Dragulj zagrebačke renesanse

Prilikom primarnog saniranja posljedica zagrebačkog potresa od 22. ožujka 2020. i pripreme za hitne građevinske radove, u podu apside stolne crkve građevinari su naišli na izvanredno vrijedan nalaz: pronađena su četiri kiparska fragmenta od crvenkastog kamena, koji su odmah prepoznati kao dijelovi nadgrobne ploče zagrebačkog biskupa Luke od Segeda, u hrvatskoj historiografiji poznatijeg pod imenom Luka Baratin. Jedan od najzaslužnijih biskupa u zagrebačkoj crkvenoj povijesti vodio je biskupiju od 1500. do 1510. Velika je njegova zasluga dovršenje svodova katedrale u kojoj je dao podići i pregradu (emporu) između prezbiterija i lađa.

Suočen sa sve većom opasnošću od osmanlijskih prodora odlučio je stolnu crkvu opasati zidinama i kulama. Međutim, te će se zadaće prihvatiti kardinal Toma Bakač koji je nakon Lukine smrti postao upraviteljem Zagrebačke biskupije. Umjetnički ostaci iz Lukina vremena svjedoče o biskupovoj sklonosti renesansnoj modi, koja je pod utjecajem talijanskih umjetnika vladala na dvoru u Budimu. Jedan od njezinih najrevnijih promicatelja bio je i sam kardinal Toma Bakač.

Nadgrobna ploča Luke Baratina, Hrvatski povijesni muzej / Snimio Boris Bošković

Ploča razbijena pa spašena

Već su otprije znanstvenoj i kulturnoj javnosti bila poznata tri ulomka te iste ploče, pronađena nakon velikog potresa 1880. Tim se vrijednim kiparskim fragmentima, koji, prema riječima Lelje Dobronić u monografiji Renesansa u Zagrebu (1994), „pokazuju visoku umjetničku razinu kiparskoga rada“, nije isprva pokazivala odgovarajuća pažnja. Onovremeni izvor navodi da su za Bolléove restauracije prvostolne crkve ti kameni ulomci izbačeni na dvorište, kako bi radnici preko njih lakše gurali tačke. Poslije ih je Zagrebački stolni kaptol darovao Narodnom muzeju, sadašnjem Hrvatskom povijesnom muzeju, gdje se i danas čuvaju. Zapravo je za većinu nadgrobnih ploča s reljefima pokojnika, uglavnom biskupa i kanonika, čiji su se grobovi još od srednjeg vijeka nalazili u svetištu katedrale, fatalna bila 1703. godina. Naime, tada je staro podno opločenje zamijenjeno novim, a ploče s grobova upotrijebljene su kao građevinski materijal i podloga novom podu crkvenoga svetišta. Zaslužni zagrebački konzervator Gjuro Szabo u svom je članku o povijesti izgradnje katedrale iz 1929. upravo razbijanje ploče biskupa Luke naveo kao primjer eklatantnog vandalizma, koji je, prema njegovu mišljenju, nesmiljeno pratio dugu povijest stare zagrebačke prvostolnice – sve do Bolléove neogotike koju je Szabo duboko prezirao. 

Oporuka biskupa Luke

O nastanku biskupove nadgrobne ploče dugo nije bilo nikakvih podataka. Tek nedavno je mađarska znanstvenica Viktória Kovács u reviji mađarskih arhiva (Levéltári közlemények, 2022) objavila prijepis oporuke biskupa Luke, pronađen u arhivu ugarske velikaške obitelji Batthyány u Körmendu. Oporuka, čiji sadržaj do sada nije bio poznat u cijelosti, sastavljena je u Čazmi, tadašnjoj glavnoj rezidenciji zagrebačkih biskupa, 12. ožujka 1510, sedam mjeseci prije Lukine smrti. Taj opširan dokument baca izvanredno svjetlo na biskupa Luku i njegove odnose prema zagrebačkoj crkvi. On svjedoči o ekonomskoj snazi Zagrebačke biskupije i o imućnosti biskupa koji je u tom trenutku u gotovu novcu posjedovao preko
25 000 zlatnih florena.

