U traganju za trideset trećom fotografijom

U Galeriji Emanuel Vidović, u organizaciji Muzeja grada Splita otvorena je početkom prosinca izložba Događaji. U traganju. splitskog fotografa Valentina Bilića Prcića. Kustosica i koautorica postava izložbe je Petra Dajak Belas. Valentino Bilić Prcić istaknuto je ime splitske i hrvatske suvremene fotografske scene. Iza njega je veliki broj zapaženih samostalnih i skupnih izložbi, a dio njegova opusa je od prošle godine predstavljen i na portalu Suvremena hrvatska fotografija.

Ikonografija grada, konceptualni pristup fotografiji

Od prvih izložbi u drugoj polovici 1980-ih godina Valentino Bilić Prcić njeguje konceptualni pristup fotografiji, te prepoznatljivu likovnu estetiku i senzibilitet. Njegove su fotografije uvijek više od onoga što na prvi pogled prikazuju, istovremeno visokih estetskih dosega u promišljanju svjetla, kadra, kompozicije i tehničke izvedbe. Promišljanje u ciklusima od samoga je početka potka njegova stvaralaštva, fotografije uvijek tvore niz koji može i ne mora činiti priču. Jednako dobro funkcioniraju pojedinačno, ali još snažnije kao tematska i vizualna cjelina. Nadahnuće filmom i filmskom estetikom kod Valentina je često prisutno, čemu su doprinijele godine aktivno provedene u Kino klubu Split. U ovom ciklusu na film se referiraju i neki od naziva fotografija: Događaj (s nesnimljenim kadrom braće Coen) Split, 2018.

Događaj (s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju), Split, 2024.

Motiv grada svojevrsna je konstanta u autorovu opusu. Od urbanih repera i istaknutih simbola grada u ciklusu Urbofilija ili Lijepo je živjeti u Splitu (2001), preko poigravanja s realnošću u noćnim prizorima prožetim filmskom estetikom u ciklusu Ljetno kino (2004), pritajene tjeskobnosti ispražnjenih gradskih prostora u ciklusu Urbofilija nova – vidljivo i nevidljivo (2005) u kojemu je „nevidljivo“ prilično osoban registar značenja koje je fotografijama dao autor, do prijateljskih druženja na prepoznatljivim gradskim ulicama i trgovima i samo prividno portreta u ciklusu Sjećam se… (2006), pratimo autorovu interpretaciju grada i njegove ikonografije.

Izložba je postavljena u prizemlju galerije koje se, uz stalni postav zbirke Emanuela Vidovića na katovima, koristi za različite izložbene programe među kojima je i do sada bilo izložbi fotografija. Sam prostor organizacijski je podijeljen na tri prostorije koje u tom smislu definiraju i promišljanje izdvojenih cjelina postava. Na izložbi su predstavljene fotografije iz ciklusa Događaji koje su nastajale do 2019, te fotografije koje su kao daljnje promišljanje ciklusa nastale tijekom 2023. i 2024. godine. Ukupno su izložene sedamdeset četiri fotografije. Posebno mjesto u ciklusu i postavu izložbe ima fotografija o kojoj ćemo nešto više reći u nastavku teksta.

Događaj – prizor koji je privukao izoštreno fotografsko oko

Fotografski ciklus Događaji prvi je put predstavljen na samostalnoj izložbi u splitskoj Galeriji Škola 2019. godine. Bile su izložene 32 fotografije među kojima su najranije nastale 2012. i 2013. za vrijeme autorova dužeg boravka u Zagrebu, a ostali dio ciklusa u Splitu od 2017. do prvih mjeseci 2019. Ciklus je nastavak autorovih istraživanja „istine“ u fotografiji, enigme prizora, odnosa između vidljivog i nevidljivog, stvarnog i nadrealnog. Polazište ciklusa je događaj, prizor koji je privukao izoštreno fotografsko oko i u promišljanju autora, u fotografskoj slici već zadobio auru „nadstvarnosti“.

Događaj (s mizanscenom), Split, 2023.

Događaji su dječja igra, šetnja psa, nogometna utakmica, odmor na klupi, čitanje knjige, iznenadni pokret ili slučajan pogled u kameru… Stvarne gradske scene, ljudi zamrznuti u pokretu neke radnje, nalik režiranim filmskim kadrovima. Bilježeći prizore urbane svakodnevice i sukladno svojoj već prepoznatljivoj estetici, kadriranjem, (ne)izoštravanjem planova i istančanim hvatanjem  svjetlosnih senzacija autor transponira motiv u prizor koji nadilazi stvaran događaj i u kojem najčešće vibrira snažno prisutna nelagoda i tjeskobnost. Ponekad se nelagoda osjeća u ozračju samog prizora ili suodnosu glavnih protagonista na fotografiji, a nekad je postignuta uspostavljanjem odnosa između fotografa i fotografirane osobe. Iako mu najčešće nije bila namjera biti primijećen, kod pojedinih je fotografija iz ciklusa upravo ta zamijećenost doprinijela začudnosti prizora. Figure glavnih protagonista često su „odrezane“, dijelom skrivene ili čak izostavljene iz kadra (kao pas kojeg ne vidimo na kraju zategnute dijagonale uzice koju u ruci drži djevojka) što naglašava napetost i unutarnju dinamiku prizora.  

