Nepokolebljivo dokumentiranje istine

U jednom od zapaženijih ovogodišnjih filmova, Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj (Civil War) Alexa Garlanda, protagonisticu Lee Smith (Kirsten Dunst), ratnu fotografkinju u fiktivnom drugom američkom građanskom ratu koji se odvija u (vrlo) bliskoj budućnosti, izrijekom se povezuje sa zbiljskom američkom fotografkinjom Lee Miller (1907‒1977) koja je tijekom Drugoga svjetskog rata, smatra se, zabilježila neke od najdojmljivijih fotografija tragičnih događaja te velike nedaće. Lee Miller bila je među malobrojnim ženama koje su tad uspjele ishoditi dopuštenje nadležnih da se bave ratnim fotoizvjestiteljstvom. Svoje je, nimalo glamurozne izvještaje i fotografije objavljivala ni više ni manje nego u britanskom izdanju modnog časopisa Vogue, koji je, doduše, u to vrijeme iz svoga gledišta uvelike nastojao pridonijeti pobudnom informiranju naroda te borbi antifašističke koalicije, saveznika, protiv Sila osovine.

Kate Winslet u ulozi ratne fotografkinje Lee Miller / Izvor Imdb

Među najčešće izdvajanim fotografijama Lee Miller nalaze se one ostvarene u koncentracijskom logoru Dachau, gdje se s kolegom Davidom Schermanom, fotoizvjestiteljem američkog časopisa Life, našla upravo na dan kada su ga saveznici osvojili i oslobodili preživjele logoraše. Istoga dana Miller i Scherman došli su u München, i ondje je, u stanu Adolfa Hitlera, koji su netom zaposjeli saveznici, zabilježena fotografija Lee Miller dok se kupa u Hitlerovoj kadi i, kako će poslije reći, sa sebe sapire jezu i prljavštinu Dachaua. Okidač fotoaparata pritisnuo je Scherman, no često se drži – a tako je prikazano i u filmu Lee – da je kadar osmislila i postavila sama Lee Miller. Istoga toga 30. travnja 1945, poslije će doznati, njemački vrhovni vođa Adolf Hitler u Berlinu je počinio samoubojstvo.

I prije Drugoga svjetskog rata, Lee Miller živjela je uzbudljivo, burno, pustolovno, samosvojno, dinamično. Kao devetnaestogodišnjakinja postala je istaknuti model Voguea, zatim je u Francuskoj bila učenica, suradnica i djevojka Mana Raya te sudionica nadrealističkog pokreta, a vrativši se u SAD, otvorila je vlastiti studio i postala uspješna modna, reklamna i umjetnička fotografkinja. Krajem 1930-ih nastanila se u Velikoj Britaniji, s umjetnikom Rolandom Penroseom. Nakon rata, pak, živjela je obiteljskim životom, mirno i povučeno, ne dozvoljavajući da se njezino djelo odveć promovira, a po svemu sudeći, doživotno je, uz obilno posezanje za čašicom, vidala razočaranja i traume proživljenoga i viđenoga tijekom Drugoga svjetskog rata. Novo zanimanje za nju i njezino djelo pobuđeno je tek nakon njezine smrti, kada se promidžbe primio njezin sin Antony Penrose, koji za majčina života nije znao baš ništa o njezinoj nimalo beznačajnoj prošlosti.

Sniman djelomice i u Hrvatskoj, Lee je prvi redateljski cjelovečernji igrani film Amerikanke Ellen Kuras (1959), inače ugledne i nagrađivane snimateljice te redateljice dokumentarnih filmova, a pothvata se prihvatila po pozivu britanske glumice Kate Winslet na čiju je inicijativu i pod čijim je vodstvom i snimljeno to ostvarenje u kojemu naslovnu fotografkinju Lee Miller predano otjelovljuje sama Kate Winslet.

Temeljen na biografiji Životi Lee Miller (The Lives of Lee Miller, 1985) Antonyja Penrosea, Lee je postavljen na poprilično konvencionalnom okviru reminiscencija protagonistice, gospođe treće dobi, u razgovoru s mladićem koji je, čini se, intervjuira za kakve novine. Ta će, dotad ne više nego korektna grana izlaganja pretkraj donijeti zanimljiv obrat, čak dvostruki, a u prisjećanjima nevesele dame nemarnoga izgleda živopisna će mladost biti posve izostavljena. Upoznajemo je 1938. u Francuskoj, gdje će se na osunčanoj obali, u šarenilu živih boja, u društvu ugodnom, opuštenom i nasmijanom, premda donekle zabrinutom novostima o usponu Adolfa Hitlera, predstaviti kao osoba dobra u seksu, piću i fotografiranju, zdušno posvećena svim trima aktivnostima. Ta će duhovna i vizualna vedrina biti dobrodošlim kontrastom ostatku storije, usredotočenom na opore ratne godine, obojene zemljanoblatnom smeđom, kamuflažnom maslinastozelenom i maglenoprašinastim sivilom. Lee Miller kroz njih će stoičkom upornošću, tjerana unutarnjim porivom koji ni sama ne zna objasniti, neslomljivo prtiti poprištima jeze i groze, Rolleiflexom nepokolebljivo dokumentirajući strašnu istinu. Osobito se uspjelima doima petnaestak minuta smještenih potkraj filma, kad Miller i Scherman (Andy Samberg), u svibnju 1945. jezde Njemačkom uz saveznike koji je upravo oslobađaju, odnosno osvajaju, ostvarenih uz tihu mjericu somnabulističko-nadrealističkog ugođaja koji sugestivno dočarava nestvarnost i jedinstvenost potresnih zbivanja u očima osobe koja im nazoči.

O Lee Miller, dodajmo za zainteresirane, prethodno je snimljen zanimljiv jednosatni dokumentarni TV film Uhvatiti Lee Miller (Capturing Lee Miller, 2020) Terese Griffiths koji obuhvaća njezin cijeli život.