O latinskoj makaronskoj književnosti: korijeni, počeci, vrhunci, oponašatelji i nasljedovatelji

Iako nosi naslov Uvod u latinsku makaronsku književnost, ova opsežna knjiga Šime Deme nije tek priprema u književnoznanstvenu raspravu o makaronstvu, nego svojom kompleksnošću, obimnošću i vrlo zahtjevnim pristupom golemoj građi, kao i vrlo pomnim i temeljitim uvidom u svijet makaronske književnosti diljem Europe otkriva povijest i pretpovijest tog slabo poznatog književnog fenomena, utvrđuje crkvene, sveučilišne i književne korijene makaronstva, definira sjevernu Italiju kao kolijevku ove jezično hibridne književne forme, imenuje rane predstavnike toga žanra, a potom i glavne predstavnike makaronske književnosti; progovara o stvaralaštvu makaronskih pjesnika, govori o njihovim poticajima i umjetničkim dosezima, pronalazi najznačajnije pjesničke domete makaronske poezije, traga za epigonima najboljih makaronskih pjesnika, sagledava nove makaronske forme u novim vremenima; ulazi u trag makaronskim pjesnicima ne samo u Italiji, nego i u Provansi, Francuskoj i Španjolskoj, među portugalskim, njemačkim, engleskim i nizozemskim pjesnicima, štoviše, nalazi tragove makaronstva u stvaralaštvu poljskih, čeških i hrvatskih pjesnika.

Izd. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2023.

Ova knjiga također definira fenomen makaronstva i donosi popis rukopisa i izdanja makaronskih djela razasutih po cijelom Starom kontinentu, skrivenih i u najnedostupnijim dijelovima Europe. Stoga bi joj, umjesto neambicioznog pojma Uvod, bolje pristajao naslov u kojem bi bilo naznačeno da knjiga predstavlja monografski prikaz cjelokupne latinske makaronske književnosti kroz minula stoljeća sve do danas. Premda joj začeci sežu duboko u književnu povijest, makaronska književnost doživjela je svoje zvjezdane vrhunce početkom 16. stoljeća, kao neponovljivi eksperiment sjevernotalijanske renesanse, a kako ističe autor monografije, imala je svoje predstavnike u 17. stoljeću, da bi u 18. stoljeću postala sve prisutnija u europskom književnom prostoru i probila se u svijet kulturnih elita, zadržavajući se u njemu i tijekom 19. stoljeća. Njegove žanrovske oblike prepoznaje autor i u pojedinim djelima značajnih europskih i svjetskih književnih stvaralaca 20. stoljeća.

Opsežan dio knjige bavi se definicijom makaronstva jer autor nastoji prikazati ovaj književni fenomen razigranog duha što preciznije i detaljnije. On je ponajprije određen leksičkom hibridizacijom i prisutnošću latinskog jezika, uz sudjelovanje dijelova na narodnome jeziku ili dijalektu što je od presudne važnosti za postizanje željenog makaronskog učinka, a to je komičnost i satiričnost, odnosno burlesknost ili grotesknost. Većina je riječi u gotovo svim makaronskim pjesmama latinska, naglašava autor. Jezično miješanje u njima pretpostavlja umetanje dijelova nekog drugog, narodnog jezika, izvorno talijanskog, odnosno dijalekta u latinski tekst. Leksička hibridizacija, tvrdi autor, nije ni preferirani ni jedini oblik jezičnog miješanja u makaronstvu. Ono se javlja i na morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini. Samo oni primjeri u kojima su primijenjena različita miješanja mogu se smatrati potpuno ostvarenim makaronijama, ističe Demo, ali naglašava i važnu činjenicu da humorna tematika ne predstavlja ključni argument za definiranje makaronstva. Ima pjesničkih djela koja su humoristična, ali nisu makaronska, kao što mnoga djela obrađuju važne i ozbiljne teme, ali je ipak humor njihov važan element. Stoga za mnoga djela možemo reći da su tek djelomično makaronska.

