Moramo težiti istinskom globalnom miru

Napuštanjem čelne pozicije u školi Urasenke Soshitsu XV. promijenio je ime u Genshitsu, a počasna titula kojom ga otad oslovljavaju jest Daisōshō, što u prijevodu znači nekadašnji velemajstor. Nastavio je s aktivnim promicanjem japanske ceremonije čaja u inozemstvu, uvijek uz moto Spokoj uz posudu čaja. Nekad aktivni sudionik Drugog svjetskog rata, u kojemu se borio protiv Amerikanaca, danas gorljivo svijetom pronosi ideju mira koristeći obred čaja. Svoj prvi inozemni put od više od 300 njih odradio je davno, posjetivši upravo SAD. Počasni je građanin mnogih svjetskih gradova. Bio je počasni konzul nekoliko zemalja u Kyotu, kao i profesor na nekoliko sveučilišta. Između ostaloga, savjetnik je japanskog ministra vanjskih poslova, UNESCO-ov ambasador dobre volje i predsjednik Japanskog društva za UN. Prvi je veliki majstor japanskog obreda čaja kojega je odlikovao japanski car, a dobitnik je i niza stranih odličja. Vitalni 101-godišnjak do kojega teško dolaze i svjetske vođe prilikom posjeta Japanu ekskluzivno je u Konnichianu govorio za Vijenac.

Izvor: Škola Urasenke

Ulaz u Konnichian u Kyotu / Izvor Wikipedia

Bavite se japanskim obredom čaja već 80 godina. U te vode u potpunosti ste ušli nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu ste bili jedan od kamikaza, dio specijalnih jurišnih jedinica vojnih pilota koji su izvodili samoubilačke napade protiv savezničkih brodova u završnoj fazi ratovanja na Pacifiku. Vaš život doista može biti predložak za holivudski film?

Na prijelazu s prve na drugu godinu studija ekonomije, unovačen sam u japansku mornaricu. Poslije svakodnevne naporne obuke, postao sam časnik. Nakon što sam prošao iscrpljujuću letačku obuku, dodijeljen sam kamikazama u dobi od 22 godine. Poslije završetka specijalne obuke, a nakon svibnja 1945, preselio sam se u pomorsku bazu u Kagoshimi. Svi moji prijatelji sudjelovali su u napadima na američke vojne brodove na Okinawi, a ja sam ostao sâm u bazi. Puno sam puta razmišljao zašto sam ostao živ. Moj pukovnik kasnije mi je rekao: To je tvoja sudbina. U rujnu 1945. vratio sam se kući. Moji roditelji i brat bili su iznenađeni što me vide. Kada sam odlazio u rat, svi su mislili da se neću vratiti živ.

Moto škole Urasenke jest Sklad, poštovanje, čistoća i smirenost. To su četiri principa Sen no Rikyūa, na kojima počiva cjelokupna filozofija japanskog obreda čaja. Što tim motom vaša škola zapravo poručuje?

To znači da bismo svi trebali živjeti u međusobnom skladu. Riječ je o univerzalnim principima koji nas mogu voditi prema ostvarenju istinskog mira. Moja životna filozofija temelji se na spoznaji kako je za ljude najvažnije da sami potvrde vlastito mjesto u društvu i prostoru kojem pripadaju. Bilo da je riječ o domu, poslu ili bilo kojem drugom mjestu. To je nešto što zaboravljaju i tada nailaze na probleme. Zato nastaju globalni sukobi. Proputovao sam gotovo cijeli svijet sa šalicom čaja u rukama, razgovarao pritom s mladima. Između ostaloga, još uvijek predajem o ceremoniji čaja na jednom američkom sveučilištu. Svi studenti, bez obzira na to odakle dolazili, ne znaju gdje pripadaju. Zato pogrešno shvaćaju bit slobode. Sve je dobro dok su i oni sami u redu. Nije ih briga za druge ljude, sebični su. To je jedan od važnih uzroka uništavanja današnjeg svijeta i naše budućnosti. Bilo da se radi o Putinu u Rusiji, Xi Jinpingu u Kini ili Zelenskom u Ukrajini. Trebali bi jednostavno prestati s takvom matricom ponašanja, ali na kraju se svejedno sukobe. Zašto? Zato što oni na vlasti žele sve za sebe, žele još više moći.

