O talijanskoj književnoj i pjesničkoj sceni

U Zagrebu je u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u prosincu 2024. gostovao talijanski pjesnik Gian Mario Villalta. Gostovanje je organizirano u okviru međunarodne pjesničke suradnje HDP-a i udruge Pordenonelegge koja organizira festival Pordenonelegge. Pjesničkog su gosta predstavili Ivan Herceg, pjesnik, urednik i direktor festivala Stih u regiji i Marijana Šutić, prevoditeljica.

Gostovanje Giana Marija Villalte Zagrebu

Gian Mario Villalta rođen je 1959, nakon diplome književnosti na Sveučilištu u Bologni svoj pjesnički debi imao je u časopisu Alfabeta 1986. Njegove pjesme i tekstovi prevođeni su na brojne jezike (engleski, francuski, nizozemski, hrvatski...). Villalta je pjesnik, prozaist, esejist i dramski pisac. No u ovom predstavljanju težište je stavljeno upravo na poeziju. Za pjesničku je zbirku Vanità della mente (Taština uma) 2011. primio nagradu Viareggio, a 2016. za zbirku Telepatia (Telepatija) nagradu Carducci. Dove sono gli anni (Gdje su godine) njegova je zadnja zbirka pjesama (Garzanti, rujan 2022).

Pjesnik propituje ponovno otkriće dijalektalne poezije (u njegovu slučaju neobičnu mješavinu venetskog i friulijskog dijalekta), ali i sferu „tradicionalnog“ talijanskog. Tematski se bavi pitanjem pripadnosti i identiteta, odnosa prošlosti i sadašnjosti, a ističe kako ga u poeziji ne zanima uljepšavanje stvarnosti kroz metafore, već pušta da ga stvari prožimaju dubinski, kako bi mogao pisati o tijelu i duhu, ali i reflektirati i društvo, ratove. Jedna od prevedenih pjesama je upravo o ratu u devedesetima. Riječ je o sjajnoj pjesmi Proljeće 1995 u kojoj pjesnik supostavlja simbolizam i realizam, kroz lirske slike prirode, misaonosti i na kraju slike rata, bombardera. U pjesmi Gdje su godine kroz lirski opis atmosfere zimskog krajolika, piše o prolaznosti.  

Osim čitanja u originalu i prijevodu pjesama iz zbirke Gdje su godine (Dove sono gli anni), koje su izašle u časopisu Poezija u prijevodu Marijane Šutić, Gian Mario Villalta govorio je o svom radu, te o pjesničkoj sceni u Italiji, i usporedio je nekadašnje vrijeme s pjesničkom scenom danas. S obzirom na to da je umjetnički direktor velikoga književnoga festivala Pordenonelegge koji se odvija svake godine krajem rujna u gradu Pordenone, Villalta je govorio o festivalu, o tome kako je nastao, a opisao je i atmosferu. Naime, u vrijeme festivala čitav grad više dana aktivno živi književnost ugošćujući više književnika na književnim susretima na raznim lokacijama u gradu, ne samo u jednome danu, već i istovremeno.

U okviru tog festivala poezija ima posebno mjesto; festival u suradnji s lokalnim izdavačem Samuele Editore objavljuje ediciju posvećenu isključivo poeziji, a same knjige su obilježene žutom bojom koja je i boja festivala. Naziv edicije je Collana Gialla i u njoj su objavljena gotova sva najvažnija aktualna pjesnička imena koja su gostovala na festivalu.

Villalta je govorio o književnoj sceni u Italiji na kojoj postoji nekoliko velikih književnih i pjesničkih centara: Rim, Bologna, Torino, Milano, a sada i Pordenone, a poezija je vrlo rasprostranjena. Uz to, u velikom broju manjih gradova postoje aktivne pjesničke scene, kao i veći broj manjih, ali važnih pjesničkih festivala koji okupljaju pjesnike iz cijele Italije, tako da je pjesnička mreža aktivna i dobro raširena.

Prošle godine ustanovljena je pjesnička nagrada Strega Poesia, koja je uz već poznatu književnu nagradu Strega poeziji dala dodatnu vidljivost. Nagrada se dodjeljuje u Rimu. Villalta je u odboru za još jednu prestižnu pjesničku nagradu u Trstu, Premio Saba, koja nosi ime poznatoga talijanskoga pjesnika Umberta Sabe. Pjesnik je na tribini govorio i o izdavaštvu. Milano je, naravno, velik izdavački centar, tako da je i milanski pjesnički krug jak, no u Italiji postoji više izdavačkih kuća koje objavljuju poeziju. 

Na kraju je dogovoren nastavak književne i prevodilačke suradnje dvaju festivala, a ­Villalta ponovno dolazi u Hrvatsku i ove godine na festival Stih u regiji.