Budi u trendu, čitaj Dostojevskog

U vremenu kada se trendovi izmjenjuju za čitatelja neuhvatljivom brzinom na prvi se pogled čini da posezanje mladih za Dostojevskim nije moguće ili da se radi o nesporazumu. Međutim, paradoks je istinit! Maturanti u začudnom broju ne prolaze na državnoj maturi iz hrvatskoga jezika na djelu Zločin i kazna ruskog (ali i svjetskog!) klasika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Istovremeno po knjižnicama, knjižarama, antikvarijatima, pa i na Interliberu traže djelo Bijele noći istoga onoga smrk­nutoga staroga Rusa koji je njih ili njihove prijatelje, kolege i poznanike rušio na maturi još i dan-danas pozirajući u svojoj čuvenoj biografskoj pozi na koljenu prekriženih ruku obavijen jezovitom tamom (portret je djelo čuvenog ruskog slikara Vasilija Perova).

Bijele noći izazivaju novo zanimanje za Dostojevskog / Izvor Canva, Znanje

Riječ je o noveli koju je Dostojevski napisao prije svoga višegodišnjeg tamnovanja i time spada u njegova rana djela. U to je vrijeme ovaj klasik književnosti još uvijek gajio revolucionarne ideale utopističkog socijalizma i pisao je kraća djela nastavljajući svojevrsni dobitni obrazac koji je ostvario svojim uspješnim gogoljevski hvaljenim Bijednim ljudima. Moglo bi se reći – daleko od onoga po čemu ćemo zaista pamtiti tog velikog književnika. Suvremene platforme (primarno TikTok, ali onda i druge koje dijele sadržaje korisnika) u čitateljskom su zanosu iskopale to maleno djelo naizgled ljubavnoga karaktera. Zahvaljujući navodnoj ljubavnoj tematici Bijelih noći, djelo je ocijenjeno kao zanimljivo, vrijedno pažnje te čitanja.

Narativno jednostavna i dijaloški romantična, novela se uistinu čini kao prava književna romansa. Naravno, govori o puno dubljoj temi čovjekove prirode, o samoći, izolaciji, o projekciji zbilje socijalno samoizoliranog čovjeka i utjecaju ljepote u ljubavi, no nije riječ samo o jednostavnom osjećajno uzbudljivom tekstu. Bijele noći u jednu ruku predstavljaju večernju intimnu ispovijest dvaju napuknulih srcâ koju pripovijeda bezimeni, neprimijećeni, kronično osamljeni čovjek. Nesretna zaljubljenost koja traje tek nekoliko noći, svojevrsna zona prijateljstva (engl. friend zone), emotivni „vrtuljci“ i preokreti točno su ono što mlada publika prepoznaje i vjerojatno je zbog toga ovo djelo postalo naglo cijenjeno i traženo.

Zaključak o čitateljskim navikama i interesima mlade publike ne isplati se predlagati uz ovu temu, posebice uz konstantnu traktatsku raspravu o hrvatskoj školskoj lektiri. Radije se treba osvrnuti na nesretnu situaciju u hrvatskom izdavaštvu koje opterećeno nesigurnim tržištem, pod teretom sigurne zone prevođenja suvremenih zapadnih bestselera, često ne prepoznaje književne bisere koji mogu biti (iz ovog primjera se vidi) čitateljski zanimljivi publici, ali i značajni za objavljivanje. Američkih „mini“ i „posebnih“ izdanja na engleskom jeziku ima mnogo i relativno su lako dobavljiva. Stoga će se mladi hrvatski čitatelji u ovoj situaciji gotovo sigurno okrenuti njima, što je mali poraz za hrvatskog mladog čitatelja do kojeg je navodno svima tako jako stalo!

Na koncu, Dostojevski je autor niza manjih djela koja su izrazito zanimljiva i vrijedna (primjerice Mali junak, Krokodil, Slabo srce itd.) i potpuno netipična za Dostojevskog kojega svi znaju po obimnim kompleksnim romanima. Prava je šteta što, osim „ljetnih“ kiosk bestselera, hrvatsko izdavaštvo slabo poznaje manje formate knjižnih izdanja.