Najznačajnije mjesto u Deminoj monografiji pripalo je makaronskom pjesniku Teofilu Folengu (1491‒1544)

Pretpovijest makaronske poezije

Pojam makaronsko pjesništvo pojavio se prema naslovu Makaronske pjesme padovanskog pjesnika Tifija Odasija koncem 15. stoljeća. Taj je naziv potom preuzelo nekoliko pjesnika koji su se bavili sličnim žanrom, no presudna je za označavanje žanra tim nazivom bila činjenica da ga je iskoristio i najveći pjesnik toga žanra svih vremena Teofilo Folengo nasloviviši po njemu svoje Makaronsko djelo koje je prvi put ugledalo svjetlo dana 1517. godine i postalo temelj za kasniju tradiciju ovog žanra.

Pridjev macaronicus, odnosno imenica macaronea pojavili su se još u antičkom latinskome, te su označavali mješavinu brašna i drugih sastojaka poput sira, maslaca itd. Stoga je i naziv žanra bio dugo vremena povezan s gastronomijom, s posebnom vrstom tjestenine nalik njokima, samo bez krumpira kojega tada još nije ni bilo u našim stranama, pa su i sadržaji prvih djela bili gastronomske naravi.

Uskoro je makaronska poezija kao žanr počela obuhvaćati i druge raznolike aspekte života tretirajući ih na duhovit i satiričan način, ne odstupajući ni od gadljivih, pa i besprizornih motiva i sadržaja. Makaronska poezija imala je i svoju pretpovijest jer je latinski jezik kroz svoju dugu povijest dominacije dolazio u intenzivne dodire s drugim jezicima. Miješanje latinskog s različitim lokalnim jezicima javljalo se u neliterarnom kontekstu i ta kontaminacija, kao posljedica jezične inkompetencije, česta u rimskih osvajača, nazivala se barbarizmom. Supstandardni latinski poistovjećivao se s jezikom koji govore ljudi s nedostatkom kompetencija, poput kuhinjskog osoblja koje se smatralo najprezrenijom kategorijom kućne služinčadi, pa se taj miješani govor ironično nazivao kuhinjskim latinskim. No, uporabu latinskog nalazimo i u djelima visoke kulture gdje se latinizmi pojavljuju namjerno kao poruka, kao specifičan autorski izraz i stil, premda ta vrsta parodijskog obogaćivanja latinskog jezika leksičkom hibridizacijom nije bila odmah i uvijek pozitivno prihvaćena.

Premda joj tragovi sežu do antike, makaronska poezija kao jasno oblikovan pjesnički žanr pojavila se najprije u sjevernoj Italiji i odatle proširila po cijeloj Europi. Narodni jezik u Toskani standardizirao se u 16. stoljeću, što je uvjetovalo da se razvije pretpostavka za jezično miješanim biblijskim i liturgijskim tekstovima, pa se razvilo dvojezično propovjedništvo, najprije u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj, a zatim i u drugim europskim područjima. Propovjedničko govorništvo na kontaminiranom jeziku bilo je emocionalno bliže običnome puku, dok je umetanje latinskih fragmenata zadovoljavalo potrebe obrazovanijeg dijela pastve. Rani su makaronski jezik čak i ugledni makaronski pjesnici smatrali jezično subverzivnim, no bilo je onih koji su makaronskim pjesnicima davali dostojanstvenu poziciju zbog jezične inventivnosti, novih šaljivih formi i slobode narativne strukture.

Književni fenomen razigranog duha ponajprije je određen leksičkom hibridizacijom i prisutnošću latinskog jezika, uz sudjelovanje dijelova na narodnome jeziku ili dijalektu što je od presudne važnosti za postizanje željenog makaronskog učinka, a to je komičnost i satiričnost, odnosno burlesknost ili grotesknost

Nestalan i nepredvidljiv izraz

Kao najstarije djelo koje jezično i sadržajno odgovara makaronstvu Demo donosi stihove pjesnika Corada iz Padove kojeg naziva skrivenim začetnikom. Parodijska epska struktura Coradova pjesničkog djela nadahnuta je likom i djelom padovanskog liječnika kojeg je, uvodeći čitatelja u svijet svog antijunaka, opisao kao pohlepnog i naprasitog prostaka niska roda. Riječ je, dakle, o pamfletu u kojem je autor pokazao slabo znanje o liječničkoj struci, ali i nepoznavanje latinskog jezika. Među rane makaronske pjesnike Demo je ubrojio i Tifija Odasija (†1492), visokog policijskog službenika iz Padove. Njegov epilij od 700 heksametara koji nosi naslov Makaronija, što predstavlja prvi put upotrijebljeni naslov za žanr, potvrđuje da je Tifi poznavao makaronske likove koji su beskrajno proždrljivi, krasi ih neumjerena pohota i vječno su spremni na šalu, a koje je preuzeo iz životne stvarnosti.

