Nonšalantnost laži

Laž Floriana Zellera u Zadar donosi dinamiku dramskog predloška prepunog preokreta, emocionalnih zagonetki i duhovitih uvida u ljudsku prirodu. Zellerova Istina, izvedena premijerno također u Zadru 2014. u režiji Danka Ljuštine i koprodukciji s Kazališnom družinom Glumci u Zagvozdu, tematski je vrlo slična. Predstave Istina i Laž izvedene na kazališnim daskama u Zadru u rasponu od deset godina bave se istom dilemom: govoriti istinu ili se za opće dobro koristiti i lažima, i je li laganje potrebno da bismo uopće preživjeli.

Florian Zeller, priznati francuski pisac, dramatičar, scenarist, kazališni i filmski redatelj, novinar, laureat brojnih književnih nagrada, kroz tekst Laž nudi složen i intrigantan pogled na muško-ženske odnose, vjerodostojnost osobnih uvjerenja i značenje istine u modernom društvu. Kroz suptilnu igru laži i istine, Zeller pokazuje kako granica između ovih dvaju pojmova postaje sve nejasnija, a pitanje treba li uvijek govoriti istinu postavlja se kao središnja dilema predstave. Prateći likove koji su u stalnoj potrazi za odgovorima, predstava se razvija u igru poput vertiga – sve što se činilo jasno, odjednom postaje dvosmisleno.

Predstava započinje ćaskanjem o vinu: o kvaliteti, okusu, cijeni, boji i podrijetlu. Beskonačne priče o vinu odvlače pozornost od bitnog i predah su dok se likovi na sceni snalaze u novim, sve izazovnijim situacijama, a također dovode u stanje iščekivanja. Lajtmotiv razgovora o vinu jedne građanske obitelji nenametljivo se i nonšalantno kao apsurdan detalj provlači kroz cijelu predstavu.

Redateljica Nenni Delmestre vrsno je usmjerila izvedbu, stvarajući dinamiku među glumcima / Snimio Željko Karavida

U središtu radnje nalaze se dva bračna para čije međusobne interakcije prati niz kompleksnih emocionalnih i moralnih dilema. Večera na koju jedan par poziva drugi, naizgled je jednostavan okvir, ali vrlo brzo prerasta u labirint prijevara, neizrečenih istina i zbunjujućih laži. U trenutku kad supruga para domaćina vjeruje da je ugledala muža svoje prijateljice u ljubavnom zagrljaju s nekom drugom ženom, pred gledateljima se otvara cijeli niz pitanja: trebamo li otkriti istinu čak i po cijenu uništenja prijateljstava te gdje je granica između iskrenosti i zaštite drugih? I najvažnije, koliko su istina i laž međusobno povezane, pa čak i zamjenjive u partnerskim odnosima? Odgovori se nalaze u začudnim i neočekivanim dijalozima dvaju bračnih parova te se pred publikom razmotavaju do kraja predstave.

Usprkos duhovitosti i nadasve zabavnom formatu, predstava ne gubi na ozbiljnosti, jer zrcali stvarnu dilemu s kojom se susreću svi ljudi u međuljudskim odnosima: koliko smo spremni nositi se s istinom, a koliko s lažima? Konverzacijski okvir predstave koristi beskrajne varijante izrečene istine koje djeluju vrlo dvoznačno kada ih izgovara druga, ili čak treća osoba. Na pozornici ništa nije kako se čini. Tema je laž, a fokus zanimanja usmjeren je na istinu koja postaje stvar izbora, a ne stvar dokaza ili činjenice.

Redateljica Nenni Delmestre vrsno usmjerava izvedbu, stvarajući snažnu dinamiku među glumcima. Njezina režija je pažljivo strukturirana, s jasno definiranim ritmom izmjena scena koje drže pažnju publike od početka do kraja ove sat i pol duge predstave. Promjene u fokusu, kada se isti dijalog izgovara iz različitih perspektiva, stvaraju efekt koji duboko angažira gledatelje, prisiljavajući ih da stalno preispituju i sebe i ono što se događa na pozornici.

Glumački ansambl odlično se uklapa u ovu složenu dinamiku. Alen Liverić, u ulozi muža koji se ne libi koristiti laž kao sredstvo preživljavanja, pruža šarmantnu, ali duboko problematičnu figuru koja se nastoji kroz svoje reakcije svidjeti i prilagoditi svima, pa se time njegovi postupci s vremenom sve više kompliciraju. Tamara Šoletić, u ulozi njegove supruge, donosi zrelu i odlučnu ženu koja se nalazi u vrtlogu moralnih dilema, čineći svaki njezin korak na pozornici vjerodostojnim i emocionalno snažnim. Dominik Karakašić dominantan je kao prijatelj, a zatim i kao ljubavnik koji je uvijek na korak do nove laži, neprestano testirajući granicu između istine i obmane, a Mia Zara Burčul nadopunjuje ansambl svojim nepredvidivim i sofisticiranim nastupom.

Elegantna i funkcionalna scenografija, kostimografija te odabir glazbe Line Vengoechea, uz oblikovanje svjetla Galena Matuline, podupiru atmosferu drame, balansirajući između komičnog i dramatičnog tona. U konačnici, Laž nije samo urnebesna komedija o preljubima i ljudskim slabostima, već ozbiljna refleksija o moralnoj ambivalenciji u svakodnevnom životu. Humor i ironija koji izbijaju iz beskrajnih varijanti neočekivanih dijaloga preispituju koliko su ljudi spremni suočiti se s istinom i do kojeg će trenutka odabrati da ostanu u iluziji.