KAZALIŠTE IZDVAJA

Kazališni kolektivi i suradnje

Kolektivi i suradnje tipični su za izvaninstitucionalnu umjetničku scenu, no proteklih dana u Zagrebu svjedočili smo trima predstavama i događajima čiji akteri osobito njeguju pažnju spram  zajedništva – tematizirajući ga desetljećima kroz svoje radove, izravno ili neizravno, te propitujući njegove mogućnosti i nemogućnosti praktično, u svojim umjetničkim životima.

Slijepi vode slijepe

Osnivač Montažstroja Borut Šeparović u suradnji s GDK Gavella upravo je dovršio projekt u kojem se bavi fenomenom post-istine, kolektivnim sljepilom, odnosom čovjeka i umjetne inteligencije te mogućim afektivnim i moralnim posljedicama.

Prizor iz predstave / Snimio Samir Cerić Kovačević

S dramaturgom Filipom Rutićem naslanja se na konceptualni okvir Breugelove slike Parabola o slijepima i dvije drame – Čapekov R.U.R. i Maeterlinckove Slijepe, ali i na pomoć umjetne inteligencije. Predstava je ujedno i radna proslava 35. godišnjice ovog kolektiva. Montažstroj se pojavio, u gerilskoj maniri, 22. prosinca 1989, na otvorenju retrospektivne izložbe Kazimira Maljeviča. Od tada kontinuirano pokazuje i anticipira društvene probleme.    

Neodredivo pitanje

Kolektiv BADco. u prosincu 2020, na svoj 20. rođendan, proglasio je kraj djelovanja. Njegovi članovi, srećom, nastavljaju raditi u raznim iteracijama. Jedna od njih je CO2… par umjetnika.

Iz performansa Neodredivo pitanje grupe CO2, Nikoline Pristaš i Gorana Sergeja Pristaša / Snimila Sanja Bistričić Srića

Nikolina Pristaš i Goran Sergej Pristaš od 2022. postepeno su gradili trilogiju koja je sada – dovršena i integralno izvedena u prostoru udruge Kontejner – istovremeno poetičko predavanje, plesna veduta i izložbena instalacija. Izvora i suradnika je mnogo, ključni su vizualni radovi Marka Tadića i pjesma Emily Dickinson I dwell in Possibility. Inicijalno pozvani da predvide budućnost, odlučili su da „rekapituliraju nekoliko momenata iskazivanja kolektivne volje i načina oblikovanja govora o budućnosti“ – između ostalog, oslobođenja Zagreba 1945. i revolucije 1968.

Rotulus Homo Pendulum

Neoavangardna kolektivna volja Kugla glumišta i Gledališča sester Scipion Nasice neobično je jaka i desetljećima nakon formalnog rasformiranja. Damir Bartol Indoš, Zlatko Burić Kićo i Dragan Živadinov neumorni su udarnici u misiji kozmifikacije Zemlje i kulturalizacije svemira te zagovaranja isključenih ljudi, tema i djelovanja, baš kao što je to bio multimedijalni artivist Marko Brecelj. Skupa sa svojim stalnim i vjernim suradnicima izveli su u Pogonu Jedinstvo sinestetički desant breceljizacije – rekonstruirajući akcije i performanse njegovih dodogovornih politika, reaktualizirali su i najbolje demone vlastite životno-umjetničke prošlosti u kojoj, kao ni danas, nikada nije bilo mjesta za granice.

Zlatko Burić Kićo, istovremeno stari Kuglaš i filmska zvijezda, ne propušta naglasiti koliko mu je iskustvo rada u kazališnim kolektivima dragocjeno da dođe do jasnoće „što zapravo radi kad radi igranu ulogu na filmu“. Usuđujem se dopisati, u ime svih koji su u ovdje implicirani: su-radnje s drugima trebamo zato da bismo znali tko smo i što uopće radimo.