Anđeli s repom

Vrag se u obliku miša šuljao Noinom arkom, pa su angažirali mačku da ga pojede, što je i uspjela – ali progutani se vrag preselio u njezine oči, gdje ga i danas možemo vidjeti. Ta je narodna priča jedna od bezbroj zanimljivih, poučnih i iznenađujućih crtica od kojih se sastoji zbornik Mačke u slavenskim kulturama, sa znanstvenim radovima sedamnaestero autorica i autora, i uvodnikom urednika, Dejana Ajdačića i Suzane Marjanić. Ajdačić je srpski filolog, folklorist i etnolingvist, predavač s međunarodnim iskustvom i autor brojnih knjiga vrlo široke tematike, a Suzana Marjanić iz Instituta za etnologiju i folkloristiku kontinuirano se bavi kulturnom animalistikom, pri čemu stignemo spomenuti samo to da su joj 2022. izašle čak dvije knjige na tu temu: autorska Cetera animantia. Od etnozoologije do zooetike, nakladnika Pergamena, i Mačkozbornik, u izdanju Jesenskog i Turka, koji je uredila s Rosanom Ratkovčić.

Izd. Durieux, Zagreb, 2024.

Najnovija priča o mački prolazi hrvatskom, srpskom, poljskom, češkom, slovačkom, ukrajinskom i bjeloruskom kulturom, a započinje u onim dalekim i nejasnim vremenima kad se mačka ušetala u ljudski život. Njezino staro slavensko ime, kot, nije zagonetno jer je očito povezano s rađanjem, ali novija imenica mačka jest; etimološki rječnici tvrde da je ta inovacija plod onomatopeje primamljivanja tog sisavca, a ovdje se iznosi hrabra hipoteza da bi mačka mogla biti povezana s maternicom. Mačkica je i danas hipokoristik za žensko spolovilo, na temelju sličnosti po krznatosti, no mačka je i na mnogo drugih načina povezana s domom i rađanjem: nju se prvu pušta u novu kuću, a trudnica s njom ne smije imati kontakt, ni slučajni, jer je opasno nehotice joj stati na rep, a kamoli namjerni, npr. da je uzme u ruku – u oba ta slučaja dijete će se, po narodnom vjerovanju, roditi dlakavo. Spomenimo da se na kraju knjige navodi još jedna moguća etimološka veza, a to je sanskrtsko mârģâras, u značenju čistačica, jer je doista fascinantno kako se ta životinja redi.

Domaći stvor može u trenu
poprimiti zastrašujući lik / Snimio Boris Beck

Obilno frazeološko, paremiološko i usmenoknjiževno gradivo u ovom zborniku ukazuje na zajedništvo slavenskog svijeta, ali otkriva i mnoge specifičnosti. Svjedočanstvo iz Bjelorusije, o paničnom strahu od bijelog mačka koji je kazivačicu presreo uz groblje, usporedno je sjećanju najvećeg hrvatskog provalnika Jože Mahovlića, kojega je i u Francuskoj progonio strah od noćnog ukazanja bijelog mačka o kome je slušao u djetinjstvu na Žumberku, što sam baš sinoć pročitao u njegovim memoarima. Među analognim poslovicama nalazimo i mnogo drugih, koje se kod nas nisu udomaćile, ali ih odmah razumijemo: uvukao je pandže kao mačak uz vatru ili vlada kao mačak nad miševima. Saznajemo i da mačak nema samo demonsku prirodu nego i anđeosku, jer je s psom jedini stanovnik Gospina vrta, pa čak i izravno razgovara sa Stvoriteljem koji je sklon udovoljiti njegovim molbama.

Mačak se iz prapovijesti i podsvijesti protegnuo i u masovne medije, pa tako ima prominentnu ulogu u ukrajinskoj ratnoj ikonografiji, primjerice kao Stepan, prugasti mačor koji se 2008. okotio u Kijevu, a trenutno ima milijun i šest stotina tisuća sljedbenika na X-u i Instagramu, te ga je, pošto je s gazdaricom Annom prebjegao najprije u Poljsku, pa u Francusku, pa u Njemačku, Ministarstvo kulture i informacija imenovalo svojim specijalnim izaslanikom. Stepan je osobno skupio barem 15.000 eura za pomoć životinjama u Ukrajini i tako se uklopio u dugu tradiciju koja mačku smatra pomagačem i izvorom zdravlja, bilo da nos treba očešati o vrh njezina repa kako bi prošla prehlada, bilo da ju treba položiti prije bebe u kolijevku kako bi djetešce mirno spavalo. Puma, na engleskom cougar, kao semantička novotvorenica što opisuje sredovječnu ženu požudnu za mladićima, proširila se i u naše medije, a knjiga nas podsjeća i na to da u Hrvatskoj imamo i slavenski specifikum – Modnog Mačka – što se uključuje u drugi drevni običaj, da ljude karakteriziramo mačjim osobinama.

Osim tradicionalnih mačjih imena, njezinih ktonskih obilježja, priča i legendi vezanih za nju, rodnih stereotipa i bezbroj drugih poveznica ljudskog i životinjskog svijeta, u zborniku se našlo mjesta i za analizu mijaukanja, pojave neobičnije nego što nam se čini, jer je poznato da mačke mijauču samo kad se obraćaju ljudima, a nikada svojim istovrsnicama i istovrsnicima. Zaključno ova knjiga donosi pregled južnoslavenskih folklorističkih i etnoloških istraživanja i interpretacija macana raznih, kako bi to rekla velika mačkoljupka Giga Gračan, te vas upućuje na brojne istraživače mačjeg fenomena, za naša buduća čitanja, pri čemu svakako moramo napomenuti da se jedan zove Marcel Mauss (die Maus = miš).

Kulturna animalistika možda je zadnji oblik znanosti koji je zabavan jer se ova knjiga, unatoč znanstvenom aparatu, čita kao književnost: mačka koji je pojeo vraga sreo sam još davno u svojoj najdražoj slikovnici, Mačku u čizmama, a Ezopovu basnu o ženi koja se pretvorila u mačku dobro znam još iz balade Ibrice Jusića i animiranog filma Zlatka Boureka. Ovaj zbornik detaljno prikazuje dvojnu prirodu mačke, lijene i živahne, mazne i okrutne, divlje i pitome, zaigrane i krvoločne, podložne i neovisne, domaće i šumske, demonske i božanske, ali knjiga vas neće ogrepsti nego će vam prisno presti pod rukama.