Britka Nova Istra

U trećem broju Nove Istre za 2024. iznova čitamo vrsne književne uratke. Na početku novog broja Tomislav Milohanić iznosi počasnu riječ u spomen na nedavno preminulog pazinskog pjesnika i jezikoslovca Rudolfa Rudija Ujčića (1937‒2024), vrijednog čuvara čakavskog jezika i hrvatske kulture, u sjećanje na kojeg je objavljena pjesma Beseda.

Odjeljak Novih književnih tekstova otvara ciklus aforizama Daniela Načinovića Aforizmatične kockice. Zorica Radaković predstavlja svoju poeziju Dok ljulja se klatno, a Davor Gusić na dvadesetak stranica objavljuje dramu Sve za njemačku mirovinu. Mate Ćurić iznosi potresnu priču Zastava. Dragica Reinholz, nakon štokavsko-kajkavskog prvijenca, zbirke Držim se za zrak, u ciklusu Izložena koža stihuje na standardnom jeziku. Vanesa Begić zaključuje rubriku zanimljivim Postkoronskim pričama (I) koje će imati svoj nastavak.

U okviru djelovanja časopisa 2003. pokrenuti su Pulski dani eseja, a na njima se od 2007. godine dodjeljuje godišnja Nagrada Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja. Ova dvodnevna priredba svake godine obrađuje drugu temu pa su u odjeljku Ogledi izneseni tekstovi s 19. Pulskih dana eseja (2021) naslovne teme Pisac, demokracija, ideologija.

Boris Domagoj Biletić, dugogodišnji glavni urednik Nove Istre i idejni začetnik i pokretač Pulskih dana eseja, u ogledu Jesu li pisci i u demokraciji žrtve ideologije? iskazuje nezadovoljstvo stanjem u društvu te dovodi u pitanje smjer kretanja književnosti kojoj nedostaje postojanih vrijednosti i autoriteta. Božica Brkan u tekstu Lova kao piščev ideal britkim se komentarima osvrće na današnjicu kada, živeći u vremenu društvenih mreža, svaki književnik mora moći promovirati samoga sebe, pritom ukazujući na pomodnost pojedinih i neprihvaćenost drugih tema.

U tekstu U službi zla ili na barikadama obrane čovjeka Branko Čegec preispituje ulogu književnosti u suvremenom društvu te je želi vidjeti kao vječito mjesto nade, pobune i otpora. Tekst Mirka Ćurića Pisci, ideologija i (ne)legitimno čitanje ocrtava politikantski pokušaj stvaranja nove „bunjevačke“ nacije koja bi se razlikovala od Hrvata Bunjevaca. Jelena Lužina u zanimljivom eseju O piscima i Hekubi preispituje smisao pripovijedanja i pisanja danas kada postoji napretek pisaca i djela. Mogućnosti sudjelovanja i bivanja pjesnika u svijetu promišlja Miroslav Mićanović u Pjesnik i nevrijeme. Davor Šalat piše o romanu Javiera Cercasa Anatomija jedne pobune, a Lada Žigo Španić o politici, književnosti i Nobelovoj nagradi.

U zasebnom odjeljku, o pjesništvu Ljubomira Stefanovića (1950‒2016) razlaže Sanjin Sorel. U skladu s tradicijom časopisa, prijevodna književnost iznovice je zastupljena pa u prijevodu Žarka Milenića čitamo ulomak iz pripovijesti Od koristi (Впрок, 1931) ruskog književnika Andreja Platonova (1899‒1951) te pjesmu Poslije zauvijek (After forever) s kultnog albuma Master of Reality (1971) britanskog heavy metal sastava Black Sabbath, u prijevodu Bojana Orbisa.

U organizaciji Nove Istre i Istarskog ogranka DHK održava se književni program za mlade Kod Marula pa su ovom prilikom u časopisu zastupljeni radovi s 12. izdanja festivala (2023) kada su gosti Gimnazije Pula bili članovi Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije. Pjesme Sanje Domenuš govore o djetinjstvu i vremenu kojeg više nema, promjeni, a naročito je bolna pjesma grad bez djece („rat ih je uništio kao mraz / pupoljke / djetinjstvo ima mekane kosti“). Tihana Petrac Matijević zastupljena je prozom u kojoj zaključuje da „rešetke projicira naš um“. Poeziju pjesnika Filipa Katavića najbolje opisuju njegovi stihovi: „Nakon pjesme dolazi još jedna pjesma / Između pjesama dolazi sve drugo“. Predsjednik sisačkog Ogranka, književnik Siniša Matasović, objelodanjuje ulomak iz III. poglavlja svojeg proznog djela Do subote na Mirogoju, naslovljen Baba.

