Glazbena apoteoza Marulićeve godine

Godina Marka Marulića koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila u povodu 500. obljetnice njegove smrti, glazbenu apoteozu doživjela je 1. prosinca 2024. u Prinzregententheateru u Münchenu koncertnom izvedbom opere Judita akademika Frane Paraća. Bila je to prva inozemna izvedba te opere koju je inicirao hrvatski dirigent s njemačkom adresom Ivan Repušić u ciklusu Sonntagskonzerte Minhenskog radijskog orkestra.

Koncert je za diseminaciju hrvatske glazbe izvan Hrvatske iznimno bitan, jer je formatom, ali i pozitivnim odjekom koju je izvedba ostvarila, nadišao dosadašnje uzuse i predstavlja pravi projektni unikat.

Ministarstvo kulture i medija RH prepoznalo je Repušićevu ideju te poduprlo ovaj bilateralni projekt, u kojemu je s hrvatske strane sudjelovao Zbor HRT-a (zborovođa Luka Vukšić), a s njemačke Minhenski radijski orkestar. Repušić je angažirao vrhunske operne soliste među kojima je većina aktivna upravo u Njemačkoj.

Uspješnom izvedbom Judite Frane Paraća u Münchenu glazbeno zaključena Godina Marka Marulića / Snimio Markus Konvalin / BR

Sofija Petrović preuzela je ulogu Judite koju je prvotno trebala pjevati njemačka sopranistica Annika Schlicht, dok je Oloferna pjevao Ivica Čikeš. Ostali solisti bili su sopranistica Evelin Novak (Ruta), mezzosopranistica Diana Haller (Abra), tenor Stjepan Franetović (Ozija), tenor Matteo Ivan Rašić (Akior), bariton Matija Meić (Vagav), bas Sava Vemić (Eliakim) te zborski solisti, tenori Mislav Lucić i Damir Klačar (Prvi i Drugi Svećenik).

Izravni prijenos
na Bavarskom radiju

Zanimljivost je da je koncertna izvedba Judite (uz podslovljavanje libreta na njemačkom prevoditeljice Vesne Ivančević Ježek) imala izravni prijenos na Bavarskom radiju, a snimljena je i za nosač zvuka u izdanju BR-Klassik, izdavačke kuće Bavarskog radija.

Već spomenuta posebnost koncepta ogledala se u načinu kontekstualne prezentacije opere i libreta (prema Maruliću) njemačkoj publici. U uvodu prije glavnog dijela programa (Einführung), koji se odigrao u Gartensaal sat vremena prije koncerta, njemačka je publika imala priliku čuti multimedijalno predavanje Josipa Belamarića o Maruliću uz faksimile iz Judite, koje je u dijaloškoj formi vodila urednica radijskog prijenosa Michaela Fridrich. Belamarić je na eruditivan način, na engleskom jeziku, govorio ne samo o Maruliću i o njegovoj važnosti za povijest hrvatskog jezika i književnosti, nego ga je i kontekstualno smjestio u europski krug istaknuvši sljedeće: „U Marulićevoj su Juditi slike i riječi, ideje i pouke rimovane načinom koji je bio potpuno nov za uši njegovih suvremenika. Judita je pravo čudo rime, gdje sve rezonira u savršenom skladu... Teško da postoji djelo koje stvarno tako izravno zaziva glazbenu obradu! Barem trećinu riječi iz Judite današnji hrvatski jezik ne rabi niti razumije, ali unatoč tome – rime Marka Marula Splićanina teku svečano, ugodno...“

Posebno je istaknuta poveznica Marulića i Münchena. Naime, jedan primjerak trećeg izdanja Marulićeve Judite iz 1522, tiskanoga za dubrovačkog knjižara Jacoma di Negrija čuva se upravo u Bavarskoj državnoj biblioteci u Münchenu, u zbirci Hrvatska kolekcija koja trenutačno broji oko 45.000 svezaka. Ova biblioteka posjeduje i druga Marulićeva djela, poput De institutione iz 1506, Evangelistarium iz 1519. i dr. – ukupno osam Marulićevih naslova!

