Hrvatska revija o velikom jubileju

Povodom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva iz tiska je izašao novi tematski broj Hrvatske revije koji su osmislili glavna urednica Mirjana Polić-Bobić i urednik Dino Milinović uz pomoć Mirjane Matijević Sokol. Na početku se Dino Milinović osvrće na prijepore oko krunidbe kralja Tomislava te naziva Hrvatsku mladom državom i još mlađom nacijom, ali vrlo drevnom. Dapače, ona jest drevna i ima uistinu bogatu povijest koju treba baštiniti.

Povjesničar Ante Birin donosi pregled hrvatske političke povijesti od početka IX. stoljeća do dolaska kralja Tomislava na vlast, uključujući vladare koji su bili na vlasti prije Tomislava. Ističe kako je upravo to razdoblje od iznimne važnosti za društveno-politički razvitak tadašnje Hrvatske koji obilježavaju dva procesa: evangelizacija Hrvata od strane franačkih misionara i Višeslava kao prvoga hrvatskoga krštenoga kneza te centralizacija vlasti.

O važnosti hrvatskih crkvenih veza tijekom X. stoljeća piše Ana Biočić. Papa je u to vrijeme bio od iznimne važnosti Hrvatima za ostvarivanje vlastitih agendi, odnosno strateški važan partner za ostvarenje samostalnosti od Franačkoga Carstva. Autorica navodi važnost Splitskoga sabora 925. i uzdizanja titule dux u titulu rex, a prvi hrvatski kralj svojom je vladavinom nastavio aktivno povezivati hrvatsko zaleđe s dalmatinskom obalom uz papinu privolu, odnosno priznanje vlasti kao kralja. Marko Trogrlić pisao je o splitskim crkvenim saborima (925–928) i važnosti Salone kao starokršćanskoga ishodišta i temelja. Pritom analizira prvi kanon Splitskoga sabora iz 925. i njegovu važnost kroz tri elementa. Prvi je važnost Salone kao organizirane crkvene biskupije ili općine. Drugi je biskup Dujam koji je prvi po imenu poznati salonitanski biskup. Konačno, treći – Split kao sjedište crkvene biskupije i nasljednik Salonitanske crkve.

Novi broj Hrvatske revije dostupan
je u Knjižari Matice hrvatske

Tekst Mirjane Matijević Sokol donosi pregled poznatih izvora o kralju Tomislavu na temelju kojih imamo današnje spoznaje o njemu i njegovu vremenu. Napominje da povremeno u znanosti vlada skepsa zbog nedovoljno izvora o Tomislavovu vremenu, ali da ni o drugim ranosrednjovjekovnim vladarima nema više izvora. O kralju Tomislavu nemamo sačuvane zapise u kamenu, ali autorica na temelju dosadašnjih izvora tvrdi kako apsolutno ne bismo trebali imati sumnje u to da je Tomislav 925. postao prvi hrvatski vladar s titulom kralja.

Vladimir Sokol piše o hrvatskoj vojnoj moći u vrijeme kralja Tomislava, odnosno o tome kako je stvarana hrvatska vojska u srednjem vijeku prije Tomislavove vladavine, te o vojsci koju je on naslijedio. Navodi da je Tomislav svoje vojno naslijeđe održao i dodatno razvio, te donosi pregled organizacije vojske i naoružanja koje je vojska posjedovala, o čemu govore brojni arheološki dokazi – primjerice, oni iz Mahovljana i Vaćana. Methodii doctrina i ninski biskup Grgur naslov je teksta Tomislava Galovića u kojemu se osvrće na staroslavensko crkveno bogoslužje i važnost biskupa Grgura te upravo ta dva znanstvenoistraživačka pitanja zauzimaju važno mjesto u hrvatskoj historiografiji. Metodov nauk ili učenje spominje se u nekoliko povijesnih izvora koji su važni zbog toga što nam govori o staroslavenskom jeziku u liturgiji na našim područjima. Autor se dotiče „titule“ Grgura kao borca za glagoljicu te analizom iznesenih podataka dolazi do zaključka da Grgur zapravo nije bio branitelj glagoljice, već „borac za primat svoje crkve nad dalmatinskim biskupima“.

