LIKOVNU UMJETNOST IZDVAJA

29. Slavonski biennale u ­Osijeku

 ­Privremeni izložbeni prostor u Kapucinskoj ulici 36, Kulturni centar Osijek, Galerija Waldinger, Rektorat Sveučilišta J. J. Strossmayer, Studentski centar Osijek

U četvrtak 28. studenog u Osijeku je otvorena revijalna manifestacija 29. po redu Slavonskog biennalea pod nazivom Institut nevidljivog – prostori percepcije. Riječ je o najvećoj i najznačajnijoj žiriranoj izložbenoj manifestaciji istočne Hrvatske koju već niz godina vodi kustosica Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku Valentina Radoš. Ona je s vremenom uspjela u njega utkati snažnu dozu suvremenog vizualnog izričaja, ali i samu manifestaciju internacionalizirati. Predsjednica ovogodišnjega izdanja Biennalea je Janka Vukmir, a žirijem su uz nju predsjedavali Ana Knifer, Matej Knežević, Dalibor Prančević te kustosica Valentina Radoš. O interesu umjetnika za ovu izložbu svjedoči činjenica kako je na natječaj pristiglo 228 prijava iz tridesetak zemalja svijeta, od kojih je svoju priliku za izlaganjem dobilo 46 umjetnika.

Snimio Viktor Popović

Otvorenje je bilo u znaku performansa pa je tako u Kapucinskoj ulici 36 Ivan Gundić tri dana izvodio performans Korištenje redovnog godišnjeg odmora. U Kulturnom centru izvedbom Anti-ambijent ceremonijalnih cigareta predstavila se Nika Mihaljević u suradnji s Ivanom Bojanić te Kata Mijatović s performansom Iščezla riječ, dok je Bez naziva u istom prostoru izveo Pasko Burđelez. Premda smo i na prošlom izdanju Biennalea imali situaciju s dislociranjem nekih sadržaja iz zgrade Muzeja likovnih umjetnosti, ovoga je puta zbog procesa energetske obnove u kojoj se zgrada trenutačno nalazi cjelokupna koncepcija izložbe utemeljena na oblikovanju više mikrolokacijskih izložbi koje zajedno objedinjuje ideja „nevidljivoga“. Kako sama kustosica Valentina Radoš piše, odabranim se naslovom promovira ideja o umjetničkom djelu kao artefaktu kojemu ne moramo odmah dokučiti fizički, materijalni obris. S druge strane, Janka Vukmir ističe da nevidljivost u umjetnosti nije ništa novo i neobično, osobito uzme li se u obzir da je čovjek kroz umjetnost od najranijih (pred)civilizacijskih početaka nastojao vizualizirati nevidljivo.

Nevidljivo učiniti vidljivim jedan je od imperativa vizualnih i izvedbenih umjetnosti, a primjere za to osobito je lako naći u modernoj i suvremenoj umjetnosti kada je koncepcija umjetnosti kao reprezentacije vidljivoga svijeta u potpunosti zamijenjena drugačijim modelima među kojima se osobito ističu fenomeni dematerijalizirane umjetnosti te konceptualna umjetnost koja nužno više ne treba fizički objekt. Pozivajući se na Althussera, Shoshana Felman kaže da je nevidljivo definirano vidljivim kao njegovo nevidljivo, to jest kao njegova „uskraćenost viđenja“. S tom se mišlju može pristupiti i perceptivnom doživljaju ovoga Slavonskog biennalea. Publika će imati priliku do kraja veljače 2025. godine posjetiti vrlo sadržajnu i kvalitetnu izložbu te kroz izložbena djela otkriti segmente vidljivoga u nevidljivome i obratno.