Zagrebački bibliofil s kanadskom poduzetničkom karijerom

Dvostruke fakultetske naobrazbe – tehničke i umjetničke, tijekom bogate poslovne karijere Slobodan Bodo Gospodnetić razvio je tvrtku međunarodne reputacije Dominis Engineering te pokrenuo, uz nakladničku djelatnost prijevoda klasika hrvatske lirike na francuski jezik, muzikološku nakladu Dominis Music s ciljem da objelodani sva glazbena djela svoga zagrebačkog profesora, skladatelja i violončelista Rudolfa Matza.

Potječe iz jedne od najuglednijih iseljeničkih hrvatskih obitelji bračkih i žumberačkih korijena, čiji su pradjedovi desetljećima pečalbarili u Americi još za vrijeme zlatne groznice, a djedovi se školovali od Zagreba do Beča afirmiravši – današnjim rječnikom rečeno – mobilnost kao stil života između dvaju kontinenata. Voli kada ga se oslovljava nadimkom iz djetinjstva – Bodo.

Rođen je u Zagrebu 21. VIII. 1944, a od mladosti živi u glavnome gradu Kanade, Ottawi. Uz prirodne ljepote i kulturno-povijesne znamenitosti, Ottawa se davno međunarodno afirmirala u sektoru visokotehnološke industrije, a to je prije šest desetljeća u taj grad smješten na granici dviju perspektivnih kanadskih pokrajina Ontarija i Québeca privuklo i Bodine visokoobrazovane roditelje. Njegovi su roditelji Vera Zoltner (1920‒2015), pijanistica i muzička pedagoginja, i Draško Gospodnetić (1920‒2015), znameniti brodograditelj i matematičar. Do obiteljskog odlaska Gospodnetićevih u Kanadu sredinom 1962. završio je u Zagrebu 7. razred Klasične gimnazije i 3. razred srednje muzičke škole, gdje mu je glavni predmet bilo violončelo. U Ottawi finalizira gimnaziju, čiji je program već tada imao 13 razreda. Posrijedi je višemilijunsko kanadsko dvojezično područje gdje su službeni jezici engleski i francuski. Godine 1964. upisao je studij elektrotehnike na Sveučilištu Carleton u Ottawi na engleskome jeziku, diplomiravši na tome vodećem kanadskom tehničkom sveučilištu 1969. Nakon prakse u jednoj maloj tvrtki koja je na minikompjutorima projektirala i izrađivala sustave za prikupljanje podataka (data acquisition) i analizu eksperimentalnih podataka, sredinom 1970. dobio je posao u inovativnome Računalnom centru Sveučilišta Carleton i tu je radio do prosinca 1973. godine.

Snimila Snježana Radoš

U rujnu 1970. položio je prijamni ispit i upisao studij violončela na konzervatoriju u susjednome gradiću Hullu. Naime, glavni kanadski grad Ottawa je u provinciji Ontario, a nalazi se na južnoj obali istoimene rijeke Ottawe, dok gradić Hull pripada provinciji Quebec i smješten je u relativnoj blizini Bodina novoga kanadskog doma na sjevernoj obali te rijeke. Za vrijeme studija violončela radio je puno radno vrijeme u Računalnom centru na Sveučilištu Carleton. Omjer inženjerskih napora i umjetničke relaksacije tijekom drugog studija bio je vrlo poticajan za razvitak Bodine oplemenjene dvostruke karijere. Diplomirao je violončelo za tri godine u svibnju 1973.

