Spomenik zori hrvatske slobode

U krugu vojarne „Stanislav Baja Kraljević“ u Mostaru, postavljen je spomenik Zore slobode koji je izveo akademik Kuzma Kovačić kao komemorativni znak vojnih uspjeha u Domovinskom ratu kada su pripadnici HVO-a, HV-a i HOS-a u operaciji Lipanjske zore ostvarili prve pobjede protiv srpskih snaga u ratu u Bosni i Hercegovini. Spomenik je oblikovan u formi stupa, konstruktivni dio izveden je od bijeloga kamena, preko njega je postavljen brončani reljefni plašt te brončani kapitel, a na vrhu stupa nalazi se pozlaćeni brončani štit.

Spomenik Kuzme Kovačića u Mostaru / Snimio Marin Ivanović

Stup je zanimljiva spomenička forma jer je njegova simbolika slojevita i povijesna. U antici je predstavljao trijumfalni prostorni znak, na njemu su se nalazili reljefi vojnih pobjeda, slavodobitnih povorki i ratnog plijena, poput onih na Trajanovu stupu ili stupu Marka Aurelija u Rimu. U novijoj povijesti, stup je također bio spomenik vojnim pobjedama, o čemu svjedoče primjeri poput Napoleonova stupa na Place Vendôme u Parizu i Nelsonova stupa na Trgu Trafalgar u Londonu. Kršćanstvo je preuzelo stup kao simbol mučeništva jer je uz njega bio vezan Isus Krist, a povezuje se i s mučeništvom svetog Sebastijana. Poznat je i stup svetog Šimuna Stilita na kojemu je proveo 36 godina, a značajniji kršćanski memorijalni stup bio bi Bernwardov stup (ili Kristov stup jer je na njemu reljefno prikazan Kristov život) iz 11. stoljeća, izrađen u Hildesheimu.

Ovaj spomenik Kuzme Kovačića objedinjuje te dvije tradicije, antičku simboliku vojne pobjede i kršćansku simboliku trijumfa nad smrću. U dnu brončanog oplošja diskretno je upisano „Vaši osmjesi / utkani su / u zore slobode“ te „Hvala vam, hrvatski vitezovi!“, zatim su u plitkom reljefu izvedene oznake Druge gardijske brigade i grb Herceg-Bosne te četiri portreta, a upisana su imena 39 poginulih vojnika. Reljefno oplošje metafora je za vojnički oklop, a njegovo spiralno kretanje oblikovano je kao plamen koji se izvija uvis i doseže polovicu stupa. Brončani kapitel sazdan je od listova lovora, hrasta, akanta i duhana, da bi povezao univerzalnu simboliku sa specifičnim mjestom na kojemu je postavljen. Konačno, pozlaćeni štit na vrhu stupa također objedinjuje vojnu i kršćansku simboliku jer, osim što je simbol obrane, u štit je diskretno upisan križ i nekoliko polja šahovnice. U antici se prakticiralo skulpture olimpskih bogova postavljati na vrh stupa kako bi se, kroz udaljenost od čovjeka, opisala njihova božanska priroda. Spomenuti štit na vrhu ovog spomenika, refleksijom svjetlosti preko svoga uglačanog oplošja, evocira ideju božanskog, uzvišenog i sjajnog. Dolaskom kršćanstva, na stupovima careva Trajana i Marka Aurelija, postavljene su skulpture svetoga Petra koji, u prenesenom smislu, stoji nadomak raju. Kršćansku i domovinsku simboliku autor opisuje riječima: „Križ i hrvatski grb na nebu su visoko podignuti tamo gdje stanuje Bog, odnosno ljubav u Istini. Ta istina je zora hrvatske slobode. Kada se oslobodila i obranila Hercegovina akcijom Lipanjske zore, obranila se i Hrvatska.“

Među mnogobrojnim javnim skulpturama koje komemoriraju Domovinski rat, spomenici Kuzme Kovačića ističu se svojom individualnošću, prije svega harmoniziranjem narativa koji proizlazi iz povijesnog događaja i koji postavlja naručitelj s uspješnom likovnom formom. Kovačić u skulpturu unosi elemente antičkog, kršćanskog, europskog i hrvatskog naslijeđa, inteligentno ih transponirajući u senzibilni znakovni jezik. Pri tome je svjestan i materijala (kamen slagan kao suhozid na Spomeniku hrvatskoj slobodi u Čapljini) te prostora u kojemu se spomenik nalazi i prema kojemu se odnosi (spomenik Oltar Domovine u Zagrebu kao seg­mentirana prostorna horizontala), pa čak i spomenik u Mostaru „dijalogizira“ s arhitekturom pokrajnje kapele koja sadrži elemente koji evociraju antički hram. Kuzma Kovačić oblikovao je spomenik primjeren namjeri zbog koje je postavljen, uočljiv a gabaritima nenametljiv, te simbolički dovoljno jasan i likovno uspješno uobličen.