Hrvatsko Kraljevstvo nije nastalo ni iz čega

Što današnjoj generaciji Hrvata znače ili bi trebali značiti prvi hrvatski kralj Tomislav i sjećanje na uspostavu Hrvatskog kraljevstva prije 1100 godina sažeto je ali precizno objašnjeno na predstavljanju najnovijeg broja Hrvatske revije 30. siječnja u Knjižari Matice hrvatske u Zagrebu. Broj je u cijelosti posvećen ovom velikom jubileju, a uz glavnu urednicu Mirjanu Polić-Bobić i članove uredništva Dinu Milinovića i Tomislava Galovića, u uređivanje ovog tematskog broja bila je uključena i povjesničarka Mirjana Matijević-Sokol, dok je priloge objavilo desetak stručnjaka, uglavnom povjesničara.

Predstavljanje Hrvatske revije u Knjižari Matice hrvatske / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Mirjana Polić-Bobić podsjetila je da oko Tomislava postoje prijepori, primjerice oko toga je li doista bio kralj, je li bio okrunjen, je li se krunidba dogodila na Duvanjskom polju, je li mu vojna snaga doista bila onakva kako bilježi bizantski car Konstantin Porfirogenet, a odgovori na ta pitanja često su ovisili o vremenima, pojedincima i svjetonazoru. „Do prije 30-ak godina sve se to odvijalo u okviru višenacionalnih država u kojima smo se borili i hrvali za očuvanje svog identiteta i svijesti o sebi, bez pomoći državnih institucija. Ta vremena omalovažavanja najranijeg doba hrvatske povijesti i njenog relativiziranja su iza nas. Stoga je ovo pravo vrijeme za radost, ali i za uljuđeni razgovor o toj velikoj temi“, kazala je Mirjana Polić-Bobić.

Naslovnica Hrvatske revije

Mirjana Matijević-Sokol istaknula je neosporne činjenice o kojima svjedoče pisma pape Ivana X. i odluke splitskih sabora iz 925. i 928: Hrvatska je u to vrijeme od kneževine postala kraljevina s jedinstvenom crkvenom organizacijom od Jadrana do Drave sa splitskim nadbiskupom kao metropolitom. „Hrvatsko Kraljevstvo nije nastalo ni iz čega. Prerastanje hrvatske kneževine u kraljevinu rezultat je kontinuiteta hrvatske prisutnosti na ovim prostorima oslonjene na zapadnu kršćansko-latinsku civilizaciju i rimsku crkvu“, kazala je Mirjana Matijević-Sokol. Iako je historiografija još prije stotinjak godina odbacila teze Ivana Kukuljevića, temeljene na Ljetopisu popa Dukljanina, o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju, upozorila je da je ono ipak ugrađeno u hrvatski identitet i uspostavljeno kao mjesto sjećanja prihvaćeno u hrvatskom narodu, što ne treba ismijavati ni relativizirati.

 „Duvanjsko polje i u ovoj jubilarnoj godini bit će mjesto okupljanja, susreta i osnaživanja hrvatskog identiteta, iako će povjesničari i dalje ispitivati Dukljaninove navode“, rekla je Mirjana Matijević-Sokol. Što se tiče zapisa o Tomislavovoj vojnoj snazi, kazala je da ih treba kontekstualizirati uzimajući u obzir da je od početaka 9. stoljeća hrvatska vojska imala svoj sustavni razvoj koji je omogućio niz pobjeda, od kneza Trpimira do kralja Tomislava, o čemu svjedoče i arheološki nalazi.

Tomislav Galović istaknuo je da se 925. prvi put detektira prisutnost staroslavenske liturgije na hrvatskom prostoru, upozorivši da spisi splitskih sabora o njoj govore negativno i da je to pitanje pozitivno riješeno tek 1248. Pojasnio je kako je glagoljaštvo papama i rimskoj kuriji bilo sumnjivo jer su se bojali da se u njemu krije krivovjerje. „Iako glagoljaštvo dolazi iz bizantskog kruga, glagoljska liturgija na hrvatskom području nije bila bizantska, nego uvijek po rimskom obredu“, dodao je Galović. Osvrnuo se i na mit o ninskom biskupu Grguru kao zaštitniku glagoljice koji je danas u historiografiji u potpunosti odbačen, budući da izvori potvrđuju samo to da se Grgur sa splitskim nadbiskupom borio za položaj metropolita u Hrvatskom Kraljevstvu.

Mario Jareb govorio je o proslavama jubileja 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva 1925. koja se počela pripremati još 1906, kad su hrvatske zemlje bile razjedinjene u Austro-Ugarskoj. „Tada je bilo lijepo imati sjećanje na slavnog kralja koji je bio neovisan, slobodan i pobjednik nad Mađarima i zbog toga se išlo na afirmiranje priče o Tomislavu. To je bila afirmacija hrvatske državnosti i ideje hrvatske državne neovisnosti, a putem toga i izgradnja hrvatskog nacionalnog identiteta“, istaknuo je Jareb, podsjetivši da su se proslave 1925. u konačnici dogodile u drugačijim okolnostima, kad se Hrvatska našla u okviru centralizirane države, bez vlastite državnosti, što je značilo i poništavanje ideje hrvatske samobitnosti. „No u proslavama 1925. naglašavana je upravo samobitnost Hrvata, i to ne kao plemena, nego kao naroda. Tada je niknulo na stotine obilježja od Zemuna do Kotora kao mjesta sjećanja i trajnog podsjećanja na ranosrednjovjekovnu hrvatsku državu i kralja Tomislava, a time i na ideju hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta koji je upravo u narednim godinama i desetljećima bio doveden u teška iskušenja. Takvu ulogu navedena obilježja nastavljaju i danas“, kazao je Jareb, podsjetivši da je vidljiva posljedica proslava iz 1925. uporaba ne samo hrvatskog grba, nego i pletera i starohrvatskog graditeljskog stila.

Govoreći o smislu proslave ovog jubileja, Dino Milinović kazao je da se na povijest može gledati kao na grob, ali i kao na trezor pun ideja. „Danas smo pod pritiskom da prošlost moramo ostaviti iza sebe, no hoćemo li doživjeti divnu budućnost ako odrežemo prethodnih 1100 godina? Neke stvari treba poznavati i u njih vjerovati“, zaključio je Milinović.