Dvostruka naobrazba i dvostruki interesi

Umjetničko nadahnuće u to doba bilo mu je snažnije! U studenome 1973. dao je otkaz na Sveučilištu Carleton i sredinom prosinca otputovao je u Švicarsku kako bi nastavio s poslijediplomskim usavršavanjem violončela na Konzervatoriju u Ženevi i to u klasi virtuoza Guya Fallota. U Ženevi je diplomirao u lipnju 1976, a u studenome se vratio u Kanadu. Nakon šest mjeseci neuspješnih pokušaja da pronađe posao od kojeg bi mogao živjeti kao profesionalni čelist, vratio se svojoj staroj tehničkoj struci i ubrzo našao lukrativan posao kao inženjer u laboratoriju za radare u Kanadskome istraživačkom centru za komunikacije / Airborne Radar Laboratory of Canadian Communication Research Center. U tom laboratoriju radio je devet godina, do ožujka 1986, sudjelujući u razvoju novih algoritama i kompjutorskih procesa za digitalno obrađivanje te obavljajući analizu radarskih slika. Stekavši potrebna znanstvena iskustva i početni kapital, odlučio se samostalno nastaviti istraživačku i poslovnu karijeru pa od 1986. radi u tvrtki Dominis Engineering, koju je osnovao s vlastitim ocem Draškom, također etabliranim znanstvenikom. Danas je Dominis Engineering mala inovativna tvrtka koja ima ukupno dvanaest zaposlenika. Dva ključna inženjera rade u tvrtki više od 30 godina. Procesi za obradu i mjerenje propelera su razvijeni i sada se upotrebljavaju u produkciji propelera i impelera za ratne brodove. Inženjer Bodo inovativno sudjeluje u istraživačkim projektima, koji se bave podvodnom bukom i propelerskom kavitacijom. Gospodnetićeva tvrtka radi gotovo isključivo za projekte Američke mornarice.

Ljubav prema glazbi

Za vrijeme umjetničkog studija u Ženevi Boda je često dolazio u Zagreb te je boravio kod bake i tete, katkad po mjesec ili dva, ovisno o tome koliko je dugo njegov profesor Fallot bio na koncertnoj turneji. U razdoblju trogodišnjih zagrebačkih posjeta opet se intenzivno družio s profesorom Rudolfom Matzom (1901–1988), koji se potvrdio kao skladatelj, komorni glazbenik i pedagog masovnoga zborskog pjevanja te dirigent u Hrvatskom pjevačkom savezu, uključivši i izlete u Američko-hrvatski pjevački savez. Kao violončelist, Matz je bio član Zagrebačkoga trija, a muzicirao je i u Chicago Chamber Triju. Uglavnom, tijekom te tri godine koje je u mladosti proveo u Europi, zbližio se s tim svestranim umjetnikom pa je poželio svijetu prezentirati njegova glazbena djela u luksuznoj opremi. Ne zanemarivši svoju glazbenu naobrazbu, tijekom zime 1979. Bodo je osnovao muzičku nakladu Dominis Music, okupivši oko izdavanja Matzovih kompozicija tadašnje najbolje gravere u Americi i dizajnere korica, dok je za tisak izabran prvoklasni papir. Dominis Music izdanja mogu se prema kvaliteti izvedbe komparirati s elitnim europskim glazbenim izdanjima kao što su primjerice Peters, Universal i Henle.

Strast prema muzikalnosti stiha hrvatskih modernista 

Tijekom posjeta Francuskoj, gdje mu je živio barba (stric) Jugoslav Gospodnetić, u Parizu u proljeće 1985. Bodo je imao priliku čitati njegove prijevode klasika hrvatske lirike 20. stoljeća poput Tina Ujevića i Dragutina Tadijanovića, te njegov francuski prijevod epa Ivana Mažuranića Smrt Smail-age Čengića. Oduševio se muzikalnošću i zvonkošću stihova u tim prepjevima hrvatskih književnika na francuski jezik pa je odlučio da se ti prijevodi moraju na neki način učiniti dostupnima široj anglo-frankofonoj čitateljskoj publici. Do tada su se prijevodi njegova barbe s višedesetljetnom pariškom adresom Jugoslava Gospodnetića (1919‒2010) pojavili u samo nekoliko izdanja časopisa Most/The Bridge Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Ta prva izdanja njegovih prepjeva bila su samo na francuskome jeziku.

