Anka Žagar između glasa i tišine

U utorak 28. siječnja u Kulturno informativnom centru u Preradovićevoj 5 Teatar poezije utemeljitelja i organizatora Gorana Matovića u sklopu kultne manifestacije Zagrebačke posvete organizirao je multimedijalni događaj naslovljen Anka Žagar – a onda sam se umjesto pjesme pojavila ja.

Multimedijalnu su zagonetku poetskoga pisma Anke Žagar uz organizatora događaja ostvarile glumice Jelena Miholjević, Vesna Tominac Matačić, Maruška Aras, Nikolina Prkačin, Marina Žužić, glumac Hrvoje Klobučar te glazbenice Nina Romić i Jelena Galić.

U signalu telefonskog poziva pjesnikinji zgusnula se emocija događaja, a glas pjesnikinje koja je govorila vlastite stihove interaktivno je uveo publiku u zagonetku i odgonetanje obreda igre riječima.

Jezični eksperiment
autorskim glasom

Interpretatori su započinjali jezični eksperiment autorskim glasom iz mraka dvorane te se u različitim tonalitetima ekspresije glasa, pokreta i emocije kretali prema pozornici govoreći stihove autorice, brišući tako granicu između svjetla pozornice i mraka publike te granicu između glasa govornika i tišine slušatelja. Nina Romić za ovaj je događaj uglazbila dvije pjesme naše velike pjesnikinje, a uz zvuk i ritam gitare u duetu s Jelenom Galić interpretirala je stihove pjevano ili polupjevano, slično šansoni.

Glumci su poeziju donijeli na pozornicu opisom „zagonetke“ i „tajne“, s naglaskom na metapoetičke elemente i reinterpretaciju jezika i tako istaknuli njezinu sposobnost da istrošenu jeziku vrati svježinu, da izlizanim glasovima i stereotipnim situacijskim emocijama stvori autentičan komunikacijski univerzum.

„Išla i... sve zaboravila“ kao lajtmotiv, mrak i komornost atmosfere u dvorani, autorov redateljski izbor uspjeli su prenijeti publici mikrosvijet svake pjesme. Glumačka interpretacija donijela je predstavu nastajanja i nestajanja, prisjećanja i zaborava, materijalizacije i fluidnosti, semantičkog znaka i njegove uvjetne oznake. Stih sugerira iskustvo kretanja i gubitka, ne u doslovnom, nego u metafizičkom smislu. Glagol „išla“ je glagol radnje, ali postaje i zbivanje i stanje jer upućuje na neprekidno gibanje, putovanje (možda fizičko, mentalno ili duhovno), a „sve zaboravila“ može označavati i radnju oslobađanja od prošlosti, radnju namjernog brisanja sjećanja, ali i stanje poetičkog zaborava – dekonstrukciju značenja i jezika, što je karakteristično za ovaj  pjesnički stil.

Ogledni primjer
poetike

Pjesma Šuma iz ove zbirke koja se često stiče kao ogledni primjer poetike Anke Žagar, manifest i putokaz na njezinu pjesničkom putu i ovdje je bila lajtmotiv šezdesetominutnog koncepta.

U toj večeri hermetične, često frag­mentarne i eksperimentalne poezije sa specifičnom upotrebom interpunkcije, razmaka i neobičnih sintaktičkih rješenja, jezik je postao medij unutarnjih stanja, ne samo sredstvo komunikacije.

Idejna rješenja redatelja prispodobila su ponavljanja, eliptične rečenice i naglo prekidanje misli, što je ponekad namjerno stvaralo osjećaj nedovršenosti i neuhvatljivosti značenja.

Stalni motivski prostori prirode (šuma, voda, zemlja) pojavljivali su se tijekom jednosatnog performansa kao ključna metafora za unutarnje prostore subjekta. Upravo iz vode jezera proizlaze i idejne komparacije autora koncepta. Ako se oslonimo na glavne motive zbirke, idejna rješenja priredbe mogla bi se odnositi na izgubljeni identitet – subjekt se kreće kroz svijet, ali gubi sebe u tom procesu. Je li taj proces potraga za smislom – zaboravljanje može biti gubitak, izgubljenost u prenatrpanoj semantici i relativizaciji omjera bitnog i nebitnog, ali i način da se oslobodimo konvencionalnih značenja i pronađemo novi, dublji smisao.

Kako se kretati na takvu putu, glumac bira hoće li tijekom svoje interpretacije sjesti ili ustati, stajati pognuto ili čvrsto na nogama, glumački hipnotično, ali iluzorno gledati u oči svakome u publici ili izostaviti fokus piljeći u pod. Čime će glumac to učiniti? Rastvaranjem jezika – jer se pjesnički subjekt u stihovima Anke Žagar izmiče krutosti svakodnevnog jezika, rastvarajući strukture koje ograničavaju izražavanje.

Ja rekoh vam riječ od drugog što je stekoh

Ja rekoh riječ tek onoga

Koji je kroz mene

Reko