Četiri pronađena kiparska fragmenta odmah su prepoznati kao dijelovi nadgrobne ploče zagrebačkog biskupa Luke od Segeda, u hrvatskoj historiografiji poznatijeg pod imenom Luka Baratin. Jedan od najzaslužnijih biskupa u zagrebačkoj crkvenoj povijesti vodio je biskupiju od 1500. do 1510. Velika je njegova zasluga dovršenje svodova katedrale i podizanje pregrade između prezbiterija i lađa

Na prvom mjestu oporučitelj svom vladaru, kralju Vladislavu (koji je njegov testament vlastoručno odobrio) daruje iznos od 2000 forinti i nekoliko dragocjenih predmeta od srebra. Isti iznos ostavit će i samostanu franjevaca u Kloštru Ivaniću, koji je upravo on utemeljio. Na franjevačkoj crkvi još je i danas ploča s biskupovim grbom. Brojne manje legate biskup namjenjuje drugim crkvama, samostanima i ubožnicama u biskupiji, s obavezom da u skladu s veličinom svote koja im je darovana za njega služe mise zadušnice. Tim je donacijama biskup Luka za spas svoje duše osigurao više od 2500 svetih misa. Taj podatak dovoljno govori o njegovoj pobožnosti i skrbi za život nakon smrti.

U sklopu iste brige valja razumjeti podizanje oltara sv. Marije i sv. Luke u svetištu zagrebačke katedrale pred kojim je biskup želio biti pokopan. Tom je oltaru oporučno ostavio liturgijsko posuđe i ruho. Osim toga, predvidio je i iznos od 100 florena za izradu oltara sa slikom Blažene Djevice Marije, koja je, prema tekstu oporuke, trebala biti slična onoj koja se nalazila na oltaru njegova predšasnika, pokojnog biskupa Osvalda. Kao posljednja stavka u oporuci spominje se iznos od 200 florena namijenjen izradi nove nadgrobne ploče od crvenog kamena za biskupovu grobnicu. 

Johannes Fiorentinus i radionica u Ostrogonu

Ne znamo je li biskup Luka još doživio početak izrade svoje nadgrobne ploče. To je svakako moguće jer je između datuma oporuke i njegove smrti prošlo gotovo sedam mjeseci. Međutim, ploča od crvenog kamena nije izrađena u Zagrebu, u kojem u to doba nije bilo umjetnika doraslog tom zadatku. Dugo se u hrvatskoj povijesti umjetnosti smatralo da je ploču klesao veliki renesansni kipar podrijetlom iz Trogira, Ivan Duknović, koji je desetak godina proveo u službi kralja Matije Korvina u Budimu. Međutim, već ostarjeli Duknović u doba izrade nadgrobne ploče biskupa Luke boravio je u Dalmaciji ili u Italiji, daleko od Budima i Zagreba. Izrada ploče povjerena je radionici u Ostrogonu, koju je vodio kipar Ivan iz Firence, latinskim imenom Johannes Fiorentinus, jedan od brojnih umjetnika koji su još za kralja Matije Korvina došli iz Italije u Ugarsku i tu se etablirali kao aktivni sudionici u stvaranju ugarske renesanse. Majstorovo ime IOHANNES, kojemu zbog oštećenja nedostaje drugi dio (Fiorentinus), čita se i na biskupovoj ploči.

Smještaju radionice u Ostrogonu, sjedištu ugarskih primasa, u čijoj je katedrali  kardinal Toma Bakač sebi podigao veleban renesansni mauzolej od istoga crvenog kamena, osobito je pogodovala blizina gorja Gerecse s kamenolomima u kojima se vadio taj vrlo cijenjen vapnenac od kojega su klesane brojne nadgrobne ploče za naručitelje širom Ugarskog Kraljevstva i izvan njega.