Koliko ste puta bili u Ukrajini, u kojoj danas bjesni rat zbog ruske agresije?

Triput dosad. Prije deset godina tadašnji japanski veleposlanik u Ukrajini, inače moj prijatelj, pozvao me da ondje otvorim sobu za čaj. Mnogi Ukrajinci došli su to vidjeti i proučavati sam obred. Jedan od njih poslao mi je nedavno videoisječak snimljen u tom okruženju, uz poruku Ovo je mjesto na kojemu zaboravljamo na rat. Otišao sam u Ukrajinu i prije pet godina. Tada su mi prilazili mnogi i slušali što imam za reći. Sve je proteklo vrlo srdačno, uz poštovanje pravila ceremonije čaja. Važno je da u njoj nema diskriminacije. Ne bismo trebali diskriminirati ili razlikovati ljude i njihove osjećaje. I poruka na zidu u Konnichianu kaže Ti si jedini koji zna svoje osjećaje. Ona simbolički predstavlja mir. Ako niste pomireni sami sa sobom, brzo ćete se posvađati. Bez obzira tko je osoba ili odakle dolazi, ako svi zajedno piju čaj i razgovaraju, mogu postići mir u srcu.

U travnju ste napunili 101 godinu. Jeste li ikada pomislili da ćete nakon Hirošime i Nagasakija opet svijetu morati govoriti o nuklearnim prijetnjama i kako gledate na ubrzano ulaganje u nuklearno oružje u pojedinim zemljama, usporedno s globalnim porastom siromaštva? Čini li vam se izglednim Treći svjetski rat u bliskoj budućnosti?

Da, postoji nuklearna prijetnja. I moramo izbjeći početak Trećeg svjetskog rata. Postoje veliki problemi između Izraela i Palestine, te između Ukrajine i Rusije. Tu je i spor Kine i Tajvana, a Japan je negdje između. Kina bi u sljedećih pet godina mogla napasti Tajvan. Ako se to dogodi, Amerika će biti u vrlo teškoj poziciji. Dakle, na ovaj ili onaj način, moramo to spriječiti. Osim toga, Sjeverna Koreja udaljila se od Kine i postala vrlo bliska Rusiji. Ako se Rusi i Sjevernokorejci doista udruže, Kina bi mogla biti u problemima. To je onda jako ozbiljno političko pitanje. Povrh toga, svi imaju nuklearno oružje, a to je zastrašujuće. I trenutačna vojna moć Sjeverne Koreje je zastrašujuća. Zasad samo izvode testiranja. Međutim, krenu li stvari loše po njih, službeni Pjongjang mogao bi sa svojim nuklearnim oružjem napasti kontinentalnu Ameriku ili Kinu. Kao ondašnji kamikaza nisam ni sanjao da će nešto poput nuklearne bombe biti bačeno na nas. Jedina smo zemlja koja je pretrpjela nuklearno razaranje. Takvo što se nikada više ne smije dopustiti nigdje na svijetu. Mislim da je u redu da se vojnici bore jedni protiv drugih na bojnom polju, ali ne mogu oprostiti ubijanje nevinih civila bez razloga, posebno djece. I još nešto. Kada Amerika kaže da je Drugi svjetski rat završio jer su bacili nuklearne bombe na Japan, to jednostavno nije istina. 

Je li došlo vrijeme da svi vjerske vođe svijeta s jednog mjesta upute apel za globalni mir?

Vjerski vođe iz cijeloga svijeta okupljaju se na sastancima na vrhu, ali sve uvijek završava na priči, ne i na djelima. Samo održavanje summita nije dovoljno. To su samo riječi. Više od toga potrebna su nam časna djela. Moramo se osobno uključiti i istinski razumjeti što moramo učiniti kako bismo zaustavili ratove. Osobno to mogu jer sam kao čovjek već jednom umro u Drugom svjetskom ratu. Bez lažne skromnosti, nevezano uz to koju zemlju posjećujem, ljudi se okupljaju. Želim da shvate pravo značenje mira, koji se ne može postići samo izgovaranjem velikih riječi. Moramo težiti istinskom globalnom miru. U to moramo uvjeriti i naše lidere, one koji imaju stvarnu moć. Ljudi su ti koji biraju te političare. Stoga se više moraju zalagati za sebe, kako bi istinski živjeli i stvarali vlastiti mir. Želim da se ljudi pobune. Upoznao sam mnoge svjetske vođe. Svima sam poslužio čaj i u svom srcu ih upitao Razmislite staloženo, je li vaša zemlja sretna pod vašom vlašću? Želim da slušaju glasove ljudi kojima vladaju.

