Književnost i glagoljaška baština

U sklopu ciklusa Mladi glagoljaši u Matici hrvatskoj Odjel za hrvatsko glagoljaštvo MH priredio je predavanje Silvije Strahimir Kranjčević, Dragutin Domjanić i Josip Pupačić o Bašćanskoj ploči i svetoj braći učenicā Anamarije Bagarić, Ive Bilić-Prcić, Antonije Čmarec, Ive Ivankić, Katje Slišković, Gabrijele Smrečki te njihovih mentorica Donate Mikić i Kristine Repar iz Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti iz Zagreba. Maturantice su interpretacijom te komparativnom analizom pjesama Pred kraljevskom pločom u Baški Silvija Strahimira Kranjčevića, Svetom Ćirilu i Metodu Dragutina Domjanića te Zemlja i ja Josipa Pupačića prikazale odnose njihovih autora prema glagoljaškoj baštini.

Mladi glagoljaši u Matici hrvatskoj

Nakon što je profesorica Kristina Repar interpretativno pročitala Kranjčevićeve stihove, učenica Antonija Čmarec napomenula je kako iz stihova progovara želja za sjedinjenjem Hrvatske, a glagoljica je autoru poslužila za povezivanje prošlosti s vlastitom težnjom za nacionalnim jedinstvom te kao simbol duhovne veze među Hrvatima. Glagoljaška baština u pjesmi predočena je kao podsjetnik na temeljne vrijednosti naroda, a to su vjera u Boga, zajedništvo i domoljublje.

Još jedan hrvatski književnik koji dotiče temu nacionalnog identiteta jest Dragutin Domjanić. Nakon interpretativnog čitanja profesorice Donate Mikić, učenica Anamarija Bagarić rekla je kako se Domjanić oslanja na simboliku svetaca kao nositelja prosvjetiteljskog poslanja i naglašava važnost duhovnog i kulturnog naslijeđa. Prolaznost ljudskog života u suprotnosti je s njihovim trajnim naslijeđem, u što se ubraja i širenje kršćanstva te pismenosti među Slavenima.

Publiku je s Pupačićevim stihovima upoznala Kristina Repar, a učenica Iva Bilić-Prcić istaknula je kako se pjesma bavi odnosom pojedinca prema vlastitoj zemlji, koja je ujedno metafora za povijest i za političke okolnosti naroda, što se povezuje s godinom 1967. i Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Zaključeno je kako Kranjčević kroz prizmu narodnog ponosa slavi zajedništvo, Domjanić ističe kulturne i duhovne temelje slavenskih naroda, a Pupačić donosi filozofsku refleksiju o osobnoj povezanosti sa zemljom. Svaka pjesma doprinosi razumijevanju slavenske baštine evocirajući Bašćansku ploču i glagoljicu kao njezine ključne dijelove.