Buđenje nove nade

Nakon velikih događaja 1874. kad je osnovano moderno sveučilište i kad je Matica započela novi život uzevši hrvatsko ime nastao je pravi procvat znanstvenih i književnih djela o hrvatskoj povijesti. Objavljena je Smičiklasova Poviest hrvatska u dva sveska (1879. i 1882. godine).

Godine 1876. slavila se osamstota obljetnica krunidbe kralja Zvonimira. Za tu je priliku Franjo Marković napisao dramu Zvonimir, kralj hrvatski i dalmatinski. Drama je izvedena u kazalištu i posebno objavljena. U toj drami kralj Zvonimir hoće „da sinovi hrvatske zemlje budu prvi junaci ljudstva i da stekavši domovinsku zemlju steknu i domovinu velikih misli i velikih čina, jer narod, koji nema i domovinu duha izgubit će i domovinu praha“.

Časopis Matice hrvatske Vienac donio je 26. kolovoza 1893. vijest da je u Kninu osnovan Prvi muzej hrvatskih spomenika.

Naslovnica Zbornika Matice hrvatske o tisućoj godišnjici Hrvatskoga Kraljevstva iz 1925.

U sljedećem broju, 9. rujna 1893, Vienac objavljuje Kranjčevićevu pjesmu Na grudi prošlosti. Oduševljeni pjesnik pjeva o buđenju nove nade. Hrvatsko starinarsko društvo u Kninu objavilo je 1894. Spomen-knjigu otvora prvoga muzeja hrvatskih spomenika i Izvješće šeste glavne skupštine održane 24. kolovoza 1893. Donosi sliku čedne zgrade i opisuje njezine dvorane, zidove i krov te obznanjuje:

„Ova malena zgrada bit će narodnim svetištem, gdje će biti čuvani trofeji naše uljudbe, naših najmilijih uspomena. U njoj će priprosti težak nalaziti povijesničke zorne obuke; strukovnjak dokaza svojim povijesničkim tvrdnjama; rodoljub utjehe svojoj sumornoj duši. I za prostrani svijet ova zgrada postaje važna, pošto će se u njoj čuvati spomenici umjetnosti VII – XI. vijeka, upravo onog doba, na kojima su oskudni i drugi narodi. U toj će se zgradi pobliže čuti za ime hrvatsko, za našu uljudbu, za hrvatska tvrda prava nad Dalmacijom.“ Pokretači tog pothvata na najbolji mogući način odgovorili su na providonosne nalaze spomenika iz doba hrvatske narodne samovlade. Tom knjigom, a sljedeće godine časopisom Starohrvatska prosvjeta obratili su se ne samo povjesničarima, arheolozima, književnicima i novinarima, nego svima koji hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu cijene i poštuju.

Nadahnuće hrvatskom baštinom

U vrlo teškim društvenim i političkim prilikama pridružili su se ustanovama i društvima koja su objavljivala književna i znanstvena djela. Tih su godina građena hrvatska narodna kazališta u Zagrebu i Splitu, postavljani spomenici Ivanu Gunduliću i Andriji Kačiću Miošiću. Objavljivana su djela starih i novih pisaca hrvatskih, djela iz svjetske književnosti, iz grčke i rimske klasične starine, knjige o povijesti, umjetnosti, znanosti i gospodarstvu.
Za obljetnice hrvatskih velikana znanosti i kulture stvarana su nova književna i umjetnička djela – pjesme, studije i drame, priređivani koncerti i kazališne predstave. Godine 1901. priređena je velebna proslava 400 godina Marulićeve Judite. Matica hrvatska objavila je novo izdanje te književne i povijesne prinose i istraživanja.
U ozračju tih proslava i obljetnica nastavilo se proučavati i pisati o baštini hrvatskih kraljeva i sveukupnoj povijesti hrvatskog naroda. Stjepan Miletić objavio je 1902. u nakladi Matice hrvatske dramu Tomislav. Ta je knjiga bila prvi dio pentalogije Hrvatski kraljevi. Vladimir Nazor 1901. objavio je u Viencu pjesmu Borna, a u izdanju Hrvatske knjižarnice u Zadru, a također i u nakladi Knjižare Jadran u Dubrovniku izašla je 1904. Knjiga o kraljevima hrvatskijem. Kritika ju je odlično primila. Milutin Cihlar Nehajev napisao je u riječkom Novom listu izvrstan kritički prikaz, koji je Nazora očito potaknuo da u novome izdanju popravi slabije stihove i napiše pjesmu Zvonimirova lađa. To novo izdanje Hrvatskih kraljeva izašlo je 1912. u nakladi Matice hrvatske i Matice dalmatinske. Pjesme Zvonimirova lađa i Tomislav objavljivane su u mnogim čitankama i antologijama. Zvonimirovu lađu uglazbio je Jakov Gotovac, pjesmu Krešimir I. Boris Krnic, a pjesmu Na Velebitu Rudolf Matz. Litografirane note objavio je časopis Sklad. Pjesme su pjevali zborovi mnogih pjevačkih društava.

