Vijenac 803 - 804

Kazalište

Nino Škrabe, Oko jedne hiže, RED. JASMINKO BALENOVIĆ GD Histrion, premijera 10. studenoga

Provjereni komički recepti

Piše Leon Žganec-Brajša

Recept koji slijedi Oko jedne hiže poznat je stoljećima – komedija je to temeljena na ljudskim manama, koja kombinira situacije i karaktere kako bi izazvala smijeh

Neumornost kojom Nino Škrabe piše i adaptira tekstove te organizira kazališni život u „svom“ Jastrebarskom postala je već umnogome poslovična. No, ta poslovičnost u krugovima pratitelja Škrabina rada, ali i njegovih izravnih „plodouživatelja“, naime, jaskanskih amatera koji čine jezgru kazališne družine nazvane, a kako drukčije, nego prezimenom njezine središnje autorske osobnosti, ne prati uvijek recepcija na profesionalnim pozornicama.


Najviše je prostora za nijansiranje karaktera ostavljeno mlađoj generaciji obitelji Štibuhar, Janku i Magdaleni, što Borna Galinović i, osobito, Klara Fiolić uspješno koriste / Snimila Ines Novković

Ipak, postoji važan izuzetak, a to je zagrebačka Glumačka družina Histrion koja, što u svome domu u Ilici, što na svojoj ljetnoj adresi na Opatovini, kontinuirano postavlja Škrabine tekstove i to takvom redovitošću da je Tomislav Kurelec svoj tekst u Kolu broj 3 iz 2022, tematski posvećenom Škrabinoj obljetnici, mogao započeti konstatacijom kako je Nino Škrabe „najizvođeniji autor Glumačke družine Histrion“ te dodati da je time bitno „zaslužan i za oblikovanje specifičnog oblika pučkog teatra kojeg je ta glumačka družina afirmirala tijekom više od četrdeset godina kontinuiranog djelovanja“. Najnoviji od Škrabinih komada u produkciji Histriona, Oko jedne hiže, premijerno je otvorio (a onda i reprizno zatvorio) 13. Bobijeve dane smijeha.

Hiža je negdje na selu, ali u blizini većega grada, tako da se njegovi utjecaji osjećaju. Radi se o onom suburbanom prostoru, tako tipičnom za okolicu Zagreba, u mnogočemu urbanom po navikama i na sve moguće načine vezanom uz obližnju metropolu, a opet još uvijek duboko impregniranom seoskim običajima, karakterima, pa i geografijom. Upravo su to i koordinate prelamanja komičkog zapleta Škrabina teksta. U hiži živi obitelj Štibuhar, koju čine roditelji Ignac i Franciska, baka Anastazija te djeca, Magdalena i Janko. Tu su i susjeda Hedviga i podstanar Džolan. Svi likovi oblikovani su u tradiciji komičkih tipova, dakako prilagođenih lokalnim specifičnostima i utemeljenih na generacijskom jazu. Tu su mjesni mesar (Ignac), domaćica (Franciska), boksač u usponu (Janko), babysitterica (za koju će se uspostaviti da nije samo to) Magdalena, kicoška susjeda i fizički onemoćala, ali mentalno još uvijek okretna baka (Anastazija). Dakle, gledatelju koji će se htjeti u ovim likovima prepoznati, to će biti moguće i jednostavno, a istovremeno oni su dovoljno odmaknuti od stvarnosti, obilježeni manama koje izazivaju smijeh. 

Recept koji slijedi Oko jedne hiže utoliko je poznat stoljećima. Komedija temeljena na ljudskim manama, koja kombinira situacije i karaktere kako bi izazvala smijeh. I čiji sadržaj nema smisla prepričavati, već ga treba vidjeti, jer se jedino u tom gledanju može ostvariti potencijal smiješnoga. Jedini prigovor toj zanatskoj, no provjereno uspješnoj komediografskoj recepturi mogao bi biti završetak. Uvodi se motiv neželjene trudnoće i njezinih posljedica, a rasplet kojim se taj motiv dovodi do završetka ponešto je nezgrapan u kombiniranju poučavanja i ruganja, ali i uvođenju božićne radosti koja će sve izgladiti.

Redatelj i scenograf Jasminko Balenović postavio je komad u ilustrativni dekor koji jasno smješta prizorište, iako se na pažljivije gledanje može doimati pretjerano rustikalnim, no svrha je jasna. Postići brzo prepoznavanje i naglasiti kontraste. Takvi su i kostimi (Katarina Radošević Galić) – radi se o svakodnevnoj odjeći koja je prevedena na tipske obrasce i naglašava mane. I uopće, mizanscena koja počiva na tipičnosti očekivano je, no ne i jedino moguće rješenje postavljanja ovakvog teksta na scenu. Naime, karikiranje u komadima poput Oko jedne hiže nije nužno, jer je komičko ruganje već ugrađeno u postavke dramskog teksta. U tom se smislu ono moglo izbjeći te smanjiti intenzitet izvedbenih registara. Time se ne bi ništa izgubilo, a moglo bi se dobiti na nijansiranosti glumačkih izvedbi.

Zlatko Ožbolt kao otac Ignac i Marija Borić Jerneić kao njegova supruga Franciska tipske su, no dobrohotne uloge, koje ovi iskusni histrioni rutinski i pouzdano odrađuju. Više je prostora za nijansiranje karaktera zahvaljujući strukturi dramske radnje ostavljeno mlađoj generaciji obitelji Štibuhar, Janku i Magdaleni, što Borna Galinović i, osobito, Klara Fiolić uspješno koriste, pokazujući dobar osjećaj za komiku. Marija Kolb (susjeda Hedviga) i Andrej Kopčok (podstanar Džolan) ostali su u tipskim registrima, dok je Ankica Dobrić zabavna u maloj ulozi bake Anastazije Štibuhar.

Histrioni su s Oko jedne hiže dobili još jednu predstavu u prepoznatljivoj i pouzdanoj maniri lako gledljive komike, a Nino Škrabe po tko zna koji put potvrdio se kao vrstan zanatlija.

Vijenac 803 - 804

803 - 804 - 19. prosinca 2024. | Arhiva

Klikni za povratak