Afrika u fokusu

U organizaciji Hrvatskog čitateljskog društva u Knjižnici Gajnice organizirana je književna večer posvećena nigerijskoj književnosti. Prijevodi anglofone književnosti dominantni su, pa su hrvatski čitatelji manje upoznati s afričkom književnošću. Stoga je ovaj projekt, inače financiran sredstvima Grada Zagreba, važan kako bi se predstavile knjige drugotnih književnosti i o njima diskutiralo. Večer je odlično moderirala prevoditeljica Ksenija Banović, a sudjelovali su i urednik iz izdavačke kuće Sandorf Ivan Sršen, knjižničarke Zvjezdana Balić i Lucija Lokin, te Kikelomo Tope, Nigerijka koja već godinama živi u Zagrebu. Ona je inače vodila restoran tradicionalne afričke hrane i istaknula je kako će jednom napisati i autobiografiju.

Uvodno je Ksenija Banović govorila o Nigeriji, gospodarski najmoćnijoj i gusto naseljenoj državi afričkog kontinenta, u kojoj se govori oko 400 jezika. Glavni grad Lagos najveći je grad u Africi, a poznat je po krajnostima, velikom siromaštvu stanovništva, s jedne strane, a s druge po ekstremnom bogatstvu.

Nigerija je nekad bila dio britanskog kolonijalnog carstva, a danas ima složen odnos s Velikom Britanijom. Sve se to itekako prelama kroz suvremenu nigerijsku književnost koja povezuje oblike zapadnog svijeta s mitovima i običajima Afrike. Roman Amerikana o kojem se na tribini govorilo djelo je poznate nigerijske autorice Chimamande Ngozi Addichie. Roman govori o mladome paru koji iz siromašne i korupcijom premrežene Nigerije bježi u Ameriku, gdje se pak suočava s rasizmom. Taj roman o mladenačkoj ljubavi i američkom snu i politici, objavljen je u izdanju V. B. Z.-a, a prijevod potpisuje Marina Horkić. Inače, romani spomenute autorice prevođeni su na brojne jezike, a roman Amerikana dobio je uglednu nagradu Nacionalnog udruženja književnih kritičara u SAD-u.

Tribina o nigerijskoj književnosti

Chimamanda se na sceni pojavila hvaljenim romanom Polovica žutog sunca u kojem je prikazala nigerijski građanski rat. Ona je uz to i utjecajna autorica postkolonijalne feminističke književnosti.

Knjižničarke su istaknule još jednog važnog autora koji piše o utjecaju britanskog kolonijalizma na društvo. Chigozie Obioma rođen je 1986. godine, a inače je profesor kreativnog pisanja u Americi. Njegov roman Ribari postigao je međunarodnu slavu, bio je čak u konkurenciji za nagradu Man Booker. Na hrvatski ga je prevela Mirna Čubranić, a objavila izdavačka kuća Hena Com. Tema romana upravo je vezana za ribarenje, jer četvorica braće u devedesetim godinama prošlog stoljeća potajno odluče postati ribarima.

Autora kojeg smatraju nasljednikom Chinue Achebea, ta je priča potakla da na magijsko-realistički način piše o običajima, mitovima i to raskošnim jezikom punim neobičnih metafora dalekog svijeta, odnosno naroda Igbo na čijem jeziku i stvara. Roman Ribari može se čitati i kao alegorija političke i ekonomske situacije u Nigeriji.

Zanimljivo je da je na tribini Ivan Sršen sudjelovao u trostrukoj ulozi: kao pisac, izdavač, te nigerijski zet. Naime, njegova je supruga Nigerijka i on je više puta odlazio u Nigeriju, čiji su stanovnici po mentalitetu, otvorenosti i emotivnosti bliski nama. Sršen je inače autor romana Harmatan u kojem opisuje sudbinu nigerijske emigrantice Uhonomi koja je nakon lutanja dospjela u njemački zatvor jer nije imala dokumente. Sandorf je također objavio na tribini spomenutu knjigu kratkih priča autorice Kasimme Portret za dar-mar u kojima se povezuje mistična nigerijska tradicija i težak položaj žena, pa su zato mračnije. 

Na kraju su čitatelji iz kluba GRČ komentirali spomenute romane, te postavljali pitanja Kikelomo Tope o hrani, vjetru i kosi, a ona je sve prisutne počastila specijalitetima afričke kuhinje.