Ovca u kutiji ili mačak u vreći?

Na ovogodišnjem međunarodnom sajmu knjiga Interliber okupili su se najznačajniji nakladnici i knjižari, a uz njih i svi ljubitelji knjige. Osobita čast dana je knjizi namijenjenoj djeci, slikovnici, jer upravo je na Interliberu dodijeljena Ovca u kutiji, samopredstavljena kao nagrada za najbolju hrvatsku slikovnicu. Da bi Ovca dospjela u prave ruke, brine udruga Knjiga u centru koja određuje pravilnik  natječaja – od 2008. godine kreira uvjete prijavljivanja, bira stručni žiri i zadaje vremenske okvire sudjelovanja. Knjizi u centru tako dugujemo zahvalnost za popularizaciju dječje knjige i isticanje prvih među najboljima. I tako do čitatelja od Hrvatske do Irske, pa i do čitatelja svih meridijana, dolazi poruka ove udruge o tome koja je knjiga najbolja.

Slikovnice koje su ušle u uži izbor Nagrade Ovca u kutiji za 2024.

Važno je pritom napomenuti da deset principa natječaja ne vrijede samo za sudionike, već i za samoga organizatora – Knjigu u centru. Naime, osim što organizira natječaj, udruga u njemu i sudjeluje. Od 82 prijavljene slikovnice, njih 12 izdala je upravo ona. Knjiga u centru organizira natječaj na kojem, potencijalno, može i pobijediti te tako dodijeliti nagradu samoj sebi. O izvjesnosti navedenog svjedoči uži izbor najbolje slikovnice kojeg, po odredbi stručnog žirija, čine tri naslova te udruge od sveukupno 11 knjiga. Sličnih je stajališta i dječji žiri. Iako nije sasvim jasno na koji način djeca petih razreda određene osnovne škole izražavaju svoje preferencije o najboljoj između 80 knjiga, ipak su u deset najboljih uvrstili dva naslova Knjige u centru.

Dok se udruga kandidira u natječaju koji istovremeno i organizira, njezini simpatizeri tumače kako dvostrana uloga uopće nije sporna. Naime, udruga ne utječe na žiri, samo ga bira. Uz to, njezinu organizaciju i nagradu sponzorira Ministarstvo kulture i medija RH. Ista institucija financijski podupire i izdavanje njihovih knjiga, i to možda istih onih koje se prijavljuju za Ovcu. I tako iz godine u godinu. Vremenska održivost, tvrde oni, jasan je dokaz neupitne kvalitete. Osim toga, svi su pozvani sudjelovati pa je neumjesno postavljati pitanja o opravdanosti pravila. Umjesto njihova preispitivanja, mudrije ih je prihvatiti i postati sudionikom relevantne društvene igre.

Pretenciozno predstavljanje nagrade kao priznanja za najbolju dječju slikovnicu u aktualnoj godini, mada se bira samo između onih prijavljenih, tumači se također kao stvar primjerene prakse. Iako se ne uzima u obzir cjelokupan opus dječjih slikovnica, sama prijava za najbolju očito je dovoljan dokaz njezine eventualne izvrsnosti.

U igri organiziranja i dodjeljivanja Ovce u kutiji uloge su jasno, ali još uvijek začudno raspoređene. Tako je voditelj ovogodišnje svečane dodijele ujedno i sudionik natječaja. Ipak, njegova knjiga nije bila dio užeg izbora, pa je sretno izbjegao uručivanje nagrade sebi samome. Organizator je, kako je već spomenuto, ujedno i istaknuti kandidat i potencijalni dobitnik Ovce. Vuku koji sve to gleda, ne preostaje ništa drugo nego premještati pogled s Ovce u kutiji do eventualnih lija izvan nje.

Ali vuk dostojan svoje vrste ne može samo gledati, a ne napasti Ovcu. Na njoj je da, osim vlastite prirode, nadmaši i principe svoje farme te da hrabro ustanovi nova pravila vlastelinstva kako bi služila na čast onima kojima pripadne. Jer od Ovce ne očekujemo sa bude samo priznanje o vrijednoj dječjoj knjizi. Ona treba biti odraz vrijednosti kojima nas slikovnice uče dok živimo na farmi dostojnoj dječjeg poštovanja.