Nakon uvoda uslijedio je prvi koncertni dio, koji je na osebujan način idejno zamislio maestro Repušić u suradnji s urednicom Michaelom Fridrich i autoricom ovih redaka.

Naime, kako je zbog bolesti akademik Parać morao otkazati dolazak u München, a time i sudjelovanje u prvom dijelu koncerta, taj je dio ostvaren u razgovornom formatu između Belamarića, Michaele Fridrich i autorice ovog teksta, a njezina je uloga bila dvostruka: ona muzikologinje i tumača karakteristika Paraćeva djela na njemačkom jeziku te konsekutivne prevoditeljice riječi kojima se publici (sada na hrvatskom jeziku!) obratio Belamarić. Upravo je signifikantno da je uredništvo Bavarskog radija željelo čuti hrvatsku riječ u izravnom prijenosu. U auditoriju su bili i ministrica kulture i medija RH Nina Obuljen Koržinek, hrvatski veleposlanik u Njemačkoj Gordan Bakota, generalni konzul u Münchenu Vladimir Duvnjak, voditelj Hrvatske katoličke župe fra Petar Klapež, voditelj Akademskog kruga u Münchenu Ante Moro, rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a Ivana Kocelj, intendantica HNK u Zagrebu Iva Hraste Sočo i ravnateljica KD Vatroslava Lisinskog Nina Čalopek.

Duge ovacije njemačke publike

Nakon Plesa barunice iz Paraćeva baleta Carmina Krležiana, kao svojevrsnog amuse-gueulea, uslijedio je razgovorno-glazbeni dio s osvrtom Joška Belamarića o važnosti Marulićeva epa te komentar o historiografiji opere Judita i Paraćevim skladateljskim postulatima. Važan je dio bila analiza i postuliranje opere Judita u kontekst suvremene hrvatske glazbe. Pojedini komentari bili su popraćeni izvedbama ulomaka iz opere kroz koje je publika upoznala nositeljicu naslovne uloge Sofiju Petrović, Savu Vemića u ulozi Eliakima, dominantne zborske dijelove poput skrušene molitve Bože, pomiluj nas ili pak ritmički atraktivni Ples Asiraca.

Na kraju prvog dijela publici se obratio i maestro Repušić, koji je srdačno pozdravio akademika Paraća obrativši mu se radijskim putem uime oduševljene publike, koja je i prvi dio, kao i izvedbu koja je uslijedila, ispratila dugim ovacijama!

Izvedba je to itekako zaslužila, jer su svi odreda – od solista, zbora, do vrhunskog orkestra – potvrdili važnost međunarodne suradnje upravo u povezivanju glazbom kroz zajednički njemačko-hrvatski glazbeni poduhvat.

Kongenijalno je istaknuo akademik Ivan Supičić u govoru na Muzičkoj akademiji 2020. godine: „Uzaludne su sve strukture, oblici i okviri ako nema ljudi. Ljudi su nezamjenjivi, jer su nositelji i pokretači. Stvari nastaju i nestaju zbog njih, ali i radi njih.“

Korifeji hrvatske glazbe

Upravo se u Münchenu u najljepšem svjetlu potvrdila ta misao. Paraćeva je glazba (skladana 2000) zasjala opet u svojoj genijalnosti, Judita je argumentirano opera koja postaje kanonsko djelo hrvatskog opernog repertoara 21. stoljeća, a ljudi poput Repušića, koji je pokretač i nositelj zamisli, postaju uzornim korifejima hrvatske glazbe u inozemstvu, ne samo zato što pred sobom ima vrhunske ansamble, već štoviše, zbog činjenice da u svojim svjetskim putovanjima uvijek ostaje vjeran i ljudima svojeg iskona koje majstorski plete u mrežu inozemno relevantnih projekata. Pritom pomno angažira krug stručnjaka, muzikologa, povjesničara tumača i samih glazbenih interpreta koji svi zajedno, kao tim, rade na jednoj novoj, sasvim suverenoj prezentaciji hrvatske glazbe izvan domovine – nenametljivo, tiho i iznad svega: nesebično!