Tekst o srednjovjekovnim krunidbama piše Ivan Buljević, koji se u tekstu dodatno osvrće na krunidbu kralja Tomislava. Opisuje krunidbu kao svojevrsni spektakl, pritom dodajući utjecaj Crkve kao iznimno važan za sam proces. Tomislavovu krunidbu opisuje kao vrlo bitnu za hrvatsku povijest, ali i kao neiscrpnu inspiraciju umova hrvatskoga naroda te navodi da je ona bila ključni trenutak u procesu oblikovanja hrvatske srednjovjekovne države. Nikolina Šimetin Šegvić piše o Duvanjskom polju kao mjestu na kojemu je izvršen čin krunidbe kralja Tomislava. U tekstu se nalazi prikaz dosadašnjih saznanja i tumačenja hrvatskih povjesničara (posebice starijih) o mjestu Tomislavove krunidbe. Pritom su neki povjesničari poput Mihe Barade ponudili totalni zaokret po pitanju mjesta krunidbe kralja Tomislava i Dalmu iz Ljetopisa popa Dukljanina protumačili kao – Omiš! Nadalje, autorica se dotiče i podizanja spomen-crkve, odnosno duvanjske bazilike sv. Ćirila i Metoda, a upravo je u srpnju prošle godine obilježena 100. obljetnica postavljanja njezina kamena temeljca.

O proslavi 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u vrijeme Kraljevine SHS 1925. godine pisao je povjesničar Mario Jareb koji navodi da je ideja o proslavi spomenute obljetnice zaživjela još 1906, odnosno prije Prvoga svjetskog rata i pridruživanja Hrvatske novoj državnoj zajednici. Simbolično je obilježavanje godišnjice započeto izgradnjom spomen-crkve na Duvanjskom polju. Najveći dio proslave odvijao se u crkvama kao „Dan katoličke omladine u slavu tisuće godišnjice hrvatskoga kraljevstva“. Nakon toga je nastavljeno daljnje obilježavanje, primjerice 4. i 5. srpnja u Zagrebu, na kojem su se okupili deseci tisuća ljudi. Postoje brojni podsjetnici na spomenutu proslavu, čak i spomenici od kojih je većina preživjela posljednjih 100 godina hrvatske povijesti dočekavši tako suvremene hrvatske generacije.

Tekst o liku kralja Tomislava u hrvatskoj likovnoj umjetnosti XIX. i XX. stoljeća donosi Ivan Kokeza. Pri tome su prvi ozbiljniji likovni pokušaji datirani u 1888, odnosno 1889. godinu kada je naslikan Tomislav, prvi hrvatski kralj Ferdinanda Quiquereza, a posljednje značajnije djelo obrađeno u tekstu jest konjanički spomenik kralju Tomislavu postavljen 1947. u Zagrebu. Na njemu su tek 1991, nakon niza promjena uslijed povijesno-političkih prevrtanja, pronađeni izvorni fragmenti autora Roberta Frangeša Mihanovića. Mira Kolar Dimitrijević i Hrvoje Petrić donose pregled procesa nastanka spomenutog konjaničkog kipa te objašnjavaju kako su i zašto, stjecajem okolnosti, bile potrebne čak 23 godine od ideje o spomeniku (1924) do njegova postavljanja (1947).

Posljednji tekst iz pera Vladimira Gossa donosi pregled zanimljivih predromaničkih građevina, primjerice crkvice Sv. Pelegrina u Savru, crkve Sv. Križa u Ninu, crkve Sv. Mihajla u Koločepu itd. Osim toga, spominju se brojni drugi važni predromanički nalazi poput Bašćanske ploče te je objašnjena njihova važnost za hrvatsku (srednjovjekovnu) povijest i umjetnost.

Zaključno, krunidba prvoga hrvatskog kralja Tomislava 925. godine jedan je od ključnih temelja borbe i stvaranja hrvatske države, kao i njezine bogate i slavne povijesti. Uostalom, kako to u svome tekstu navodi Dino Milinović: „Iz davne krunidbe izrasla je naša sadašnjost, Republika Hrvatska, ravnopravna članica velike obitelji europskih naroda.“