LIKOVNU UMJETNOST IZDVAJA

Dvije knjige s područja povijesti umjetnosti

U Matici hrvatskoj 23. siječnja predstavljena je knjiga Daniela Miščina Gentski oltar braće van Eyck (Matica hrvatska, Zagreb, 2024). Autorova fascinacija oslikanim oltarom Huberta i Jana van Eycka iz katedrale Sv. Bave u Gentu, koji je nakon restauracije 2021. godine zabljesnuo novim sjajem, navela ga je na pisanje obimne studije koja nudi svojevrsno „poniranje“ u sadržaj jednog od najvećih, ali i najzagonetnijih djela sjevernjačke renesanse. O oltaru su već pisali neki od najpoznatijih povjesničara umjetnosti (Erwin Panofsky), a dio oltara s prikazom Časnih sudaca, ukraden iz katedrale 1934, postaje otkupiteljska relikvija posrnulog advokata u Padu Alberta Camusa. Knjiga Daniela Miščina nije pisana kao klasična povijesnoumjetnička studija, ne bavi se pitanjem udjela dvojice braće u radu na cjelini oltara, s njegovih 26 većih i manjih oslikanih segmenata, niti novim formalnim rješenjima koja nosi „optička revolucija“ XV. stoljeća.

Autora više od toga zanima gotovo neizreciva sadržajna napetost koju stvara kombinacija starozavjetnih i novozavjetnih likova i epizoda, s Mističnim Jaganjcem u središtu (otvorenog oltara). Poseban je naglasak na sceni Navještenja, koja se nalazi s vanjske strane (zatvorenog) oltara i koja ilustrira tekst iz Lukina evanđelja. Tražeći interpretacijski ključ, uvjeren da Gentski oltar nije tek „mimetički alat“, jednostavni odraz biblijskih tekstova, autor poseže za brojnim teološkim i filozofskim mjestima u djelima ponajvećih autoriteta s područja filozofije i teologije, od Platona i sv. Augustina, do Gadamera, Levinasa ili Ratzingera. Slika tako postaje ogledalom duge metafizičke tradicije Zapada i podsjetnik da je smisao umjetničkog djela prije svega „da nekomu nešto govori“, a zadaća promatrača da sudjeluje u igri razotkrivanja. O ovoj ćemo knjizi bez sumnje još pisati u Vijencu, jer ona to zaslužuje, kako zbog erudicije tako i zbog strasti s kojom autor prihvaća poziv umjetničkog djela da sudjeluje u igri koja dokida „razdvojenost između ljudi i bogova“.

Nadgrobni spomenici od XV. do XVIII. stoljeća na području Zagrebačke biskupije tema su knjige Maje Žvorc Preci, potomci, prestiž u izdanju Instituta za povijest umjetnosti (Zagreb, 2023). Mlada povjesničarka umjetnosti napravila je velik istraživački posao i napisala povijesno zanimljiv i pregledan rad na temu jednog od likovno najprisutnijih i najzanimljivijih korpusa hrvatske kiparske baštine, analizirajući pritom način na koji je hrvatska elita u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog vijeka htjela biti predstavljena i zapamćena, obraćajući se istovremeno svijetu koji je ostao za njima i onomu koji ih čeka s one strane smrti.

Pred nama defiliraju članovi najpoznatijih velikaških obitelji koje su ostavile veći ili manji trag u hrvatskoj povijesti, od Frankapana do Zrinskih, Draškovića, Ratkaja, Erdödyja i drugih, najčešće mrki muževi u oklopima i s oružjem, podsjećajući nas da je sudbina velikaša u razdoblju kojim se knjiga bavi bila prije svega određena položajem Hrvatske na „predziđu kršćanstva“, a osobno junaštvo jedno od mjerila uspješno proživljenog života.