Kaj ću s reputacijom, onda je moram održavat

Od premijernog emitiranja trailera u listopadu prošle godine serija Sram postaje hit na digitalnim platformama, rušeći rekorde i osvajajući pretežito tinejdžere, ali i šire gledateljstvo. Suvremenim pristupom produkciji i inovativnim marketingom ovaj televizijski projekt vjerodostojne priče spretno povezuje tradicionalni televizijski format s digitalnim svijetom.

Svakodnevnim objavljivanjem isječaka na društvenim mrežama, pogađajući time u sridu raspona pažnje generacije kojoj se obraća, serija je počela osvajati srca mlade publike čak i prije nego što je počelo emitiranje prve epizode. Sve je to dio pomno osmišljenog plana približavanja tinejdžerima, koji radnju serije, ali i profile likova prate na digitalnim platformama. Serija je bila u širem krugu nominacija za medijsku nagradu Zlatni studio 2025, no nije prošla u tri finalne nominacije.

Serija je počela osvajati srca mlade publike čak i prije nego što je počelo emitiranje / Izvor HRT promo

Glavni je lik šesnaestogodišnjakinja Eva (Lucija Stanković) kojoj promjenom srednje škole započinje izazovno razdoblje. Nastoji se uklopiti u novu sredinu, bori se s vlastitim samopouzdanjem i traži sebe. Pritom ima sve manje povjerenja u svog samozatajnog dečka Jakova (Jagor Katičić), no i sama prolazi iskušenja u odnosu s njim. Najbolji Jakovljev prijatelj Lovro (Borna Šimunek) pokušava joj pomoći, ali ispostavi se da on ima skrivene motive, što dodatno zakomplicira ionako napetu situaciju.

Spletom okolnosti Eva postane dijelom tinejdžerske „klike“ djevojaka koje same sebe nazivaju „mrcine“, druže se poslije škole i za vrijeme odmora, često komuniciraju preko grupnog chata ili videopoziva. Autentična izvedba mladih glumaca, s jasno iscrtanim i kompleksno izvedenim karakterima, doprinosi vjernosti situacija i emotivnom doživljavanju istih, a reakcije i ponašanje mladih čini vrlo sugestivnim.

„Dio smo Europske unije desetak godina i moja generacija praktički nema sjećanja na vremena prije toga. Rekli su da smo se vratili svojoj europskoj obitelji, ali kao da ne znamo što dalje, sad kada treba živjeti. Zato pratimo horoskop i tarot, ali ne znamo koja smo krvna grupa. Zato smo uvjereni da smo svi klinički depresivni, ali to rješavamo na partijima, u šoping centrima ili u crkvama. Zato na društvenim mrežama ljubomorno foliramo bolji život, a budućnost nam se događa, ili ne događa, dok nas neprestano vuku u prošlost. Zato imamo europske putovnice koje, čim odrastemo, koristimo da bismo pobjegli od bezidejnosti, korupcije i poslova dostavljača hrane. Slavonija se ispraznila, a Dalmacija napunila preskupim apartmanima koji su nam nedostupni. Kažu da živimo bolje, a hrana je skuplja nego ikad.“ (dio iz Jakovljeva eseja, narativni uvod u prvu epizodu)

Serija je nastala nakon što su autori originalnog koncepta proučavali živote i navike tinejdžera, njihove razgovore, teme i dileme. Iz tog su istraživanja složili srodne dramske zaplete i odnose likova, najviše na temu odrastanja, seksualnosti i psihološkog sazrijevanja. No, prisutne su i druge teme: rivalstvo u školi, nastanak pravih, istinskih prijateljstava, susreti s alkoholom i drogama, odnosi s roditeljima, kao i mnogi snovi, ideje i strahovi mladih.

U hrvatskoj je verziji jedna od članica društva djevojaka Romkinja Vanessa, koju glumi Severina Lajtman, te se mnogim dijalozima i situacijama provlače motivi temeljeni na njezinu porijeklu uz uvrede i dobacivanja. Jedan od motiva upravo je inkluzija, prihvaćanje i suživot u raznolikosti, uz zajedničku svakodnevicu i obaveze.

Serija Sram (u originalu se zove Skam) prilagođena je u još osam zemalja pored originalne Norveške, čak i u SAD-u. Producentska kuća je CGM Films, uz producente Brunu Mustića i Ivana Lovrečeka, seriju je režirala Jelena Gavrilović, a hrvatske scenaristice su Hana Jušić i Nikica Zdunić.

Odabirom mladih glumaca koji u stvarnosti imaju jednako godina kao i likovi u seriji, producenti su pokušali što više obrisati granice između fikcije i realnosti, dobivši tako i autentičnost hrvatske inačice. Grupne scene učenika na zabavama i u školi odlično su osmišljene, režirane i snimljene.

Likovi ciljano ne govore standardnim jezikom, ponekad griješe u padežima, često koriste riječi iz igrica i internetski sleng. Mladi tako imaju neki svoj tajni kod pa ih odrasli često ne razumiju.

Glazba je među ključnim faktorima filmskog jezika serije, a producenti su je odabirali intervjuirajući glumce. Za soundtrack je zaslužan glazbeni urednik Mihovil Šoštarić Lockroom. Trenutno sveprisutni trap važan je ritmički element serije, po kojemu je mnogo toga koncipirano montažno. Uvjerljivi su i scenski pokreti i gegovi, kostimi i prikaz stila života mladih. Izvrsna je kamera, česti su uzastopni kružni pokreti dugih putanja i brojni donji rakursi, kao i montažni rezovi i spone, te način upotrebe glazbe specifičan za skejterske filmove.

Naslovnu pjesmu Anđeo koja je bila na prvom mjestu mnogih top-lista diljem Hrvatske, izvode Hiljson Mandela i Miach. Kako su glazba i tulumi sastavni dio svakodnevice mladih, u odlično prilagođenim dijalozima često se komentiraju i imitiraju razni izvođači i stilovi. Zagrebačke lokacije poput Medike, skejterskog okupljališta ispred Meštrovićeva paviljona i vizura Mamutice stvaraju domaću atmosferu; škola u seriji dio je zagrebačke Prirodoslovne škole Vladimira Preloga.

Kako i sam naslov kaže, prema Nixinom (Stela Korman) ironičnom pitanju, društvena reputacija tema je zbog koje su mladi spremni na (gotovo) sve. Neizbježan dio svake adolescencije, osjećaj srama, preispitivanje sebe i drugih, osjećaj pripadnosti, sukob želje za vlastitom autentičnosti i straha od bivanja neprihvaćenim vrlo su dobro razloženi, odglumljeni i popratno obrađeni u živopisnoj i u duhu generacije pomno raspisanoj fabuli. Deset polusatnih epizoda serije skladno teče uz izvrsno poniranje u dubinu generacijskih sadržaja.