Svoje komentare, zaključke i tvrdnje Demo redovito argumentira pomno odabranim stihovima u vlastitom prijevodu (ne samo u ovom primjeru, nego i u gotovo svim primjerima stihova pjesnika kojima je posvetio retke svoje knjige). Spomenuti prijevodi predstavljaju osobitu vrijednost, zanimljivost i atraktivnost ove monografije. Među ranim makaronistima Demo pronalazi najrazličitije sadržaje makaronske poezije u kojima dominiraju sveučilišni kontekst, društvena satira, političke polemike i različiti drugi sadržaji.

Ilustracija iz herojsko-komičkog epa Baldo T. Folenga

Najznačajnije mjesto u Deminoj monografiji pripalo je makaronskom pjesniku Teofilu Folengu (1491‒1544), benediktinskom redovniku kojeg autor naziva makaronskim Vergilijem možda i stoga što je Folengo, bez obzira na to što je naglašavao svoje poštovanje prema njima, parodirao Vergilija i ostale antičke klasike. Nakon neuspješnog pokušaja da napiše junački ep na latinskom jeziku po uzoru na Vergilija Folengo se posve okrenuo makaronskom pjesništvu. Djelujući pod pseudonimom Merlin Cocai, napisao je Makaronsko djelo koje je cijeloga života dorađivao, što je rezultiralo četirima različitim redakcijama. Prva od njih bila je 1517. godine kad je Folengo mirnu redovničku rutinu zamijenio nemirnim razdobljem života tijekom kojega izlazi iz samostana kojemu će se nakon stanovitog vremena opet vratiti. Središnji dio njegovih Makaronija čini herojsko-komički ep Baldo u 17 pjevanja koji je dovršavao sve do smrti. To je gigantski poduhvat, kako ističe Demo, sastavljen od 14.938 stihova u kojima je pokazao sve dosege svog pjesničkog talenta i proširio makaronski izraz u tolikoj mjeri da je postao nadahnućem cjelokupnome makaronskom žanru. Polazište mu je u srednjovjekovnim fantastičnim legendama, ali je obuhvatio vrlo široko rasprostranjene teme i opremio ga fantastičnim krajobrazima. Većina je glavnih likova epa naslijeđena iz poetsko-romaneskne tradicije. No, i radnja i likovi toga golemoga spjeva, po svjedočenju autora monografije, dezintegriraju se i preobražavaju nakon stanovitog vremena u obične skice jer Folengo ne uspijeva održati kontinuitet pjesničke energije.

Autor je istaknuo Folengov makaronski manifest, pod naslovom Apologija, u kojem brani makaronsku jezičnu mješavinu i upotrebu dijalektalnih riječi, hvaleći širok izražajni raspon makaronskog izričaja. Šime Demo ovu Apologiju donosi u cijelosti, i to u vlastitom prijevodu. Folengo tu ustaje u obranu svojeg izraza koji nije pouzdan i stabilan kao latinski ili toskanski, nego je u svojoj biti fluidan, nestalan i nepredvidljiv. Satirični moment za njega je neizmjerno važan. Meta njegova podsmijeha priprosti je i neuki seljački svijet, ali često prikazan s dozom simpatije. Nasuprot tome, crkvene i svjetovne elite nimalo ne štedi u svojoj kritici i za njih nema milosti.

