Duboka povezanost s hrvatskim informelom

U Muzeju moderne umjetnosti u Mostaru krajem prošle godine održana je izložba Kad kipar slika akademskog kipara Mire Vuce, izbor radova nastalih od 1972. do 2002. godine. Vuco se ovim postavom potvrđuje kao umjetnik čije stvaralaštvo transcendira granice medija. Tekst predgovora izložbi potpisuje ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Branko Franceschi, u kojem analitički uvodi publiku u Vucin specifičan izraz, smješten u kontekst hrvatske umjetnosti 20. stoljeća, a njezin simbolički okvir i povijesno značenje prepoznaje kao vrijedan doprinos recentnom muzeološkom djelovanju MMU-a. Otvaranju izložbe prisustvovala je obitelj Mire Vuce, a okupljenima se obratila umjetnikova kćer Jasika Vuco Češnovar, također likovna umjetnica. Izložbu je otvorio akademski kipar Stjepan Skoko, ovogodišnji predstavnik Bosne i Hercegovine na Venecijanskom bijenalu, koji je istaknuo specifičnu Vucinu ulogu u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća te je evocirao uspomene s druženja u zagrebačkim umjetničkim krugovima.

Iz postava izložbe u Mostaru / Snimio Luka Mjeda

Ravnatelj muzeja Marin Ivanović u uvodnom se govoru osvrnuo na Vucino umjetničko nasljeđe koje je, odavno prepoznato u mediju skulpture, jednako snažno prisutno i u njegovim slikarskim ostvarenjima. Ivanović je naglasio da je riječ o izložbi koja potvrđuje Vucu kao umjetnika čiji je opus dvostruko značajan: s jedne strane njegova figurativna skulptura evocira humanizam i angažiranost, dok s druge Vucino slikarstvo predstavlja istinski iskorak prema izražajnom informelu, kroz koji se isprepleću ekspresivni naboj i materijalna slojevitost likovne forme.

Vucin kiparski rad posebno je obilježila inauguracija poetičnosti i humanizma u monumentalnoj plastici, što ga razlikuje od dominantne tradicije javnih spomenika u hrvatskoj kulturi. Njegova skulptura Tina Ujevića, koja je svojim prisustvom trajno obilježila javni prostor Zagreba, odaje počast pjesniku kroz pristup koji monumentalnost oblikuje u službi intimne ljudskosti. U tom kontekstu, Ivanović naglašava kako Vuco odstupa od formalne gordosti spomeničke plastike te unosi dimenziju bliskosti, čime publici pristupa s dubljom empatijom, a umjetnički ideal postavlja na razinu humanističkog angažmana. Skice za ovu skulpturu, izložene u postavu, prikazuju postupak kroz koji umjetnik kiparskoj formi daje osobnost i individualnost, što pridonosi njezinu snažnom odjeku u kolektivnoj memoriji.

Od angažmana u umjetničkoj grupi Biafra, koju je 1967. osnovao zajedno s Valerijem Michielijem, Vuco je dosljedno ustrajao na socijalno angažiranoj umjetnosti. Grupa Biafra, čije se djelovanje odvijalo u turbulentnom vremenu političkih i društvenih previranja, zagovarala je humanistički dijalog o socijalnim pitanjima kroz umjetničku praksu. Vucine skulpture iz tog perioda, s figurama rastvorenih usta i intenzivnih izraza, odražavaju težnju umjetnika da probudi svijest o društvenim nepravdama. Ivanović u tom pogledu primjećuje da su Vucine skulpture definirane ekspresijom koja nadilazi čistu formu – one zrače porukom, oblikujući kiparstvo kao sredstvo komunikacije i otpora, u duhu istinske socijalne angažiranosti.

Slikarski radovi Mire Vuce, postavljeni na ovoj izložbi, pokazuju duboku povezanost s hrvatskim informelom, premda Vuco ne preuzima njegove elemente kao puku stilsku formu, već ih nadopunjuje vlastitim ekspresionizmom i sadržajnom slojevitošću. Vucine slike, građene kroz nekonvencionalne materijale poput gipsa, metala i plastike, nose u sebi jak emocionalni naboj i govore o tragičnosti ljudske egzistencije. Kroz teksture koje prožimaju platna, Vuco gradi snažan vizualni dojam, simbolički izražavajući temeljne ideje koje proizlaze iz duboko humanističke perspektive. Jasika Vuco Češnovar naglasila je kako slikarstvo i kiparstvo njezina oca dijele temeljnu materijalnu senzibilnost, što se vidi u skulpturama izrađenima od slikarskih kantica, koje tako postaju hommage slikarstvu i kiparstvu istovremeno.

Ova retrospektivna izložba, koja predstavlja uvod u veliku izložbu planiranu u Klovićevim dvorima, simbolizira posvetu Vucinu umjetničkom doprinosu, kojemu u hrvatskom kulturnom prostoru pripada posebno mjesto.