Televizija ima svoju budućnost

Sasvim sigurno će uz rasprave o tome koji je sljedeći potez Donalda Trumpa teći i one kako je on ponovno, i to tako uvjerljivo, došao na vlast. Uz političke i društvene poruke i strategije, mnogi će spominjati i one medijske, pa će prstom uprijeti u Elona Muska i X, nekadašnji Twitter, društvenu mrežu koju je za 44 milijardi dolara kupio prije nešto više od dvije godine. Zatim i u podcaste, poglavito onaj Joea Rogana koji doseže 15 milijuna pratitelja. U tome se nalazi i jedna očita konstatacija, a to je kako su ovo prvi američki predsjednički izbori u kojima glavnu ulogu nije igrala klasična, linearna televizija. Jedan je razlog očit, a to je tehnologija.

Televizija je i dalje najopremljenija za specijalizirane programe i infrastrukturom za vijesti / Snimio Borna Jakšić / PIXSELL

Kamo vode medijske tehnologije?

Kada je autor teksta prije nekoliko godina razgovarao s poznatim američkim producentom hrvatskog porijekla Peteom Radovichem, još je jednom bio dobio uvid u to kamo  vodi medijska tehnologija. Pitanje se odnosilo na prava prijenosa utakmica nacionalne nogometne reprezentacije koja je s nacionalne dalekovidnice „otišla“ na druge televizije. Radovich je rekao kako je u Sjedinjenim Državama situacija još i gora jer ćete prijenose svih velikih sportskih liga pronaći samo na pay-per-view uslugama, pa ako želite gledati više takvih liga, ili čak sve, morate plaćati i više pretplata. To se neće promijeniti i tome se treba prilagoditi, sport je skup, pa su i prava na njegovo prenošenje skupa.

Dakle, linearna televizija doživjela je ozbiljan gubitak gledanosti i prihoda koji je ostvarivala na marketingu od sportskih prijenosa. Ovog smo ljeta vidjeli i ekstenziju te situacije, a to je mogućnost da se cijele Olimpijske igre u Parizu prate na HBO-ovoj streaming platformi MAX. Prednost je odmah vidljiva, prijenos koji ste propustili možete gledati kasnije kada želite i koliko želite. Mnogi fanovi utrka Formule 1 već neko vrijeme imaju pretplatu barem na samu online platformu Formule 1 gdje se mogu pratiti utrke, ali se dobije i pregršt drugog sadržaja koji linearna televizija teško može ponuditi.

Televizija dijeli vrijednosti zanatskog novinarstva

Nije stoga čudno da se rade brojne analize i konzultacije kako održati linearnu televiziju relevantnim čimbenikom medijskog tržišta. Posredno, i programi vijesti pate od tog pada prihoda. Proizvodnja je takvog programa zahtjevna i skupa, a postići prihode da se ti troškovi pokriju izniman je zadatak. U mnogim medijskim kućama ta se cijena pokriva i prihodima upravo sportskih programa. No, vijesti su sasvim nešto drugo u odnosu na sport i ostaju barem još neko vrijeme glavni jamac gledanosti linearne televizije. Klasična televizija dijeli ovdje vrijednosti koje dolaze iz zanatskog novinarstva, kao i neke od problema od kojih već neko vrijeme pate srednjestrujaški mediji. Ako je već i televizija izgubila veliki dio ekskluzivnosti donošenja vijesti i informacija, ipak zadržava prednost izvještavanja o tim vijestima s lica mjesta, u realnom vremenu.

Kada je Zagreb prije četiri godine pogodio potres, zakrčene su društvene mreže u roku od 20-ak minuta. Time je zadovoljena potreba publike za opisom situacije s lica mjesta. Ali i ništa više od toga, poput konteksta događanja na lokacijama tih situacija, mogućih posljedica, i možda najbitnije, emocija. To smo dobili tek javljanjem reportera s lica mjesta, ponajprije ipak onih s linearnih televizija. U tom trenutku, a tako je i danas, one su i dalje bile u tu svrhu jedine opremljene tehnološki te sa specijaliziranim programima, odnosno infrastrukturom, posvećenima isključivo vijestima. Ti su programi bili prvo odredište od kojeg bismo očekivali prvo javljanje uživo s mjesta događaja.

Pad gledanosti američkih
izbora na TV-u

Međutim, unatoč tome stvar se za linearne televizije i ovdje mijenja. Prema rezultatima gledanosti izborne noći u Americi vidi se značajan pad gledanosti. CNN-ov program, primjerice, imao je pad od čak 44 posto u odnosu na isti program prije četiri godine. Tom porazu doprinijelo je i to što je prvu mrežu u cijelosti posvećenu vijestima pretekao MSNBC. Nielsen je objavio da je izbore u Americi 5. studenoga pratilo 42,3 milijuna gledatelja na 18 mreža, a to je za 25 posto manje nego 2020. godine. Newsweek u svojoj analizi utvrđuje da je i to još jedan dokaz smanjenja moći srednjestrujaških medija, što je posljedica smanjenja povjerenja u medije kao i već opisane rastuće sklonosti digitalnim medijima. Činjenica je isto tako da je Kamala Harris postala prvim američkim predsjedničkim kandidatom koji je odbio magazin Time, dok se Donald Trump okrenuo podcastima i društvenim mrežama. Izborom podcasta pratila ga je i sama Kamala Harris.

Rasprave o rezultatima izbora vode se i u Hrvatskoj. Tako će se često čuti da je bilo bolje pratiti društvenu mrežu X umjesto srednjestrujaških medija, tako i televizija. Na društvenim mrežama vijest je jako teško prenaglasiti, jedno je mišljenje, pa ćete i teže biti dezinformirani. Isto, moguće je doista da su Trumpovi birači prepoznali pozadinsko bojno polje između starih i novih medija i njihovih zvijezda, ali možda i bitku između onih koji zastupaju malog čovjeka naspram moćnih elita.

Tu dolazimo do osnovnog uvjeta za opstanak svakog medija, osnovni proizvod koji medij prodaje: vjerodostojnost. Tehnologija ide svojim tijekom i nemoguće ju je i nepotrebno zaustavljati. Televizija nije uništila radio, internet nije uništio pisano novinarstvo, dapače, ojačao ga je. Ali su se u oba slučaja mijenjali poslovni modeli, pa je tako i kod televizije, naime, promjena platforme uvjetuje i traženje novih poslovnih modela. Ali, niti jedan, ma koliko inovativan i genijalan novi model, neće funkcionirati ako se njime nema što prodati. A vijesti pogotovo moraju biti kvalitetne i vjerodostojne da bi ih netko gledao, da bi program koji ih emitira bio gledan, u konačnici i profitabilan, te da bi zadržao relevantnu ulogu u rastućem svijetu digitaliziranih medija.