Japan je dosad imao izrazito pacifistički Ustav. S golemim geopolitičkim izazovima na Dalekom istoku i duh tog Ustava se mijenja?

Japan je trenutačno iznimno stabilan i miroljubiv, zadržava svoju neutralnost. Međutim, na otočju Okinawa smješteni su i američki vojnici jer Japan ima bliske odnose sa SAD-om. Najvažnije je da ostanemo istinski neovisni, koliko god bila važna zaštita od mogućih napada u budućnosti. Trebamo nastaviti i s pružanjem podrške Ukrajini, a istu zadaću imamo i svugdje gdje je potrebno postići mir. Japan se mora zapitati kako može doprinijeti današnjemu svijetu. Kad sam rekao da želim otputovati u Ukrajinu, naše Ministarstvo vanjskih poslova poručilo mi je da to ne činim. Htio sam ići bez obzira na sve, ali su me nasilno zaustavili. Pozvala me i Sjeverna Koreja, ali su mi i opet odgovorni u našem ministarstvu rekli da ne idem. Ipak, želim otići ondje i prirediti obred čaja.

Koji je od svjetskih vođa na vas ostavio najbolji dojam?

Bio je to njemački predsjednik Weizsä­cker. Volio je čaj, a nakon susreta u Njemačkoj stvarno smo se povezali i postali vrlo bliski prijatelji. Rekao je da bi Japan trebao postati jaka nacija. Služio sam čaj i članovima britanske kraljevske obitelji. I kraljici Elizabeti kada je došla u Kyoto. Bio sam pozvan i na ceremoniju čaja u Buckinghamsku palaču, koju sam posjetio dvaput. Kada je princ William bio u Japanu, poslužio sam mu čaj u vrtovima Hamarikyu. Uspio sam se za života zbližiti s mnogim kraljevskim obiteljima jer imam veze s japanskom carskom obitelji. Naime, supruga mog najstarijeg sina dolazi iz obitelji Mikasa.

Mislite li da danas u svijetu postoje pravi vođe?

Nažalost, ako danas pogledate svijet, nema pravih vođa. U prošlosti smo ih imali. Primjerice, kada sam bio mlad, duboko sam poštovao američkog predsjednika Kennedyja, koji je nažalost ubijen. Da je nastavio svoj mandat, Amerika bi danas bila sasvim drugačija zemlja. Njegov brat, državni odvjetnik Robert Kennedy, posjetio je Kyoto i Konnichian. Bio sam vrlo blizak s obitelji Kennedy… U goste nam je došao i bivši američki predsjednik Bush. Posljednji vođa Sovjetskog Saveza Gorbačov također je došao ovamo dvaput, osobno sam mu poslužio čaj. Svi ti vođe sada su samo dio povijesti.

Donald Trump vraća se u Bijelu kuću kao „novi stari“ američki predsjednik. Je li to lider kakvog Amerikanci trebaju u svijetu koji se redefinira na toliko mnogo različitih načina? 

Vjerujem da Amerika treba predsjednika koji može preuzeti stvarnu lidersku ulogu. Trump to neće učiniti. Da budem iskren, Amerika postupno propada. Dala je 80 milijardi dolara pomoći Izraelu i Ukrajini. Mislim da bi trebala prestati trošiti novac u strateške svrhe, bez obzira na to koliko su bogati prema vlastitim tvrdnjama. To mora prestati jer Amerika raspiruje rat u Ukrajini. Trebala bi se izravno uključiti u pregovore sa Zelenskim, Putinom i drugima. Čak i EU oklijeva uključiti se istinski i do kraja u takvo što. Osobno, još uvijek želim otići u Ukrajinu i poslužiti ondje čaj. Želim okupiti EU, Rusiju i sve ostale na velikom obredu čaja. Važno je da obje strane krenu s riječi na djela i ponude čaj jedna drugoj. Volio bih da mi naše Ministarstvo vanjskih poslova dopusti da u tome posredujem.