Folengo je uspostavio makaronski izraz u svoj njegovoj punini i dao mu jasan ideološki biljeg. Folengovo djelo, ističe Demo, predstavlja vrhunac koji niti jedan makaronski pjesnik nakon njega nije uspio doseći, premda su mnogi kasniji pjesnici upotrebljavali različite makaronske postupke za izricanje vlastitih ideja. O njima će Demo progovoriti u poglavlju naslovljenom Takmaci epigoni: talijanski poslije Folenga.

Od Provanse do Dubrovnika

Autor će slijediti makaronsko pjesničko stvaralaštvo nakon što ono svojim utjecajem i sve većom popularnošću prijeđe Alpe u pohodu prema Provansi i Francuskoj. U Provansi je makaronstvo bilo tako važno i utjecajno da se autor pita radi li se tu o nastanku makaronske književnosti posve nezavisno od njezine pojave u Toskani. Najslavniji pisac provansalskih makaronija Antoine Arena (1500‒1544) opjevao je svoj vojnički život, a makaronski je prikazao i sve tada poznate dvorske plesove. Autor vrlo detaljno informira o makaronskom pjesništvu koje se razvilo u Španjolskoj, a potom u Portugalu. Govori o pojavi makaronske književnosti u Njemačkoj i Nizozemskoj, ukazujući na specifičnosti makaronskih tema koje su se u toj sredini pojavile i zadržale do danas. Sve je potkrijepio izborom stihova, također u vlastitom prepjevu.

O makaronskoj otočkoj razigranosti svjedoči u pojavi engleskih makaronskih pjesnika, a donosi i slavenski doprinos u makaronskim stihovima na poljskom, češkom i hrvatskom jeziku. Premda su u starom Dubrovniku još u 16. stoljeću prepoznali, pa i njegovali makaronski žanr u nekim njegovim sastavnicama, Demo imenuje samo jednog književnika kao makaronskog pjesnika, latinista Đuru Ferića koji je stvarao potkraj 18. stoljeća, donoseći izbor stihova u vlastitom prepjevu iz djela Makaronski opis dubrovačkih poklada, u kojima se Ferić izruguje dubrovačkom karnevalu.

Tragove makaronskog pjesništva u Dubrovniku otkrivamo već u maskeratama Antuna Sasina koje imaju dvojezične elemente, odišu humorom i prostim aluzijama. Možemo li i Palmotićevu Gomnaidu smatrati makaronskim djelom jer taj prostački epilij, upućen dubrovačkom knezu iz roda Sorgo, Palmotićevu suvremeniku, u nekim svojim segmentima i primjenom dvojezičnih izraza također upućuje na makaronstvo? Što je s manje značajnim pjesnicima, koji su u Dubrovniku smatrani makaronskim pjesnicima, kao što su Andrija Pauli, Marin Zlatarić, Marko Bruerević i osobito Antun Kaznačić koji su nizali stihove s prostačkim motivima i miješanim jezikom, premda je najčešće bio posrijedi dubrovački kolokvijalni govor uz pokoji talijanski stih ili izraz na pokvarenom latinskom?

U vrlo kratkom epilogu autor je zaključio da je dugom nizu raznovrsnih pisaca koji su uvršteni u ovu monografiju – i koji su predstavljeni nizom stihova u prepjevu samoga autora – zajedničko to što su se u nekom trenutku svog života odlučili poigrati jezicima miješajući ih na makaronski način i slažući stihove o najbanalnijim događajima, umnim raspravama, ali i krvavim sukobima. Vrlo je vrijedan doprinos ove monografije što ona donosi popis rukopisa i izdanja makaronskih djela o kojima govori. Monografija je opremljena opsežnom bibliografijom te kazalom imena i toponima.

I na kraju, ali ništa manje važno, knjiga je pisana vrlo lijepim kultiviranim jezikom, puna zanimljivih detalja, pikanterija i dosjetki. Iako predstavlja znanstveni uradak u punini toga značenja, vrlo je čitko štivo tih 626 stranica koje zainteresirani čitatelj doslovno proguta s lakoćom i ugodom. Poruka autora ove impresivne monografije jest da se makaronsko pjesništvo, prošavši kroz faze obezvređivanja, prouzročene najčešće neupućenošću, do poštovanja, pa i slavljenja toga pjesničkog žanra – održalo kroz duga stoljeća sve do danas.