Prva Hrvatica koja je doktorirala u Čileu

Na Čileanskom papinskom katoličkom sveučilištu (Pontificia Universidad Católica de Chile), 21.  studenoga Splićanka s desetljetnom južnoameričkom adresom Marta Tomić obranila je književnu doktorsku disertaciju pod naslovom Nemogući prostori: komparativna analiza literarnih mjesta Comala iz romana Pedro Páramo i Santa Teresa iz romana 2666. Ističemo kako je Marta Tomić, na temelju dostupnih podataka, tako postala prva osoba iz Hrvatske koja je stekla zvanje doktorice znanosti na jednom od čileanskih sveučilišta.

Marta Tomić – prva znanstvenica iz Hrvatske koja je doktorirala na Čileanskom papinskom katoličkom sveučilištu, i prevela je zbirku kratkih priča čileanskog pisca hrvatskog podrijetla / Fotografije: HMI, ustupljene fotografije

Doktorska disertacija izrađena je pod mentorstvom Sebastiána Schoennen­becka, izvanrednoga profesora na Fakultetu književnosti Katoličkoga sveučilišta, a u povjerenstvu su bili i Macarena Areco, redovita profesorica na istoimenom fakultetu i Chiara Bolognese, izvanredna profesorica na rimskom sveučilištu La Sapienza. U središtu doktorskoga istraživanja Marte Tomić dva su amblematična mjesta hispanoameričke književnosti: meksičko ruralno naselje Comala u koje je Juan Rulfo (1917‒1986) smjestio radnju romana Pedro Páramo (1955) i Santa Teresa, industrijski grad na granici Meksika i Sjedinjenih Američkih Država u kojem se odvija najveći dio romana čileanskoga pisca Roberta Bolaña 2666 (2004).

Nakon uspješno završenoga doktorata, Marta Tomić nastavlja diplomatski posao u hrvatskom veleposlanstvu u Čileu i ne namjerava zapostaviti znanstvenu karijeru. Kako kaže, planova je mnogo. Želja joj je nastaviti proučavati literarne prostore hispanoameričke književnosti i proširiti znanstvena istraživanja i na druge regije ovoga uzbudljivoga kontinenta. U planu je i skoro objavljivanje eseja posvećenog temi nostalgije i putovanja hrvatskih doseljenika u Čileu. I konačno, voljela bi se vratiti književnom prevođenju sa španjolskog na hrvatski jezik. Želja joj je prevesti na hrvatski neki od važnih eseja o identitetu, kulturi i predodžbama Južne Amerike, izjavila je mlada doktorica znanosti s diplomatskom karijerom rođena u Splitu, u obitelji etabliranog povjesničara umjetnosti akademika Radoslava Tomića (Split, 1957–Split, 2024).

Veza Marte Tomić s Južnom Amerikom, u prvom redu s Čileom, započela je tijekom studija španjolskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu kada je 2013. godine provela jedan – pokazalo se ključni – semestar na Čileanskome papinskome katoličkom sveučilištu u Santiagu. Tri godine kasnije, u sklopu projekta HOLA Hrvatske matice iseljenika, provela je osam mjeseci u Argentini, podučavajući hrvatskome jeziku i kulturi članove hrvatske zajednice u gradu Rosariju. Oba iskustva u Južnoj Americi – iako potpuno različita i smještena u različitom kontekstu dviju oprečnih južnoameričkih zemalja – usmjerila su znanstvene interese Marte Tomić na proučavanje hispanske kulture i književnosti, uz prirodan prateći interes za hispanskom Croaticom. To je bilo presudno da se odluči za doktorski studij hispanoameričke književnosti na Čileanskome katoličkom sveučilištu.

U počecima svoje karijere Marta Tomić bila je aktivna i u sklopu dalmatinskih ogranaka Matice hrvatske. Podsjetimo, na hrvatski je jezik prevela posljednje književno ostvarenje istaknutoga i nagrađivanoga čileanskog pisca hrvatskoga podrijetla Antonija Skármete (1940‒2024), zbirku kratkih priča Sloboda kretanja (Libertad de movimiento), objavljenu 2019. u Ogranku Matice hrvatske u Dubrovniku, a promoviranu u splitskom Matičinu ogranku te Santiago de Chileu.

Ne treba zaboraviti ni začetke Martine diplomatske karijere na uspostavljanju kulturnih međukontinentalnih veza kada je prije sedam godina baš na njezinu inicijativu u glavnom čileanskom gradu podignuta bista Hvaranina i zaslužnog hrvatskoga estetičara planetarnog ugleda profesora Rajmunda Kuparea, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, na Papinskome katoličkom sveučilištu, gdje je taj dominikanac i književnik djelovao dva najplodnija desetljeća (1950–1971) kao sveučilišni profesor i čileanski akademik. Tijekom života i rada u Čileu Kupareo je, prema Martinu mišljenju, ostavio neizbrisiv trag na unapređenju humanističkih studija u toj južnoameričkoj zemlji, osnovavši 1964. godine na Katoličkome sveučilištu Institut za estetiku, jedini takav institut na području Južne Amerike na kojemu i danas studenti stječu temeljito obrazovanje iz estetike i teorije umjetnosti, glazbe, filma i fotografije. Kupareov inspirativni rad samo je jedan u nizu primjera predanog i uspješnog rada mnogobrojnih Hrvata u Čileu pa je za očekivati da će prva hrvatska doktorica humanističkih znanosti ondje imati još mnogo sličnih kulturnih inicijativa.