Poput niza srodnih nadgrobnih ploča iz radionice Ivana Firentinca, i ploča biskupa Luke dobila je sva bitna obilježja renesansnoga kiparstva oko 1500. godine. Svima prepoznatljiv humanističko-renesansni detalj svakako je latinski natpis pod nogama pokojnika izveden prema antičkoj modi. Tekst epitafa klesan slovima rimske kapitale smješten je u kvadratnu natpisnu ploču s bočnim „ručkama“ (tabula ansata), uobičajenu na votivnim pločama rimske antike. U prijevodu natpis glasi:

Ovdje leži Luka, prečasni biskup.

Svetom je zagrebačkom hramu bio ures i svjetlo.

U pobožnosti uvijek prvi, nenadmašan u kreposti.

Zaslugama je svojim zavrijedio nagradu neba.

Umro je 22. rujna 1510.

Klesani lik ležećeg biskupa odlikuje visoki stupanj mimetičke izvedbe pojedinosti i profinjene modelacije oblika. Johannes Fiorentinus prikazao ga je kao blago usnulog pokojnika položenog na dno plitkoga odra, obloženog čvrstim platnom ili kožom, pribijenom za stijenke čavlićima. Biskupova je glava, prema običaju toga doba, meko položena na jastuk, presvučen dekoriranim damastom s kićankama na uglovima. Portretne crte njegova lica prožima duh mistične smirenosti. Usnuli biskup u potpunom je ornatu s rukavicama i pastirskim štapom. Na prsima desnom rukom pridržava raspelo s trolisnim završecima krakova. Ispod raspela razabire se veliki medaljon, klesan u plitkom reljefu, obrubljen dragim kamenjem i biserjem, na kojem je prikazan Isus kao Čovjek Boli (imago pietatis). Taj zalog vjere u otkupljenje Isusovom žrtvom, visi oko njegova vrata. Ispod njega na misnici su vezena još dva kružna medaljona, jedan s Isusovim, drugi s Marijinim monogramom. 

Profinjeni ukus
renesansnog
biskupa

Nažalost, nije ostao sačuvan grb biskupa Luke izliven u mjedi, pričvršćen u podnožju nadgrobne ploče, kako ga je oko 1640. vidio i opisao kanonik Rafael Levaković. Biskupov grb poznajemo s drugih spomenika, predmeta umjetničkog obrta i knjiga za čiju je narudžbu bio zaslužan biskup Luka. Među njima svakako valja spomenuti bogato ilustriran Misal po obredu Zagrebačke crkve, tiskan 1511. u Veneciji na inicijativu i s novčanom potporom zagrebačkog biskupa koji, nažalost, nije doživio njegovo objavljivanje. Biskup Luka bio je zaslužan i za drugo izdanje Zagrebačkog brevijara, tiskano u Veneciji 1505. O profinjenom ukusu tog renesansnog biskupa svjedoči niz predmeta umjetničkog obrta iz njegove ostavštine koji se još i danas čuvaju u riznici zagrebačke katedrale kao dragocjeni svjedoci kulturne veličine toga vremena. 

Unatoč nepovoljnim okolnostima, nadgrobna ploča biskupa Luke ipak se sačuvala i – gotovom čudom – u fragmentima pojavila na svjetlu dana. Po svojoj izradi ona pripada skupini najreprezentativnijih grobnih monumenata na tlu nekadašnjega Ugarskog Kraljevstva. Za sjevernu Hrvatsku i Zagrebačku (nad)biskupiju ona je prvorazredni spomenik renesansne umjetnosti, na kojem je reprezentativna kiparska forma prožeta tradicionalnom simbolikom eshatoloških očekivanja pobožnoga biskupa. Prikladnim restauratorskim zahvatom i spajanjem sačuvanih ulomaka u cjelinu, ploča bi mogla zablistati u punome sjaju kao podsjetnik ne samo na velikog biskupa nego i na jedno sjajno razdoblje zagrebačke i hrvatske kulturne povijesti.