U odjeljku Filozofija Žarko Paić besjedi o povijesnom mišljenju Vanje Sutlića (1925‒1989). U rubrici Zavičaj Stipan Troglić piše o četiri određujuća čimbenika za identitet istarskog hrvatskog svećenstva tijekom 19. i 20. stoljeća.

U zadnjem je odjeljku časopisa sakupljena pregršt književnih kritika i osvrta. Ivan Bošković piše o knjizi Viktora Žmegača (Kulturološki kvartet), a Igor Gajin o Filmu hrvatskoga romana, zbiru pet predavačkih eseja Gorana Rema o hrvatskome romanu od 1914. do 2019. Lada Žigo Španić piše o knjizi kratkih priča Znakovi posred puta Albina Crnoborija, a Matija Ivačić o romanu češke autorice Viktorije Hanišove Rekonstrukcija u prijevodu Branke Čačković. O kraćem romanu iliti duljoj noveli Požar Ksenije Kušec izlaže Darija Žilić, dok Igor Šipić piše o zbirci dvanaest priča Miljenka Stojića naslova Priča o njoj. Neven Ušumović prikazuje zbirku pjesama Nevene Mlinko Magma. Hrvoje Somogyi zaključuje ovo izdanje Nove Istre tekstom o knjizi Miljenka Brekala Paradržava Republika Srpska Krajina.

Ovaj istarski časopis sa središtem u Puli kontinuirano izlazi od 1996. te je do sada objavljeno 115 brojeva. Novim se brojem časopis iznova potvrđuje kao vjerni čuvar književnosti istarskoga kruga, koji je uključiv i pristupačan za sve književnike koji dobro pišu.

Časopis Nova Istra izlazi uz potporu Grada Pule, Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Grada Rovinja.

Sven Kezele

***

U čast Josipu Bratuliću

Četvrti broj  Nove Istre u 2024. donosi ciklus naslovljen Proza i poezija (8‒41) koji počinje kratkom pričom Nade Galant, Grijač donji, slijede Posuđeni naslovi Emilije Kovač, Farma Miroslava Pelikana, proza Vanese Begić naslovljena Postkoronske priče (II) i Sedam radosti u Mace Vukov Tomislava Žigmanova.

U Ogledima (42‒118) o akademiku Josipu Bratuliću pišu Miroslav Bertoša: Rani rad dalekosežnoga dosega, Ljubica Josić: Prinos Leksikona hrvatske glagoljice Josipa Bratulića hrvatskoj enciklopedici, Ivan Jurković: Rad akademika Josipa Bratulića na povijesnim izvorima, Irvin Lukežić: Zabilježbe o Josipu Bratuliću, Daniel Načinović: Josip Bratulić u obzoru lijepih stvari, Ružica Pšihistal: Kršćanski humanizam kao forma mentis Bratulićeve filologije, Milorad Stojević: Bratulićeve „Istarske književne teme“, Josip Šiklić: Akademik Josip Bratulić i Čakavski sabor – s osobitim osvrtom na ediciju „Istra kroz stoljeća“.

Slijede pjesme Simona Mocennija (Milano, 1970) Grane… i ostale zime… u prepjevu s talijanskoga Milana Rakovca.

Poglavlje Zavičaj (127‒146) uključuje tekstove Borisa Domagoja Biletića: Josip Ribarić – život i rad, uz 70. obljetnicu smrti i Josipa Šiklića, Hrvatsko školstvo u Istri od sredine 19. stoljeća do 1918. godine.

U ciklusu Kritički pristupi i osvrti (147‒178) mogu se pročitati tekstovi Stipana Trogrlića, Jednostavna, topla i bogata životna inventura (Mate Maras, Komedija od života), Irvina Lukežića, „Papirnati konj“ Osvalda Ramousa (Osvaldo Ramous, Papirnati konj), Nedžada Ibrahimovića, „Pjesmovnik“ Gorana Rema (Goran Rem, To je materijal), Josipa Sanka Rabara, Fantastične priče Mladena Jurčića (Mladen Jurčić, Jedan od nikojih), Biserke Goleš Glasnović, Sloboda je biti „najmanji“ (Hrvoje Barbir Barba, Pjesme najmanjeg pjesnika na svijetu), Darije Žilić, Velika pjesnička vizionarka (Mary Oliver, Nove i odabrane pjesme), Ivana Boškovića, Lišeno površne dopadljivosti (Anto Božinović, Plivanje). Vesna Muhoberac