ROBERT ZEMECKIS, OVDJE (HERE), 2024.
Najnoviji uradak Roberta Zemeckisa mozaična je pripovijest o mnoštvu zbivanja na istom mjestu tijekom vremena. Priča započinje u eri dinosaura, a u jednom od segmenata filmsko vrijeme dopire i do postcovid doba. Radnja se temelji na stripu Richarda McGuirea, a Zemeckis i Oscarom nagrađeni scenarist njegova Forresta Gumpa Eric Roth, pričaju nam ovaj povijesni prikaz događaja u kratkim isječcima, s mnoštvom sudionika.
U središtu zbivanja u filmu je obitelj Young, koju pratimo kroz više od šest desetljeća / Izvor Imdb
Na film Ovdje može se gledati i kao na ponovni susret, trideset godina od kultnog filma Forrest Gump, scenarista, redatelja i dvoje njemu dragih glumaca: njegova miljenika Toma Hanksa (kojem je ovo peta suradnja sa Zemeckisom) i Robin Wright. Tu su još i skladatelj Alan Silvestri i snimatelj Don Burgess, oblikovatelj zvuka i dvostruki oskarovac Randy Thom i kostimografkinja Joanna Johnston.
U središtu zbivanja je obitelj Young, koju pratimo kroz više od šest desetljeća, još i prije rođenja malenog Richarda (Hanks). Usputno upoznajemo razne stanovnike te iste kuće, prije i poslije Youngovih, koji nemaju veze s njima.
Prvorođeni Richard, sin ratnog veterana Ala (Paul Bettany) i domaćice Rose (Kelly Reilly), sa svojom školskom ljubavi Margaret (Wright) dobije kćer Vanessu (u odrasloj dobi glumi je Zsa Zsa Zemeckis, redateljeva kćerka) te oni godinama žive u istoj kući s njegovim roditeljima, mlađom sestrom i bratom. Iako je odmalena slikao, a kasnije želio postati grafički dizajner, iz potrebe skrbi o obitelji Richard počinje graditi karijeru prodavača životnog osiguranja.
Richarda i Margaret pratimo do njihove starosti – ta je nit radnje narativna srž onoga čime se Zemeckis prilično sentimentalno bavi u 104 minute filma, udahnuvši likovima određenu dozu patničko-dužnosničkog raspoloženja.
Tek u glavnim crtama saznajemo životne okolnosti likova nevezanih za obitelj Young, nelinearno skačući u određeno doba u prošlosti i budućnosti. To su primjerice udvaranje pa kasnije rituali američkih domorodaca koji su obitavali na tom mjestu; život izvanbračnog sina Benjamina Franklina tijekom rata; zgode ambicioznog ratnog pilota i njegove zabrinute supruge s kćerkom; poslovne aspiracije nadobudnog izumitelja La-Z-Boy stolice i njegove supruge obučene u pin-up stilu; te rasna nepravda s kojom je suočena moderna crnačka obitelj koja ima služavku latinoameričkog podrijetla.
Vremenski okviri u obliku pravokutnika po principu slike u slici kojim su riješeni prijelazi iz jednog vremena u drugo predstavljaju iteracije kuće ili, još u prošlosti, prostora na kojem je kuća nastala. Počevši s fotografijama, koje se pretapaju jedna u drugu iz fiksnog pogleda na taj prostor kroz vrijeme, najavljuje se nešto intrigantno.
Taj efekt pri početku nagovješćuje zanimljive kontraste, objašnjavajući što je kako izgledalo u određeno doba, uz izvrsno scenografsko uređenje doma. No, do samog kraja, suviše je tih pravokutnika koji predstavljaju prozor u drugo doba pa prestaju biti zanimljivi zbog čega tonus filma opada s odmicanjem radnje, dok uz to dramatičarski ne nudi iscrpniji prikaz ciklusa života.
Dizajnerski tim odradio je fantastičan posao ocrtavanja i prikaza određenih razdoblja, što uvelike doprinosi atmosferi filma, popunjavajući manjkavosti dramatičarske razrade. Može se pretpostaviti da će scenografija i/ili vizualni efekti ovog filma ući u utrku za Akademijin kipić Oscara. Vizualne efekte potpisuje tvrtka Metaphysic, koristeći napredne sustave umjetne inteligencije; a scenograf je Ashley Lamont.
Richardova uzrečica Vrijeme leti floskularno je prenaglašavanje, time i dvostruka naracija, budući da su sadržaji koje vidimo u slici prikaz te iste rečenice, a nadopunjava ih i montažna izvedba. Uz digitalno filtrirana i hiperrealistično pomlađena lica Toma Hanksa i Robin Wright zaključujemo da Zemeckisa, kao i inače, više zanima pikselna grafika negoli dramsko pripovijedanje ili pak koncizno uobličenje svih današnjih kreativno-tehnoloških mogućnosti sedme umjetnosti u sliku, koja bi trebala govoriti tisuće riječi u kontekstu dramske poruke.
Mora se istaknuti izvrsna izvedba Robin Wright, njezina suptilna emotivnost i istančan scenski pokret daju pregršt topline nizu životnih banalnosti koje se redaju. Njezina je Margaret najuvjerljiviji lik, posve stopljen s čitavom scenografijom. Kad bi više dramske napetosti proizlazilo iz lika Margaret, namjesto glavne narativne niti koja ostaje fokusirana likom neostvarenog Richarda, uz njezinu izvedbu koju vidimo ovdje, film bi dobio puno veću psihološku dubinu, a priča bi se doimala stvarnijom.
Iako u počecima crnohumorne i satirične komedije, filmovi su mu oduvijek bili tehnološki vrlo napredni. Brojni njegovi uraci nagrađeni su za montažu i vizualne efekte i u doba snimanja na traci kao i u eri digitalne tehnologije. Kroz vrijeme se vidi blaga promjena, tematski zaokret prema ozbiljnijim životnim pitanjima.
Ovom filmu manjkaju krupni kadrovi, kojima se Zemeckis među brojnim efektima koje oduvijek koristi, volio prizemljiti u realitet klasičnog filma. Udaljena statična kamera daje dojam ohlađene, suhe distanciranosti, a dolazi i do monotonije same slike zbog uvijek istog rakursa. Kako vrijeme odmiče, film se doima poput modernog, pomalo i pretencioznog kontemplativnog opserviranja vremenskog protoka radnje na jednoj Zemljinoj točki, bez prodiranja u smisao samog opserviranja, najvećim dijelom zbog nedovoljno snažne scenarističke potke.
Gledatelj upoznat s redateljevim opusom, nakon svih Zemeckisovih filmsko-tehnoloških postignuća (ono po čemu je najpoznatiji jest Povratak u budućnost, u više nastavaka; Tko je smjestio Zeki Rogeru; zatim jedini film za koji je Oscarom nagrađen za režiju Forrest Gump i koji je Tomu Hanksu donio drugog Oscara zaredom za glavnu mušku ulogu; Smrt joj dobro pristaje; Kontakt; Brodolom života; Put do slave) mogao bi pomisliti da nam je Zemeckis napokon poželio razotkriti neke dublje sfere života obzirom na svoje već i poodmaklo životno iskustvo i, naravno, referirajući se na temu priče koju priča, no to se ovdje sve do posljednjeg kadra nije ostvarilo.
802 - 5. prosinca 2024. | Arhiva
Klikni za povratak