Isidor Kršnjavi pisao je povijesne rasprave. No osobito je značajno što je pozvao slikare da prikažu hrvatske kraljeve. Slikama je ukrasio palaču Ministarstva bogoštovlja i nastave. O njima su pisale novine i časopisi, tiskale su se reprodukcije koje su postale ukras mnogih ustanova, domova kulture, ureda i škola. Hrvatsko historijsko slikarstvo bilo je prisutno u čitankama i časopisima i u bezbrojnim kućama u svim našim gradovima i selima. Slike Mate Celestina Medovića, Otona Ivekovića i Ferde Quiquereza potakle su mnoge druge slikare da nastave njihovo veliko djelo.

Oko 1900. stiglo je u Maticu hrvatsku pitanje na koji će se način 1925. proslaviti tisuću godina Hrvatskog Kraljevstva. To je pitanje razmotreno i objavljen je odgovor Franje Markovića. Bio je to promišljen nacrt nacionalnog programa proslave u kojem je navedeno da su potrebna znanstvena istraživanja – arheološka, povijesna i arhivska, te objavljivanje radova i priređivanje znanstvenih skupova. Nadalje da treba pisati književna djela – romane, drame i pjesme, skladati glazbena djela, priređivati svečanosti, koncerte i predstave, pisati popularne knjige za puk o hrvatskoj povijesti i o hrvatskom kraljevstvu. U tom kratkom nacrtu Franjo Marković naveo je da treba postavljati spomenike i graditi domove kulture, knjižnice i crkve, misleći na djela arhitekata i graditelja, slikara i kipara.

Na tom tragu nastale su knjige Velimira Deželića: Prvi kralj, U pandžama lava, Majka velikoga kralja, Petar Krešimir. Objavilo ih je Društvo svetog Jeronima.

U Hrvatskom kolu, književno-naučnom zborniku, Vjekoslav Klaić objavio je 1906. članak Duvanjsko polje.

Vijest iz Vienca o osnivanju muzeja u Kninu

Naslovnica knjige Vladimira Nazora
Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904.

Jubilejski Zbornik
Matice hrvatske

Godine 1925. objavljene su knjige: Zbornik Matice hrvatske o tisućoj godišnjici Hrvatskoga Kraljevstva, Josip Nagy, Monumenta diplomatica – Isprave iz doba hrvatske narodne dinastije i Zbornik kralja Tomislava – u spomen tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U Akademijinu Zborniku objavljena je rasprava Tomislav, prvi kralj hrvatski. Napisao ju je Ivan Kukuljević Sakcinski, a prvi put je objavljena u Radu JAZU 1881. Kukuljević je prvi upoznao znanstvenu javnost s Bašćanskom pločom na kojoj je upisano ime Zvonimira, kralja hrvatskog. U Zborniku kralja Tomislava objavljeni su i radovi Marina Drinova, Ljudmila Hauptmana, Josipa Srebrnića, Vjekoslava Klaića, Vladimira Mažuranića, Dane Grubera, Ljube Karamana, Stjepana Ivšića, Frane Bulića te drugih znanstvenika.

Zbornik Matice hrvatske sadrži rasprave i članke Vjekoslava Klaića Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju i Hrvatski sabori do godine 1790., Filipa Lukasa Geografijska osnovica hrvatskoga naroda, Frane Bulića Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij i Josipa Nagyja Hrvatske isprave iz dobe narodne dinastije. Ovi zbornici opremljeni su bogatim likovnim prilozima i faksimilima isprava. Kasnije je uz potporu Matice hrvatske objavljena knjiga Milutina Mayera S puta na Duvanjsko polje.

Uz Matičin zbornik treba spomenuti i Sveslavenski zbornik, također izdan u prigodi tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, no objavljen 1930. godine. Zapažen članak u njemu napisao je predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas.

Ljubo Karaman objavio je 1932. u Hrvatskom kolu članak O politici hrvatskih kraljeva prema hrvatskoj narodnoj crkvi, a 1934. Po ruševinama starohrvatskog Solina.

Naslovnica Vienca od 9. rujna 1893. s pjesmom Silvija Strahimira Kranjčevića Na grudi prošlosti

Note za skladbu Rudolfa Matza Na Velebitu prema Nazorovim stihovima

Spomen-knjiga Starinarskog društva u Kninu, 1894.

Zbornik kralja Tomislava, JAZU 1925.

Matica hrvatska objavila je mnoga djela hrvatskih povjesničara u časopisima Hrvatska revija i Kolo, te u raznim drugim zbornicima i bibliotekama. Te su knjige bile u temeljima studija i proučavanja hrvatske povijesti. U danima i godinama nakon hrvatskog proljeća bile su čak i zabranjivane i uništavane od komunističke vlasti i policije. Tako je 1972. uništena Povijest hrvatskoga naroda Trpimira Macana. Ipak je kasnije u Nakladnom zavodu Matice hrvatske na mudar način priređena i odlično grafički opremljena objavljena Povijest Hrvata Vjekoslava Klaića.

Ovo je tek pogled u veliku baštinu. Treba potražiti još mnoga djela hrvatskih književnika i povjesničara Tadije Smičiklasa, Franje Račkoga, Ferde Šišića, Jaroslava Šidaka, Stjepana Antoljaka, Nade Klaić...

U ovoj obljetničkoj godini potrebno je čitati knjige o povijesti, o hrvatskim kraljevima, a potrebno ih je i sabirati i čuvati, osnivati zbirke i knjižnice posvećene sjajnoj i slavnoj prošlosti s pogledima u budućnost. Danas su potrebna temeljita promišljanja i velika djela kako bi se sačuvala hrvatska domovina, izgrađivala država.