U traganju

Autor je nastavio rad na ciklusu i nakon izložbe u Galeriji Škola. Prema njegovim riječima, o čemu piše i kustosica u tekstu u katalogu izložbe, osjećao je da ciklus nije dovršen te da mu nedostaje trideset treća fotografija. Fotografija bremenita simbolikom broja, koja bi na određeni način istodobno zaokružila ciklus, ali i omogućila njegov daljnji razvoj i rast. Podnaslov U traganju u nazivu izložbe u Galeriji Vidović označava upravo „mentalni proces potrage za tom fotografijom“, zapisala je Dajak Belas.

Događaj, Zagreb, 2012.

U traganju za trideset trećom fotografijom nastale su tijekom protekle dvije godine brojne fotografije. Kako bi se razlikovale od fotografija iz ranijeg ciklusa Događaji u likovnom postavu izložene su u manjim formatima koji nas pozivaju na gledanje izbliza. Prvotno zamišljene kao dio online ciklusa, pojedine su i kvadratnim formatom prilagođene društvenim mrežama, na izložbi su predstavljene kao razigrani mozaik fotografija različitih formata. Te fotografije na sličan način bilježe urbane prizore, izuzev nekoliko zavičajnih (Studenci), i većina ih nosi sličan nemir kao fotografije izvornog ciklusa. Ono što ih dodatno razlikuje su i nazivi u zagradama, često duhoviti a ponekad ironični, koji su svojevrstan autorov komentar, odnosno viđenje događaja koji je zabilježio svojom kamerom.

Trideset treća fotografija i događaj bez događaja

Traganje je dalo rezultat. U osi glavnog ulaza, u nekadašnjem dvorištu klasicističke kuće Andrić u kojoj je smještena Galerija Vidović, postavom dominira fotografija koja za autora izložbe u ovom ciklusu zauzima posebno mjesto. Za razliku od ostalih fotografija koje su ispisane na Hanemühle papiru, znatno je većih dimenzija i ispisana na aluminijskoj kompozitnoj ploči (Alu-Dibond). Riječ je o materijalu suptilnog metalnog sjaja koji uz zagasiti kolorit fotografije doprinosi njezinoj sižejnoj i izvedbenoj posebnosti u ciklusu. Sam autor jednom je izjavio: „Već neko vrijeme svoje fotografije produciram na materijalima mimo očekivanog papira. Materijal (aluminij, pleksiglas i dr.) je uvijek biran ili se nametao kao likovna nadopuna radu i gotovo gradivni element slika (…).“

Trideset treća fotografija Događaj (s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju) posjeduje magnetsku privlačnost i teško ćete odvojiti pogled od nje. Ona je simbolički početak i kraj izložbenog postava. Za razliku od ostalih fotografija, na njoj nema ljudi, ni događaja. „Ona je kao coda na kraju soneta, posljednji stihovi koji se svojim tonom i sadržajem i rimom razlikuju od ostatka.“ (…) Ipak, „ona nosi težinu svih događaja, pa čak i onih koji nisu još ni nastali…“, zabilježila je u tekstu kustosica izložbe.

Što vidimo na toj elegičnoj, gotovo snovitoj fotografiji i što nas toliko privlači na njoj? Pred nama je krajolik, djelić vrta u koji očito već duže vrijeme nitko nije zalazio jer zemlja je prekrivena lišćem i narančama otpalima s grana drveća čije krošnje ne vidimo u punoj visini. Ono što je izloženo našem pogledu jest tlo s različitim raslinjem i taj prizemljeni pogled i kadar s niskim zidovima koji se spajaju u dijagonali jednako je važan u „čitanju“ fotografije. Iz prigušene tamnozelene vegetacije isijavaju svjetlosni odbljesci, uhvaćeni vještim fotografskim okom, i koloristički naglasci voća koje trune na tlu. Pridruživši im hladnoću i srebrni sjaj aluminijske podloge, sve evocira prolaznost – sreće, života.

Iza ove fotografije i njezine likovne estetike stoji životna priča dvoje ljudi, umjetnikovih susjeda, koji su vodili jedan sasvim običan ali ispunjen život u kojem je briga o vrtu bila svakodnevica. I oboje su ga napustili, naglo, prebrzo i u kratkom vremenskom razmaku. Međutim, ako i ne znamo priču, izražajnost i snaga fotografije ne blijede. Fotografija je to u kojoj se odražavaju univerzalne teme koje zaokupljaju svakoga od nas – sadašnjost i prošlost, bolest i zdravlje, ljubav i smrt. Ona govori o tuzi za izgubljenim, prolaznosti i kraju. Istodobno govori i o sreći, ljepoti i životu. „Stoga, bez obzira na to koliko događaja na kraju ovaj ciklus imao, posljednja fotografija će uvijek biti upravo ova, trideset treća“, zapisala je Petra Dajak Belas.