Oživljen časopis Književnost i dijete

„Poezija počinje već od pelena. Sve one tašunalice, brojalice, ljuljalice, to je već poezija, i one čine osnovu i one govorne vrednote ritma, rime, melodije, jer na ples se naslanja jezik, i stvaraju osnovu jezika.“

Mnogi ovakvi i raznoliki drugi argumenti mogli su se čuti na bogatoj diskusiji koja se razvila tijekom okruglog stola na temu Izazovi poezije za djecu u 21. stoljeću i koja je trajala gotovo sat vremena duže od predviđenog. Više od polovice publike imalo je nešto za reći o ovoj temi, u jednome je trenutku ponestalo slobodnih mikrofona, a ohrabrujuće je i utješno vidjeti ovoliki broj angažiranih pojedinaca – autora, profesora, odgajatelja i znanstvenika koji temu književnosti za djecu, a poglavito poezije za djecu, smatraju relevantnijom no ikada.

Naslovnica obnovljenog časopisa

Okrugli je stol održan 12. prosinca u prostorijama Društva hrvatskih književnika, u organizaciji tog društva i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti. Povodom je, osim očite činjenice kako je ova tema i dalje goruća u našem društvu, bilo i svečano predstavljanje prvog broja obnovljenog časopisa Književnost i dijete.

Društvo hrvatskih književnika pokrenulo je časopis 2012. „kao odgovor na dugogodišnju potrebu za časopisom koji će kritički i stručno promišljati raznorodna pitanja iz područja književnosti za djecu i mladež te drugih umjetnosti povezanih s književnošću za djecu“. Stoga je, nakon višegodišnje pauze, njegovo ponovno pokretanje itekakav razlog za svečanost.

Uredništvo časopisa čine Diana Zalar, Hrvoje Kovačević i Snježana Babić-Višnjić, i na ovome su predstavljanju u svojim inicijalnim govorima ispričali nekoliko anegdota vezanih uz ponovno pokretanje časopisa, te podijelili svoju prvotnu skepsu i strah koje su, što se prilika za objavljivanje činila izvedivijom i realnijom, sve više zamjenjivali entuzijazam i zadovoljstvo. Činjenica jest, naglasili su, kako u hrvatskoj ne postoji niti jedan drugi časopis koji bi se bavio stručnim i znanstvenim promišljanjem o književnosti za djecu.

Poseban naglasak stavljen je na problem nedostatka kritičkih osvrta na književna djela za djecu, no i kvalitetne kritike i kritičkog vrednovanja uopće. O tom problemu progovorili su ne samo gore navedeni urednici nego i neki pojedinci iz publike, mahom odgojno-obrazovni radnici. Nedostatak kritičkog vrednovanja onemogućava ili, u najboljem slučaju, otežava učiteljima razredne nastave i profesorima hrvatskog, kao i roditeljima, odabir adekvatnih štiva. Ipak, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade posljednjih je godina uvođenjem nagrada Piširiši, Zvonko i Kitica začelo upravo takvo kritičko vrednovanje, i dvosatna je diskusija najzad završila u pozitivnom i inspirativnom tonu.

Sudeći po velikom odazivu te iskrenom entuzijazmu sudionika ovoga okruglog stola možemo zaključiti kako je suvremena književnost za djecu u vrsnim rukama i kako, čak i u današnjem digitalnom dobu, još uvijek postoje stručnjaci predani potpirivanju ljubavi prema čitanju u naraštajima koji dolaze.