Ali, Bodo je kao osoba obrazovana u višejezičnome i višekulturnome okružju smatrao da ih treba tiskati usporedno – i hrvatski original i francuski prepjev – tako da čitatelj može usporediti original s prijevodom i brže učiti hrvatski, odnosno francuski. Hrvatska književnost relevantna je u europskim i svjetskim okvirima – još od Marulićeve epohe, što bi ovi kvalitetni prijevodi na velike svjetske jezike trebali dodatno afirmirati, ocijenio je inženjerskom preciznošću Bodo… Dakle, ideja da se izda zbirka hrvatske poezije u dvojezičnim usporednim izdanjima na hrvatskome i francuskome rodila se u proljeće 1985, a prvo izdanje Sto pjesama Dragutina Tadijanovića izišlo je u ranu jesen 2009. godine. Nakon prvoga izdanja toga čitanog pjesnika, drugo izdanje bilo je već lakše plasirati. U proljeće 2014. objelodanili su zbirku Matoševih pjesama pod naslovom Tajanstvena ruža. To izdanje stiglo je pred čitateljsku publiku frankofonog svijeta u povodu otkrivanja Kožarićeva spomenika Matošu u Parizu. Za prepjeve Matoševih pjesama na francuski, koje su izašle u tom izdanju Naklade Dominis, Bodin je dragi barba Jugoslav Gospodnetić postumno dobio prestižnu nagradu Davidias koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika za najbolji prijevod nekog hrvatskog klasika na strane jezike. Prijevodi hrvatskih klasika Naklade Dominis mogu itekako biti korisni učenicima Hrvatske nastave u inozemstvu koja danas djeluje u 23 zemlje, ali i inozemnim studentima koji polaze tečajeve jezika i kulture u mreži lektorata hrvatskoga jezika na inozemnim sveučilištima diljem svijeta na svim kontinentima. Podsjetimo, izbor od 17 Matoševih pjesama iz zbirke Tajanstvene ruže postoji i kao dvojezična audio knjiga na portalu Book&Zvook. Pjesme čitaju Vilim Matula na hrvatskome jeziku i Roman Gospodnetić (Bodin drugi bratić iz Pariza) na francuskome jeziku.

Filantropija uspješnog inženjera i glazbenika

Za nedavnog boravka u Zagrebu, Bodo nam je otkrio: „Moje filantropske aktivnosti u glazbi i u književnosti postale su važan dio moga životnog stila. One me ispunjavaju i daju dublju svrhu tom životu u ambijentu poslovnoga svijeta Kanade te čine vitalnom moju vezu anglofonog svijeta s Hrvatskom i njezinom bogatom tisućljetnom kulturom. Moj bratić Neven u Parizu je aktivno angažiran u pripremi tekstova i prijevoda njegova oca i moga strica Jugoslava te mi zajednički radimo kako bismo izdali sve njegove prijevode. U planu je serija od 15 dvojezičnih usporednih knjiga poezije. Šest knjiga objavljeno je do danas. Tri su knjige u pripremi za ovu godinu, i to naslovi klasika kao što su Ivo Vojnović, Marko Marulić i talijanski pjesnik, glazbeni kritičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1975. Eugenio Montale.“ Bodin bratić Neven Gospodnetić aktivan je u sklopu pariškoga ogranka AMCA-e iseljenih sveučilištaraca hrvatskih korijena. Suvremeno hrvatsko zajedništvo na globalnoj razini obogaćeno je obiteljskim prinosom našoj znanosti i kulturi Gospodnetićevih s obiju strana Atlantika.

Patriotizam ovoga kozmopolita očit je i u imenovanju njegovih tehničkih i umjetničkih tvrtki imenom Dominis što ga je odabrao u čast našeg polihistora Markantuna de Dominisa (Rab, 1560– Rim, 8. IX. 1624), želeći na taj način odati počast hrvatskome nasljeđu.