Škola kako je zamišljaju gospoda đaci

Prosječni građanin u svojem prosječnom kratkom životu mogao bi štošta reći o promjenama koje su ga zahvatile tijekom školovanja. Osim beskrajnih društvenih rasprava i prijepora, raznolikoga nazivlja, promjena udžbenika, kurikula (zaista širok je spektar toga što možemo podvući pod stavku osim), tu je i prva riječ koja se nauči prilikom upisa u školu: reforma. Stalna samo mijena jest, rekli bi neki citirajući najbolje među nama, pritom pamteći vremena krasnoslova, detaljno ispisanih stranica školske lektire, dnevnika koji nisu bili u digitalnom obliku, nastave koja je obuhvaćala i predmete poput Domaćinstva, Obrane i zaštite i tome slično. Zato se prosječnom građaninu našega društva vjerojatno i čini da se čitava života mora akomodavat.

Spoj audiovizualnih instalacija i povijesnih dokumenata

Izložbu su
u prosincu
posjetili su i studenti, budući učitelji, s
Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti iz Pule

Šaljivi strip o učenicima u 19. stoljeću / Izvor Modra lasta, 1. ožujka 1971.

150 godina od Mažuranićeve
reforme školstva

U organizaciji Hrvatskoga školskoga muzeja, u galeriji Muzeja Školica za 5 u Hebrangovoj 5 u Zagrebu, u studenome prošle godine otvorena je izložba Lekcije iz prošlosti: (re)forme školstva u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do digitalnog doba. Važna je to i poticajna izložba o kolektivnom pamćenju koja funkcionira kao društveno zrcalo i ispit zrelosti. Što smo sve vidjeli, kakve ideje, što se sve pokušavalo, uspijevalo ili ne, moguće je saznati do 1. ožujka. Autorica izložbe, knjižničarska savjetnica, kustosica Muzeja i idejna začetnica ovoga hvalevrijednoga projekta koji uz sebe veže i popratnu publikaciju, Štefka Batinić, ističe dvije važne obljetnice s kojima ova izložba direktno komunicira i koje se svakako mogu uzeti kao početne točke – prije svega 250 godina od reforme unutar Habsburške Monarhije, kojom je započeo proces uvođenja državnoga, javnoga i obveznoga osnovnog obrazovanja i organiziranog osposobljavanja učitelja te 150 godina od prvoga hrvatskoga školskog zakona, Mažuranićeva zakona, koji je bio osnovom za sekularizaciju, modernizaciju i demokratizaciju hrvatskoga školstva. Štefka Batinić posebice naglašava činjenicu da je prošlo pola stoljeća od tzv. Šuvarove reforme.

Društveni vremeplov obiluje reformama školstva u hrvatskoj povijesti

Koncept izložbe zamišljen je jednostavno: kao šetnja trima malim prostorijama koje se u trenutku pretvaraju u društveni vremeplov inspiriran imenima poput Marije Terezije, Ivana Mažuranića, Izidora Kršnjavoga i mnogih drugih koji su ostavili trag na razvoj hrvatskoga školstva. U vidu jednostavnoga kontrasta – velikih crvenih slova na sivoj pozadini, praćenih novinskim člancima, knjigama, udžbenicima, učeničkim značkama, medaljama, sve do tzv. sramotne knjige Glavne učione u Zagrebu (da, doista nosi takav naziv) iz dalekih 1800-ih, zainteresirane očekuje paleta grandioznih ideja i onih koje su se survale u nepovrat, ideja koje su se primjenjivale, iako nikomu nije bilo jasno zašto, ideja koje će vas nasmijati, kojih ćete se sa sjetom prisjetiti, praćenih statističkim podacima o pismenosti stanovništva i opisima nastavničkih zadaća.

Od krasopisa na papiru do zapisnika u e-dnevniku

Prostorom dominira i humor različitih stripova koji komunicira s ozbiljnim porukama svih reformi, od kojih je najupečatljiviji strip Škola kako je zamišljaju gospoda đaci, pozicionirana iz perspektive učenika kojima je, poput Maxa i Moritza iz popularnoga Buschova djela, na umu samo nestašluk. Kvalitetno i pomno osmišljeno likovno oblikovanje izložbe potpisuje Ana Zubić, a videoinstalacije Ivan Marušić Klif. Videoprojekcije recipijente uvlače u svijet pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a radi se o arhivskim snimkama HRT-a, minuciozno biranih kadrova iz različitih osnovnih škola koji prikazuju dežurstva i zadaće učenika, učeničke i nastavničke osvrte na boravak u školi i općenito planiranje i provođenje nastave.

Budući da je prilikom ovoga postava korištena i arhivska građa Hrvatskoga povijesnoga muzeja, izložba je i rijetka prilika da detaljno proučite učeničku medalju s likom Marije Terezije na aversu i božice Minerve s učenikom na reversu i da se nasmijete kreativnosti različitih opaski učitelja pisanih krasopisom te ih usporedite s današnjim stanjem.

Društveni odjeci provedenih reformi

Posljednja soba, pak, otvara najviše pitanja jer, napokon, radi se o našoj svakodnevici. Njome dominira refleksija novinskih napisa i godina, a veliki naslovi samo se nižu – Školarci u komi, Školovanje na remontu, Za neznanje je krivo – učenje, Kad ćemo besplatno studirati? – uz reportaže koje tematiziraju društvene odjeke provedenih reformi. Svakako da ovaj gotovo rudarski posao prikupljanja građe nije bio jednostavan ni lak, stoga su na izložbi surađivali brojni suradnici – Anita Zlomislić, Nikica Renić, Filip Sunđi, Ivana Dumbović Žužić – a ovako promišljenim konceptom koji propituje, otvara i inspirira obvezali su nas da se kao društvo zapitamo u čemu smo sve griješili i kakvo školstvo želimo u budućnosti.

Inovativan pristup koji ističe ključna pitanja podloga je za širu društvenu raspravu i od neprocjenjive važnosti, a je li naše društvo položilo ispit zvan reforma ili je vrijeme za popravni pitanje je na koje tek trebamo odgovoriti. Postav se u Hrvatskom školskom muzeju može razgledati do ožujka, a ulaz je besplatan.