Jezik na pašnjaku

Umro je veliki hrvatski književnik Veselko Koroman. Bio je plodan esejist, književni kritičar, putopisac, antologičar i povjesničar književnosti iz Bosne i Hercegovine, od 1990. godine dopisni član HAZU u Razredu za književnost, redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2012, član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Udruženja književnika BiH, hrvatskog i bosanskohercegovačkog PEN-centra. Rođen je u Radišićima pokraj Ljubuškog 7. travnja 1934, a umro u Mostaru 7. siječnja 2025. Osnovnu školu završio je u Ljubuškom, srednju ekonomsku školu 1956. i Višu pedagošku školu 1958. u Mostaru, a Studij južnoslavenskih književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1965. Bio je nastavnik u Čapljini i Doboju, srednjoškolski profesor u Kaknju i Visokom.

Veselko Koroman bio je plodan esejist, kritičar, putopisac, antologičar i povjesničar književnosti iz BiH / Izvor HKD Napredak

Koroman je počeo pisati 1953. u listu Mlada Hercegovina, uređivao je sarajevski časopis Život od 1969. do 1972, od 1974. bio je lektor, a od 1990. do 1992. urednik u sarajevskoj Svjetlosti. Uređivao je mostarski Osvit, od 1995. do 1998, kao i zrcalni medij Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u kojemu je bio na čelu uredničkoga vijeća do 2007. Godine 1993. bio je savjetnik za kulturu i znanost u Predsjedništvu Hrvatske zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, a zatim u Županiji Zapadnohercegovačkoj.

Objavljivao je poeziju, eseje, putopise, književne prikaze, kritike i članke u različitoj periodici. Pjesme su mu prevođene na talijanski, slovenski, rumunjski, makedonski, poljski, engleski, albanski, francuski, turski, ruski, esperanto, grčki i španjolski.

Zaokupljen istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH, sastavio je antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (1995), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (1996) i Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (Mostar 2008). Autor je stihova u grafičkoj mapi Đure Sedera (2002). Uvršten je u mnogobrojne antologije, kao što su Suvremeno hrvatsko pjesništvo (1972), Novije pjesništvo Bosne i Hercegovine (1990), Naša ljubavnica tlapnja (1992), Skupljena baština (1993), Uskličnici (1996), Żywe źródło (prijevod s hrvatskoga na poljski Łucja Danielewska, Varšava, 1996), Antologija suvremene hrvatske poezije (1997), U sjeni transcendencije (1999), Probrana baština (2001), Hercegovina (2002), Hrvatski putopis (2002), Međaši (2004).

Kao pjesnik hermetičnoga, postmodernističkoga izraza, zaokupljen egzistencijalnom problematikom, prirodom i zavičajem, ovaj vrsni pjesnik jezika, objavio je petnaestak zbirki: Grad prema sjeveru (1957), Crne naranče (1965), Knjiga svanuća (1967), Svjetiljka od trnja (1971), Izabrane pjesme (1975), Sjaj i rana (1975), Na tom svijetu (1977), Jezik na pašnjaku (1984), Dok vlada prah (1986), Zeleni se što je bilo (1989), Na dan svega (1997), U zemaljsko vrijeme (2000), Sok od velebilja (2001).

Objavio je zbirke filozofsko-esejističkih zapisa, lirskih meditacija, razgovora i putopisa Pogled iz zrcala (1974), Svijet ili dvije polovice (1979) i Potraga za cjelinom (1996), autobiografski roman Mihovil (1983) o čijem nastanku, ali i o političkim događajima govori u knjizi Razgovori o književnosti i ostalom (1998). Piše zbirku proznih minijatura, pripovijetka i novela Zemljom, snovi (1987), zbirku novela Prijadranske kiše (2005), knjigu diskurzivnih tekstova Plaćene riječi (2003), testamentarno djelo Sabrane pjesme (2004) i dokumentarno-biografsku knjigu Moja pisma suvremenicima (2006). Akademija nauka i umjetnosti BiH priopćila je kako je objavio 512 pjesama, od kojih je 145 uvršteno u 78 antologija, 12 u čitanke, a 327 prevedeno je na druge jezike.

Dobio je mnoga priznanja i nagrade, primjerice, nagradu Udruženja književnika BiH za poeziju, Goranov vijenac za ukupni književni rad 1997, prvu nagradu za poeziju za ciklus pjesama Jesam li na pravom mjestu 2005, Nagradu Dubravko Horvatić za poeziju 2006, Plaketu Dobrojutro, more s pjesničkih susreta u Podstrani 2017, a na jubilarnoj 25. jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na Braču okrunjen je maslinovim vijencem 7. kolovoza 2015. i tako postao poeta oliveatus, s pločom od bračkoga mramora na kojoj su urezani njegovi stihovi, podignutoj na Zidu od poezije na središnjem trgu.

Potpisnikom je Sarajevske deklaracije o hrvatskome jeziku 28. siječnja 1971. godine.

Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. godine za Nobelovu nagradu za književnost.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima / bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu. /
Naroda što misli, što velik je i miran /
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.

(Doći će vrijeme)