2025: Povratak u budućnost?

Da ste se pretposljednjeg lanjskog radnog dana zatekli u poznatom glazbenom dućanu u centru Zagreba, zatekli biste gužvu uobičajenu za to doba godine: u užurbanoj atmosferi, atipičnoj za record shopove, kupci različitih profila i naraštaja opskrbljuju se omiljenom glazbom u zadnji čas, većinom vinilnim LP pločama. Dvije mlade djevojke, vjerojatno studentice, s vidljivom radošću prilaze blagajni stišćući u rukama Loveless, reizdanje shoegaze klasika irskih My Bloody Valentine, izvorno iz 1991. Talijanski par u četrdesetima kupuje LP Toxicity nu metal uzdanica System of a Down i reizdanje albuma Tatoo You Rolling Stonesa; sredovječni roker raspituje se o posljednjem albumu Dolly Parton, Rockstar („Nažalost, trenutno nemamo.“); neodlučna žena, vjerojatno za poklon, dvoji između grupe Radiohead i Thoma Yorkea u solo izdanju, dok sramežljiva djevojčica u pratnji majke želi „nešto od K-popa“.

Unatoč nepristojno visokim cijenama, prodaja gramofonskih ploča skoro dva desetljeća raste / Izvor Pixabay

Pomalo neobično, u tih nešto više od petnaestak minuta nitko nije zatražio Taylor Swift i nijedan domaći naslov, što ne znači da hrvatski izvođači inače nisu visoko na listi prioriteta. Govorimo li o vinilima, na popisu najtraženijih također su reizdanja od kojih dobar dio otpada na dragocjeni katalog Croatia Recordsa iz razdoblja Jugotona, pa se hrvatskim predstavnicima poput Josipe Lisac, Dine Dvornika i grupe Haustor priključuju regionalna imena kao što su Indexi i Bijelo dugme: prepakirano izdanje njihova najboljeg albuma Bitanga i princeza iz 1979. u novom miksu dodatni je marketinški adut za dva velika nastupa krajem ožujka u zagrebačkoj Areni (prvom, rasprodanom, dodan je još jedan), kad su Bregović i ekipa – bez Željka Bebeka – zakazali nostalgičnu „masovku“ u sklopu turneje Doživjeti stotu. Dugme obilježava 50. godišnjicu karijere, premda je njihova prava karijera u sadržajnom smislu trajala tek petnaestak godina, dok ostatak otpada na povremene lukrativne povratničke ekshibicije.

Iako je iz kratke i slučajno odabrane „scene iz jednog dućana“ teško izvoditi općenite teze o trenutačnom stanju glazbene potražnje, a kamoli industrije u cjelini, neke su lokalne stvari ipak lako uklopive u globalnu, svjetsku sliku. Unatoč nepristojno visokim cijenama, prodaja gramofonskih ploča skoro dva desetljeća bilježi rast, što je ohrabrujuća vijest za poklonike analognih, humanih vrednota u hladnome svijetu digitalnih zakonitosti i nemilosrdnih algoritama. Starenjem baby boomera i generacije X dodatno se otvara prostor za proizvodnju nostalgije koja postaje sve snažniji segment diskografske mašinerije – a ni mlađa publika nije imuna na stare klasike. Uostalom, po tko zna koju godinu zaredom top-ljestvica godišnjih vinilnih bestselera uključuje Rumours (Fleetwood Mac), Thriller (Michael Jackson), The Dark Side of the Moon (Pink Floyd) i Nevermind (Nirvana), što vodi zaključku da – barem u jednome dijelu – budućnost glazbe leži u njezinoj prošlosti! Opusi mladih (Billie Eilish, Sabrina Carpenter) ili razmjerno mladih glazbenica (rekorderka Taylor Swift) kopča su s modernim vremenima, no nema sumnje da će se moderna muzika i u bliskoj budućnosti oslanjati na zvukovnu estetiku bolje prošlosti.

Usprkos vidnom ozdravljenju na polju fizičkih glazbenih proizvoda (CD, LP) jasno je da primat streaminga i društvenih mreža kao krucijalnih načina konzumiranja glazbe ostaje neupitan. U godini pred nama to se neće promijeniti.

Što bi još mogla donijeti dvadeset peta? Mnogi se popkulturni analitičari slažu u procjeni da bi jačanjem uloge digitalnih platformi i društvenih mreža u distribuciji glazbe međužanrovske granice mogle dodatno izgubiti na važnosti i dalje se fragmentirati. Na streaming platformama format albuma zamjenjuju namjenske playliste: za trčanje ili vožnju automobilom, za učenje i meditaciju, za kišnu noć ili sunčano popodne. Ugođaj i tempo važniji su od toga je li riječ o popu, hip-hopu, indie-rocku, o Harryju Stylesu, Eminemu, Nini Simone ili The Black Keys. Slušanje glazbe i gledanje filmova ili serija odavno je izgubilo kolektivne atribute pretvarajući se u individualno iskustvo, i to je nepovratan proces.

Stara spoznaja o neodvojivosti glazbe i tehnoloških postignuća mogla bi poprimiti nova značenja, ne samo zbog razgranatosti i nove dinamike funkcioniranja društvenih mreža, nego i zahvaljujući novim razinama na kojima umjetna inteligencija utječe na skladateljski proces, razbijajući ustaljene obrasce ponašanja. Znamo li da UI pritiskom tipke može „smisliti“ stihove pjesme, skrojiti melodiju i akordsku strukturu, mnogi se, citirajmo Gorana Baru, zabrinuto pitaju „gdje je nestao čovjek“, ali i kako će se u budućnosti rješavati najosjetljivije pitanje – pitanje intelektualnog vlasništva? Teško je predvidjeti hoće li 2025. godina donijeti rješenje sličnih nedoumica ili će se pod naletom sofisticiranih inovacija stvari dodatno zakomplicirati ondje gdje se glazba sudara s pravnim i etičkim normama.

Stoga slušatelju ne preostaje ništa drugo nego izaći iz sobe i u izravnom susretu s vlastitim herojima i heroinama u glazbi potražiti ono malo kolektivnoga što je u njoj preostalo. Nakon nezapamćene jagme za ulaznicama (cijene na crnom tržištu dosezale su 6000 funti), reformirani Oasis u srpnju odlazi na povratničku turneju, pa će se dobar dio svijeta naći u vrtlogu britpop nostalgije. Govoreći o vlastitu dvorištu, ovogodišnji INmusic festival bit će, primjerice, jedan od intrigantnijih – na zagrebački Jarun u lipnju stiže rock atrakcija Kings of Leon, potom trip-hop inovatori Massive Attack, francuski retrofuturisti Air, irska post-punk senzacija Fontaines D.C., alter-rock veteranka Kim Deal (Pixies, Breeders), te uz ostale britanski soul/folk kantautor Michael Kiwanuka koji potpisuje jedan od najimpresivnijih prošlogodišnjih albuma, Small Changes.

Po svemu sudeći, zakoračili smo u još jednu neizvjesnu, ali uzbudljivu godinu – bila bi prava šteta prespavati je.