Zaključena Marulićeva godina

Prošle godine, točnije 5. siječnja 2024, navršila se petstota obljetnica smrti oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Upravo je tim povodom Vlada Republike Hrvatske, a na poticaj Ministarstva kulture i medija RH, 2024. godinu proglasila Godinom Marka Marulića.

Marko Marulić obilježio je 2024. godinu

Simpozij u NSK otvorila je ministrica kulture i medija

Marko Marulić rođen je u Splitu 18. kolovoza 1450. godine u plemićkoj i sudačkoj obitelji. Temeljno humanističko obrazovanje stekao je u Splitu, a pretpostavlja se da je školovanje nastavio u Padovi. Većinu života proveo je u svojemu rodnom gradu gdje se, osim pisanjem, kao istaknuti građanin bavio i javnim poslovima, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno za plemića. Preminuo je 5. siječnja 1524. godine u Splitu, u kojemu je i pokopan u današnjoj crkvi sv. Frane na obali.

Izd. Institut za hrvatski jezik, Zagreb, 2024.

Marko Marulić bio je intelektualac europskih razmjera, a u svojim je djelima sintetizirao dostignuća klasika, Biblije i kršćanskoga učenja te plodova književnojezične tradicije zemlje iz koje je potekao. Njegova djela tematiziraju vjersku tematiku i uzore, a dio je djela posvećen suvremenim zbivanjima, osobito turskim osvajanjima i potrebi jedinstva kršćana u borbi protiv Osmanlija. Marulić se potvrđuje kao vrstan pisac na latinskome, hrvatskome i talijanskome jeziku. Poznat je po epskomu spjevu Judita (završen 1501), temelju hrvatske umjetničke, autorske književnosti, i prvome epu na hrvatskome jeziku. Njegov je opus pretežno latinski, a u njemu se posebno ističu djela De institutione bene vivendi per exempla sanctorum i Evangelistarium. Davidias, alegorijski ep u heksametrima koji tematizira mit o Davidu koji ubija Golijata, iako pripremljen za tisak za Marulićeva života, objavljen je tek 1954. Malobrojne su potvrde njegova autorstva za tekstove na talijanskome jeziku.

Iz knjige De imitatione Christi na trima stilizacijama hrvatskoga književnog jezika / Izd. Institut za hrvatski jezik, Zagreb, str. 4.

Dvodnevni simpozij u NSK

U sklopu obilježavanja Godine Marka Marulića 21. i 22. studenoga 2024. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u prostoru dvorane Judita, održan je znanstveni skup Povijest hrvatskoga jezika i digitalno doba – o 500. obljetnici smrti Marka Marulića u suorganizaciji Instituta za hrvatski jezik i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH te Ministarstva kulture i medija RH.

Skup je započeo na iznenađujući način – studentice Filozofskoga fakulteta u Zagrebu recitirale su Marulićeve hrvatske, latinske i talijanske stihove sjedeći u publici u dvorani s prigušenim svjetlima. Lara Ramić, studentica kroatistike i lingvistike, interpretirala je stihove iz Judite, Eva Horvat, studentica klasične filologije, latinske stihove iz Davidijade, a Iva Buljević, studentica kroatistike, sonet na talijanskome jeziku. Dijelom su prigodnoga programa bile i glazbene točke. Nastupile su Iskra Đuđik, učenica Glazbene škole Pavla Markovca u Zagrebu, te Ellen Široka, studentica Muzičke akademije u Zagrebu, koje su izvele skladbe na harfi. Tim je povodom bila priređena i prigodna izložba Marulićevih djela koja se čuvaju u NSK.

Četrdeset izlagača

Znanstveni skup otvorila je ministrica kulture i medija RH Nina Obuljen Koržinek, koja je istaknula kako je u Marulićevoj godini održan cijeli niz skupova, izložbi, glazbeno-scenskih uprizorenja povezanih s Marulićem, te aktivnosti u školama i knjižnicama i među ljudima koji se bave knjigom. Osim toga, ministrica je posebno istaknula Marulićevu važnost za hrvatsku kulturu, hrvatski jezik i hrvatski kulturni i nacionalni identitet, naglasivši da je Marulić pokazao kako se može biti kozmopolit i Europejac te istodobno samosvjestan Hrvat. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić naglasio je da Marko Marulić, koji je svojom svevremenom Juditom, prvim izvornim, neprijevodnim epom na hrvatskome jeziku širom otvorio vrata hrvatskoj književnosti, s pravom nosi ime oca hrvatske književnosti, a glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice Ivanka Stričević istaknula je vrijednost Marulićevih djela koja se brižno čuvaju upravo u toj instituciji. Predsjednica Programsko-organizacijskoga odbora znanstvenoga skupa Marijana Horvat, ujedno i voditeljica Odjela za povijest hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik, istaknula je interdisciplinarnost ovoga znanstvenoga skupa, što ga čini još relevantnijim u znanstvenim krugovima.

