislava Nižinska.

Isabella Boylston i James Whiteside u predstavi Neo / Snimio Kyle Froman

Danas publiku oduševljavaju zvijezde poput Isabelle Boylston i Jamesa Whitesidea za koje je Aleksej Ratmanski u svibnju 2021. u neoklasičnom stilu koreografirao duet Neo kao digitalnu predstavu u doba pandemije korone. Sredinom listopada prošle godine taj je duet premijerno bio dijelom baletne večeri ABT-a pod naslovom Koreografi 20. i 21. stoljeća u kojoj su Boylston i Whiteside ponovo zadivili fascinantnom klasičnom tehnikom na špici u osebujnom plesnom komadu praćenom glazbom japanskog skladatelja Daija Fujikure (1977) u živoj izvedbi Sumie Kaneko na tradicijskom japanskom žičanom glazbalu šamisen.

U predstavi Koreografi 20. i 21. stoljeća Ratmanski je predstavnik 21. stoljeća dok prethodnome pripadaju legendarni George Balanchine (1904–1983) te Twyla Tharp (1941). Ta neobično plodna koreografkinja s ABT-om surađuje četrdesetak godina, točnije, od 1988. kada se njezina trupa spojila s ABT-om. Proslavila se još 1973. baletom Deuce Coupe na glazbu The Beach Boysa za Joffrey Ballet, što se smatra prvim crossover baletom, mješavinom baleta i modernog plesa. Njezin balet In the Upper Room (ili Plesačeva bilježnica) iz 1986. na izvornu glazbu Philipa Glassa u devet plesnih stavaka iskazuje ljupku maštovitost čemu pridonose jednostavni, prozračni, a tako efektni kostimi Norme Kamali, prugastih crno-bijelih hlača s crvenim majicama.

Kazalište Davida Kocha u Lincolnovu centru

Večer Inovacije prošlosti i današnjice donijela je praizvedbe baleta La Boutique Gemme Bond (1982)
i Mercurial Son Kylea Abrahama (1977). I dok se Gemma Bond držala prokušane glazbe Rossinijeva Fantastičnog dućana, Abrahamu, zbog neplesnosti, nije u prilog išla glasna i naporna elektronička glazba suvremenoga njemačkog multimedijalnog skladatelja Grische Lichtenbergera (1983). Gemma Bond u La Boutique spaja svoje iskustvo klasične balerine londonskog Kraljevskog baleta i ABT-a s nasljeđem Massineova Fantastičnog dućana iz 1919. za Ruske balete Sergeja Djagiljeva, stvarajući dopadljivo vedro djelo u kojemu je briljirala Isabella Boylston, ovoga puta s partnerom Thomasom Forsterom.

„Inovacije iz prošlosti“ bile su Etide danskog koreografa Haralda Landera (1905–1971) iz 1948. godine. Poznate etide Carla Czernyja pretočio je u plesne obrasce koji ne iskazuju samo uvježbavanje plesnih koraka i njihovo prenošenje publici nego izražavaju viši smisao baleta u spajanju duha, plesa i glazbe. Landerova plesna apstrakcija na tragu je Balanchineove ideje o čistom klasičnom baletu bez priče i bez sadržaja, u Petipaovu stilu i sanktpeterburškoj tradiciji.

Uvid u kreativnost

Obje baletne večeri s pomno odabranim djelima pružile su, uz edukativnu notu, uvid u spektar kreativnosti i koreografskog razvoja, a plesači ABT-a, od vodećih prvaka do ansambla, istaknuli su se čistoćom izbrušene klasične tehnike i predanošću scenskog nastupa.

George Balanchine obilježio je američki balet kao njegov utemeljitelj i jedan od najvećih koreografa 20. stoljeća, u prvome redu NYCB-a, ali je i neizostavni dio ABT-a. Klasičnu baletnu tehniku primjenjivao je u slobodnoj plesnoj formi, postižući nove izražajne mogućnosti. Veliku važnost pridavao je glazbi, jer je „glazba tlo na kojem plešemo“. Njegov Ballet Imperial u predstavi Koreografi 20. i 21. stoljeća nastao je 1941. na glazbu Drugoga klavirskog koncerta u G-duru Petra Iljiča Čajkovskog. Evocirao je slavu i veličinu ruskoga Carskog baleta. Ostvario je da do izražaja dođe ljepota glazbe, ljepota tijelâ i pokretâ, ljepota plesa. Da gledatelj, kada se otvori zastor, ne doživi ništa drugo doli čistu ljepotu.