Glazbenim nadahnućem do dobrote i praštanja

U HNK u Varaždinu praizvedena je opera Povratak razmetnoga sina skladatelja Anđelka Igreca koji je i ravnao izvedbom. Po mnogim značajkama jedinstveno glazbeno-scensko ostvarenje, čiji sadržaj osigurava libreto akademika Mire Gavrana, teksta koji je za scenu dodatno uredio kazališni pisac i scenarist Branko Ružić, neosporno se upisuje u anale glazbenog kazališta na širem zemljopisnom i općekulturnom planu kao događaj posebnog značenja. Naime, osobito za poznavatelje odnosa na varaždinskom glazbenom području, ne čudi činjenica da je producent opsežnog projekta varaždinski amaterski Mješoviti zbor Chorus angelicus, vokalni sastav koji je 1999, u tadašnjem svojstvu kapelnika i orguljaša varaždinske katedrale, utemeljio upravo Anđelko Igrec. U produkciji se praizvedbi pridružio HNK u Varaždinu na čelu s intendanticom Senkom Bulić, redatelj je Taro Morikawa, oblikovatelj rasvjete Tomislav Maglečić, scenograf i kostimograf Mladen Grof Jerneić Erdödy, a korepetitor David Vuković.

Gavran i Igrec zatitrali su istu žicu pouke o Božjem milosrđu i moralne poruke o nužnosti praštanja / Snimio Marko Ercegović

Kao skladatelj znatne reputacije i s već bogatim opusom duhovnih i svjetovnih djela, Igrec je i nakon preseljenja s obitelji u Baden kod Beča nastavio raditi sa „svojim“ zborom čije mu se članstvo odužuje posebnom privrženošću. Stoga je, uglazbljujući svoj operni prvijenac, skladatelj, ujedno zborovođa i dirigent, zboru dodijelio važnu ulogu. Anđelkovi pjevajući i glumeći „anđel­čići“ odužili su se autoru izvedbom koju bi takvim angažmanom i uloženim osjećajima mogao ostvariti rijetko koji, pa i profesionalni zbor. Tom Igrecovu pjevajućem i glumećem „puku“ pripadaju i posebne pohvale za ukupnost ostvarenih uspješnih dojmova.

Parabola o razmetnome sinu zacijelo je dobro znana svakom poznavatelju Novoga zavjeta. Za potrebe kazališnog čina dodao je Gavran uz osnovne likove oca i dvaju sinova još sedmoro likova čiji međuodnosi donose zanimljivu priču. Prema podjeli nastupaju u ulozi milosrdnog oca bas Berislav Puškarić, prvak osječkoga HNK, mlađeg sina koji „izgubljen bijaše i nađe se“ varaždinski tenor Mislav Lucić, starijeg sina ugledni bariton Matija Meić, član Državnog kazališta na Gärtnerplatzu u Münchenu, dok izvorne Gavranove likove, Maru, zaručnicu mlađeg sina, tumači varaždinska sopranistica Tia Pikija, a suprugu starijega, Radu, mezzosopranistica Martina Menegoni. Altistica Emilia Rukavina ima ulogu bludnice Naomi, bariton Benjamin Šuran u ulozi je krčmara, bariton Jurica Jurasić Kapun nositelj je uloge trgovca, bariton Luka Šopar čuvar je svinja, a tenor Šimun Šopar ima ulogu zabavljača.

Predstava koja se odvija u dva čina sa sadržajno osmišljenim slikama krajnje je razigrana zahvaljujući redateljskim intervencijama kojima je Morikawa, s velikim razumijevanjem značajki svakoga od likova i svakoga pojedinog prizora, znao voditi radnju dajući svemu neophodni smisao. Solisti su pak velikim pregnućem u svladavanju vrlo zahtjevnih pjevačkih dionica pokazali, uz poštovanje prema autoru glazbe, i jaku želju za što predanijim oblikovanjem glumačke, kao i za što dojmljivim ostvarivanjem pjevačke evokacije dodijeljenih im uloga.

No, u osnovi svega veza je riječi i glazbe, odabranog teksta kao nositelja poruka kojima glazba udahnjuje dimenziju one duhu i srcu razumljive nositeljice ljepote. Jer, na kraju, ipak je riječ o operi! Doista, Gavran i Igrec zatitrali su istu žicu pouke o Božjem milosrđu i moralne poruke o nužnosti praštanja i skladateljeva se mašta mogla razigrati u punini nadahnuća. Igrecu to, dokazano je, nije problem. S orkestralnim sastavom u kojemu je Varaždinski komorni orkestar bio bogato nadopunjen puhačima i udaraljkama, kao i s već istaknutim doprinosom Mješovitog zbora Chorus angelicus te s angažiranim solistima, ostvario je Igrec gusto ispisanu partituru na način vrijedan divljenja i pohvala. Neiscrpna je Igrecova mašta i veliko je njegovo poznavanje mogućnosti koje pružaju ljudski glasovi kao nositelji uglazbljenog teksta i pojedini instrumenti kao simboli određenih ugođaja i emocionalnih stanja. Zahvaljujući sugestijama libreta, skladateljski su nadopunjene atmosfere i pojedine situacije što slušatelju pruža posebne doživljaje, a radnju čini trajno zanimljivom.

Nova opera sada već u trećem desetljeću 21. stoljeća na popisu ne odviše bogate hrvatske glazbeno-scenske produkcije, koja je zahvaljujući svim navedenim prednostima izvođačkog sastava zaživjela u varaždinskom HNK, sadržajnim je polazištem biblijske, kršćanske provenijencije nedvojbena novost u aktualnom, nimalo jednostavnom, trenutku povijesti čovječanstva. Neosporno se javlja u pravom trenutku potrebe za moralnim kompasom. Neka umjetnici i dalje budu savjest čovječanstva. A dobrih se ljudi uvijek nađe.