Potencijali glazbene baštine u oblikovanju nacionalnog identiteta

Odgovore na pitanja što je audiobrendiranje, na koji se način Hrvatska u brendiranju može koristiti zvukom i glazbom, koji su potencijali domaće glazbene baštine u oblikovanju nacionalnog identiteta, vrlo zorno i zanimljivo predočili su stručnjaci na panel-diskusiji Audiobrendiranje zvukom i glazbom: nove perspektive u upravljanju zvukom i glazbom koja je 25. studenoga održana u foajeu zagrebačkog HNK u organizaciji tog nacionalnog kazališta i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Osim o audiobrendiranju na panelu su o potrebi za pravilnim upravljanjem zvukom u javnim prostorima kao i auralnom iskustvu u kontekstu klimatskih promjena govorili intendantica zagrebačkog HNK Iva Hraste Sočo, Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Lidija Runko Luttenberger s Tehničkog fakulteta u Rijeci te glazbene stručnjakinje Hana Breko Kustura i Diana Grgurić.

Sudionici panel-diskusije / Snimila Mara Bratoš

Povod za panel-diskusiju bio je nedavno objavljen priručnik Aural Experience and Soundscape Management, u izdanju Jenny Stanford Publishing iz Singapura, koji su uredile Diana Grgurić i Lidija Runko Luttenberger uz doprinos stručnjaka s hrvatskih sveučilišta u Rijeci, Zagrebu i Splitu.

Knjiga tematizira aktualnu problematiku upravljanja zvučnim iskustvom i pejzažima zvuka i glazbe iz interdisciplinarnih perspektiva, donoseći svježu i detaljnu analizu koja je prepoznata od strane renomiranog izdavača Jenny Stanford Publishing i distribuira se po cijelome svijetu. 

Uloga glazbe i zvuka u suvremenom svijetu daleko nadilazi estetske i zabavne funkcije. Danas su zvuk i glazba ključni u oblikovanju identiteta prostora, pa čak i u definiranju kulturnih vrijednosti i društvenih iskustava. Oni djeluju kao moćni alati komunikacije, stvarajući emocionalne veze, potičući osjećaj pripadnosti te djelujući na ponašanje i percepciju ljudi u različitim kontekstima, od marketinga i medija do javnih prostora i osobnih iskustava, sažeto je na panelu uz opasku da perspektive upravljanja glazbom i zvukom, ali i bukom nisu dovoljno prisutne u javnom prostoru.

Govoreći o brendiranju glazbom, Iva Hraste Sočo istaknula je kako je u tome najprepoznatljivija Irska, dok je Božo Skoko dodao kako primjerice Hrvatsku u svijetu doživljavaju kroz hrvatsku dijasporu, odnosno zvuk tamburice i mandoline kojima su se predstavljali. Kao primjer mudrog pristupa u brendiranju klasičnom glazbom istaknuo je Austriju. Hana Breko Kustura istaknula je bogatu hrvatsku glazbenu povijest od vremena glagoljaštva, gregorijanskih korala, opera, a za čime u brendiranju do sada nitko nije posegnuo. Gotovo svugdje oko nas je strana glazba i to vrlo bučna, a skoro da i nema klasične. Tome u prilog predložila je kako bi umjesto zvuka zvona koja u nacionalnim kazalištima pozivaju na početak predstave, trebalo puštati arije iz popularnih hrvatskih opera.

O sveprisutnim klimatskim promjenama koje često proizvode zvukove kojih se bojimo, govorila je Lidija Runko Luttenberger, ističući da i more drugačije huči. 

Kao primjer dobrog brendiranja zvukom spomenute su morske orgulje, slikozvuk po kojem se prepoznaje grad Zadar. Upravo na tom tragu Diana Grgurić istaknula je kako bi i u promociji hrvatskog turizma valjalo voditi računa o promociji zvukom, a za što je potrebna strategija u kojoj će biti sadržano sve kvalitetno što hrvatska u glazbenoj kulturi ima. Kao hommage hrvatskoj glazbi predložila je da se u državne blagdane uvede i Dan hrvatske glazbe, što su prisutni pozdravili. Kao dobar primjer brige za glazbeno nasljeđe i brendiranje zvukom navedena je Italija koja je nedavno svoje operno pjevanje upisala na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.