Znanstveni dio skupa otvorili su renomirani plenarni izlagači Neven Jovanović s Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu s temom Butar in stampa – Marulićeva mletačka pisma kao put prema tisku, Ivan Lupić s Odsjeka za anglistiku i Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci s temom Marulić i žensko pismo, Milica Mihaljević iz Instituta za hrvatski jezik s temom Dijakronija u sinkroniji u digitalno doba te Petra Bago s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu s temom Rječnici i gramatike u doba digitalne transformacije.

Skup je tematski obuhvatio dvije glavne cjeline kojima se nastojalo povezati povijest hrvatskoga jezika sa suvremenim istraživanjima, posebice izazovima digitalnoga doba, a istodobno istaknuti Marka Marulića kao poveznicu i središnju temu. Četrdesetak znanstvenika iz Hrvatske, BiH, Slovenije i Slovačke tijekom dvodnevnog skupa raspravljalo je o Marulićevu hrvatskom jeziku, tematici, kulturno-povijesnom i suvremenom kontekstu njegovih djela, njegovim suvremenicima, prethodnicima i uzorima, položaju Marulića u hrvatskome školstvu, temama iz povijesti hrvatskoga jezika i suvremenim jezičnim temama temeljenima na digitaliziranju jezičnih izvora i njihovoj primjeni u obrazovnom procesu.

Tri nove knjige

Pred sam kraj Godine Marka Marulića i u povodu navedenoga skupa Institut za hrvatski jezik objavio je tri knjige. Riječ je o najstarijim poznatim prijevodima djela De imitatione Christi Thomasa Hämmerkena (Kempenca) na trima stilizacijama hrvatskoga književnog jezika – čakavskoj, kajkavskoj i štokavskoj. Sve tri knjige sadržavaju uvodnu studiju o djelu (predgovor), transkripciju i rječnik uz faksimil.

Marijana Horvat priredila je novo čitanje Marulićeva djela Od naslidovanʼja Isukarstova i od pogarjenʼja tašćin segasvitnjih (1500), pisanoga čakavskom stilizacijom hrvatskoga književnog jezika. Riječ je o najstarijem poznatom prijevodu na hrvatski jezik popularnoga srednjovjekovnog djela De imitatione Christi. Prijevod je danas poznat iz dvaju prijepisa, u znanosti poznatima kao Zadarski (ili Zagrebački) rukopis i Londonski rukopis. Zadarski rukopis prijepis je cjelovitoga teksta i sačuvan samo u (privatnim) digitalnim snimkama Marijane Horvat, koje je u godini u kojoj obilježavamo 500. obljetnicu Marulićeve smrti darovala Knjižnicama grada Zagreba, Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a prije petnaestak godina i Književnomu krugu Split (Marulianum) kako bi Zadarski rukopis postao dostupan široj javnosti. Njezine digitalne snimke dostupne su i na mrežnoj stranici marulic.hr. Londonski rukopis nije potpun, sadržava prvu trećinu čitavoga teksta, a čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (R 4903). O sudbini rukopisa i jeziku djela piše u predgovoru spomenutoj knjizi.

Štokavska
i kajkavska inačica

Drugu knjigu, dubrovački tekst Od naslʼjedovanʼja Isukrstova i od pogrde od svijeta (1639) anonimnoga autora, najstariji prijevod na štokavskoj stilizaciji hrvatskoga književnog jezika, transkribirala je i priredila Sanja Perić Gavrančić prema dosad neobjavljenomu rukopisu iz Knjižnice Male braće u Dubrovniku. Rukopis je važan izvor spoznaja o dubrovačkoj književnoj štokavštini 17. stoljeća.

Treću knjigu, najstariji dosad poznati prijevod pisan kajkavskom stilizacijom hrvatskoga književnog jezika, Od nasleduvanja Krištuševoga (1710) anonimnoga autora, za kojega se pretpostavlja da je pavlin Ivan Krištolovec, transkribirala je i priredila Željka Brlobaš prema prvom tiskanom izdanju.

Navedene knjige vrijedan su prinos proučavanju kako hrvatske (jezične) povijesti, tako i kulture i tradicije općenito, u želji da približe Marulićev jezik s početka 16. stoljeća, kao i najstarije hrvatske prijevode na svim stilizacijama književnoga jezika jedne od najprevođenijih knjiga u povijesti pisane riječi, nazvane „petim evanđeljem“, širem čitateljstvu, ali i filološkim i jezičnim istraživačima, povjesničarima te ostalim znanstvenicima.