KAZALIŠTE IZDVAJA

35 godina Montažstroja i Slijepi vode slijepe

Nekada izvedbeni kolektiv, a danas brend, Montažstroj za 35. obljetnicu djelovanja ulazi u instituciju. U Gavelli, gdje je proslava održana, krajem prosinca nije bilo ni buke ni slavlja zbog tragedije u Osnovnoj školi Prečko.

Vizualni identitet proslave 35 godina Montažstroja / Izvor GDK Gavella

Suradnje su se prisjećali Leo Rafolt, teatrolog i autor monografije, Ana Stunić, dugogodišnja suradnica, i Gordan Bosanac, jedan od prvih članova kolektiva. Montažstroj se tijekom nemalog vremenskog protoka poprilično trudio biti prisutan. Od početnih uspjeha, preko gostovanja u nizozemskoj fazi, sve do povratka u kontekst i promjene smjerova, nužnih s generacijskom smjenom. Simbolički, ono što je započelo Jezikom kopačke u režiji Boruta Šeparovića u Zagrebačkom kazalištu mladih, uskoro se nastavlja u Gavelli autorskim projektom Šeparovića i Filipa Rutića pod nazivom Slijepi vode slijepe, čija nas premijera očekuje 22. siječnja.

Tematski okrenuta budućnosti, odnosno sve češćem javnom diskursu o umjetnoj inteligenciji, predstava sudeći po najavi neće samo zagrebati po dubokim lažnjacima, nego će i propitivati složeni odnos čovjeka i umjetne inteligencije. Odnosno na koji način tehnologija mijenja našu stvarnost i čini nas „slijepima“. Koliki su izazovi nove tehnologije tek nam predstoji vidjeti u suigri Svena Medvešeka, Filipa Križana, Franje Dijaka, Ivana Grčića, Anđele Ramljak i Roka Juričića.

Sto godina lutkarstva u Hrvatskoj

Koliko je stručna literatura u polju lutkarstva rijetka, ne svjedoči samo nasumično pretraživanje knjižnih kataloga, nego i malobrojnost monografskih kazališnih izdanja, čime se dodatno otežava ne samo istraživačima i studentima, nego i pedagozima, glumcima lutkarima, ali svoj zainteresiranoj javnosti.

Naslovnica knjige Prostor
nedovoljno iskorištene slobode
Igora Tretinjaka / Izvor HDKKT

Stoga su naslovi poput Prostora nedovoljno iskorištene slobode. Sto godina lutkarstva u Hrvatskoj autora Igora Tretinjaka, inače predavača na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, rijetka poslastica. Posebno kad uzmemo u obzir zadnje obuhvatnije izdanje Antonije Bogner Šaban Hrvatsko lutkarstvo iz 1997. Poseban naglasak Tretinjak stavlja na i dalje podzastupljen žanr lutkarskih predstava za odrasle istaknuvši kako je hrvatsko lutkarstvo za odrasle prošlo razvojni put od dramskog lutkarskog izraza koji čuva scensku iluziju do zrelog kazališta predmeta i materijala, uz nekoliko naglašenijih kašnjenja za Europom.

U takvom su razvojnom putu glavnu ulogu uglavnom imali strani utjecaji i gostujući redatelji povezujući nas, no istodobno i udaljujući, s obzirom na to da svi zamašnjaci nisu uhvatili plodnije tlo u našim kazalištima. Vrijednom studijom koju je moguće nabaviti kod izdavača, Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, nastavlja se ambicija novopokrenute biblioteke Polilog da se potiču i objavljuju nedovoljno zastupljene teatrološke teme.